Selma BORACIC
Trideset-petogodišnja žena, koja prodaje bubreg, majka je dvoje malodobne djece i trenutno je nezaposlena. Na prodaju bubrega odlučila se iz finansijskih razloga:„Ja sam samohrana majka dvoje djece.“
Jedno dijete pohađa treći, dok drugo osmi razred osnovne škole, te, kako kaže, žive od dječjeg doplatka:
„Imam dječji doplatak 56 konvertibilnih maraka. Ponekada očistim stan nekome ili čuvam djecu. To su sva moja primanja.“
Za pomoć se obraćala više puta nadležnim institucijama, ali, prema njenim riječima, svaki put je bilo bezuspješno:
„Pored dječjeg doplatka imate pravo na jednokratnu pomoć od 300 maraka, a to je jednom godišnje.“
Svjesna je da nije jedina koja prodaje bubreg, te da je to protuzakonito, ali se ipak nada da će uskoro naći kupca za svoj bubreg.
U istom oglasniku našli smo još jednu osobu koja je prodavala bubreg. Ovaj čovjek nije želio govoriti o razlozima prodaje svoga bubrega:
„Prodajem ga, ali ne bih o tome.“
O razlozima sve češće pojave prodaje organa putem oglasa razgovarali smo sa sociologom, profesorom doktorom Hidajetom Repovcem:
„Sociološki gledano, postoji više aspekata i više mogućnosti, ali ako se radi o ekonomskom faktoru koji determinira ovakav način prodaje organa, onda je to indikator jedne veoma loše ekonomske situacije, što je za Bosnu i Hercegovinu sasvim evidentno. To je situacija iz koje se Bosna i Hercegovina vjerovatno za dugo neće izvući. Sve je više onih koji su na dnu egzistencije i čiji egzistencionalni minimum ne omogućava jedan skroman život, a kamoli normalan, tako da se ljudi odlučuju na prodaju organa jer žele na taj način da ostvare kakvu-takvu materijalnu egzistenciju i sigurnost.“
Prema riječima profesora Repovca to je posljedica jednog novog civilizacijskog okruženja, koje je jednostavno od čovjeka napravilo instrument:
„Oni ljudi koji su primorani da daruju organe postali su instrumenti manipulacije ove moderne civilizacije.“
Za odabir, selekciju i pripremu potencijalnih davalaca za živu rodbinsku transplantaciju, propisana je pozitivna zakonska procedura Federacije Bosne i Hercegovine, pojašnjava zamjenik predsjednice Donorske mreže Bosne i Hercegovine, doktor Mithat Tabaković:
„Zakon u Bosni i Hercegovini dozvoljava mogućnost da se bubreg za transplantaciju uzima samo od živih srodnika. Za srodnike, zakon je predvidio braću sestre roditelje i drugi krug srodnika.“
Donorska mreža Bosne i Hercegovine je 100 postotno uključena u proces transplantacije, te, kako tvrdi doktor Tabaković, ne postoji mogućnost nikakve trgovine organima:
„Apsolutno ne. U Bosni i Hercegovini, obzirom da se taj nivo posla obavlja u institucijama koje su državne, apsolutno ne postoji mogućnost da se time špekuliše, da se kupi ili proda organ. “
Prema važećim propisima organi se ne mogu prodati na tržištu, ali ostaje pitanje do kada će njihovi vlasnici moći živjeti na rubu egzistencije?
