RSE: Kod nas se malo zna o ovoj umjetnosti. Ukratko, o kakvoj se smotri zapravo radilo, ko je sve tamo bio…?
ANDRONIK: To je već 9. smotra strip autora, koja se održava u toku ljetnog raspusta, kad su mladi slobodni. Osim izložbe mladih strip autora, koji se prijave na konkurs, nagrađuju se najbolji radovi, održavaju se strip radionice, strip druženja, prezentiraju se nova strip izdanja iz regiona, Evrope i svijeta, kao i publikacije koje autori uspiju uraditi u toku jedne kalendarske godine.
RSE: Tvoj nagrađeni strip se zove «Amnezija». Šta se krije iza tog naslova?
ANDRONIK: Moj strip «Amnezija» je nastao u želji da parodiram super-junake bjelosvjetskih stripova, poput Spidermana, Supermana i tako dalje, dakle super-junake koji imaju nadljudsku snagu, koji su otporni su na metke i slično. Rodila se ideja da sve to parodiram, da taj moj super-junak, kojeg ja zamislim, ustvari odgovara najpoznatijim klišejima tih supe-junaka. A najbanalniji način da to uradim je da taj moj super-junak kao super-moć ima amneziju, odnosno da se ne može sjetiti šta je uradio u prošlom kadru. U jednom stripu, odnosno jednoj epizodi bi prošao kroz više tih klišeja i svima poznatih situacija, međutim, više ih se ne bih sjećao. On se svako jutro probudi i uvijek se iznova iznenadi kako ima super-moći, kako može letjeti i tako dalje.
RSE: Zaista intrigantno. Meni zvuči pomalo čudno da javnost u Bosni i Hercegovini ne zna ništa ili gotovo ništa o tvom stripu, koji je objavljivan i u Hrvatskoj i u Srbiji.
ANDRONIK: To je apsurd, da je nešto što je iz Bosne i Hercegovine priznatije u susjednim zemljama, da ne kažem u ostatku svijeta, nego u BiH. U Bosni i Hercegovini se stripovi ne izdaju, odnosno ne postoji nikakva publikacija gdje bi strip bio prikazan. Ne postoji nikakva publikacija za mlade. Postoje samo politički magazini u kojima nije prikladno objaviti strip bilo kakvog karaktera. Na primjer, na jednoj strani čitate o nekakvim političkim problemima i zbivanjima u državi ili u svijetu i onda okrenete stranicu a tamo neki humoristični strip. To jedno s drugim naprosto ne ide. Tako da je i «Amnezija» odbijen od strane urednika tih i takvih časopisa. S druge strane, prostor u časopisima koji su popunjeni nekim lakšim temama i dalje je nedovoljan da bi u njega upao strip. Tako da je «Amnezija» objavljen u Hrvatskoj i u Srbiji, a nažalost u BiH niko za njega ne zna. Tako da ispada da je to trenutno naš najbolji bosanskohercegovački strip za kojeg niko u Bosni i Hercegovini ne zna.
RSE: Možemo li preko ovoga slučaja zapravo govoriti o ukupnoj poziciji koju ova umjetnost zauzima u Bosni i Hercegovini uopšte? Znači, na konkretnom jednom slučaju govoriti o stripu, i to u zemlji koja nije baš potpuno bez imena vezanih za ovu umjetnost.
ANDRONIK: Najviše štete stripu, kao i svemu ostalom, donio je rat koji nas je zadesio početkom devedesetih godina, kada je generacija mladih čitalaca, koji su odrastali uz stripove, naglo presječena i naprasno je odrasla. Kad je rat završio, tu generaciju više nije zanimao strip kao takav, morala je da se zanima za mnogo ozbiljnije stvari. A poslijeratne generacije nisu imale prilike da se upoznaju sa stripom, pošto je rat prekinuo svo izdavaštvo, uvoz stranih stripova i njihovo prevođenje. Mlade generacije su znale za strip kao nešto što su čitali njihovi očevi ili djedovi i što je otprilike za malu djecu. A nije. Strip u svijetu, od 1992. godine naovamo, jako je puno uznapredovao, izašao je iz te dobne granice stripa za djecu predškolskog uzrasta ili ranog puberteta. Pojavilo se mnogo strip autora, crtača i autora scenarija koji crtaju i pišu stripove za odrasle ljude. Nažalost, u Bosni i Hercegovini toga ničeg nema. Zbog toga je strip u BiH podcijenjena umjetnost. Ako nekome kažete da se bavite crtanjem stripova, automatski misli da se radi o stripovima koje smo mi čitali prije 15-20 godina – Paju Patka ili Miki Mausa.
RSE: Možda nam je i život postao strip. Jer, meni se čini da u našim parlamentima sjedi bezbroj Blek Stena, Konana, Alana Fordova i sličnih, a najviše Brojeva Jedan.
ANDRONIK: Da, najviše Brojeva Jedan i Sir Olivera. Ako neko radi strip za jedno popodne, najlakše mu je da uzme priču iz svakodnevice. Otprilike mu je dovoljno da pročita novine i imaće sasvim dovoljno priča za humoristične epizode za otprilike mjesec dana stripa.
RSE: Ovo je prilika da kažemo našim slušaocima kako ti imaš i vlastitu web stranicu. Tu se mogu dosta uputiti u vezi sa ovom umjetnošću. A zajedno sa Emirom Pašanovićem si osnovao društvo, udruženje ili družbu strip crtača.
ANDRONIK: Iz želje da nekako upoznamo bosanskohercegovačku javnost s tim da u BiH postoji scena strip crtača, Emir Pašanović i ja smo pokrenuli družbu crtača stripova i web stranicu (www.stripopeka.com). Želja nam je na jednom mjestu okupiti sve zaljubljenike u stripove, bez obzira na uzrast, dob, spol ili neko obrazovanje. Ako volite strip, dobro ste došli. Plan nam je priređivati i izložbu stripa bar jednom godišnje. Tu su i planovi za neke publikacije, za neke izložbe van Bosne i Hercegovine, za neka organizovana putovanja na neke sajmove stripa u Hrvatskoj, Srbiji, pa možda čak i dalje. Želja nam je da kada neko pita ima li stripa u BiH da možemo reći – ima, dođi ovdje i pogledaj. Želimo na jednom mjestu prezentirati radove svih strip crtača iz BiH. Zatim uvezati scenariste stripova, koji ne znaju crtati, ali imaju ideje za stripove, da se eventualno udruže sa bosanskohercegovačkim strip crtačima i da se sami strip crtači udruže zajedno kako bi jedan strip mnogo brže nastao.
RSE: Ako našim slušaocima i čitaocima preporučimo da posjete vašu web stranicu, mislim da će to mnogo značiti za bolje dane ove umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
ANDRONIK: Ja se zahvaljujem svim posjetiteljima web stranice što su odvojili vremena da pogledaju šta to mi nudimo. Samo za njih imamo i web strip. Jednom sedmično se objavljuju nove epizode na Internetu, t ako da imaju razloga da ponovo dođu. Ovim putem pozivam sve zainteresovane da nam se pridruže, bez obzira koliko godina imali. Želimo svima pokazati da strip nije neki bauk, da se ne treba sramiti čitanja stripova, da vas niko neće osuđivati zbog toga što čitate strip i da će reći da ste djetinjasti. Dođite, mi ćemo vam, ako ništa, posuditi neke stripove da pročitate, da vidite da strip nije samo Alan Ford i Zagor, koji su bili prije 20 godina na trafikama, nego da tu ima još mnogo interesantnih stvari.
ANDRONIK: To je već 9. smotra strip autora, koja se održava u toku ljetnog raspusta, kad su mladi slobodni. Osim izložbe mladih strip autora, koji se prijave na konkurs, nagrađuju se najbolji radovi, održavaju se strip radionice, strip druženja, prezentiraju se nova strip izdanja iz regiona, Evrope i svijeta, kao i publikacije koje autori uspiju uraditi u toku jedne kalendarske godine.
RSE: Tvoj nagrađeni strip se zove «Amnezija». Šta se krije iza tog naslova?
ANDRONIK: Moj strip «Amnezija» je nastao u želji da parodiram super-junake bjelosvjetskih stripova, poput Spidermana, Supermana i tako dalje, dakle super-junake koji imaju nadljudsku snagu, koji su otporni su na metke i slično. Rodila se ideja da sve to parodiram, da taj moj super-junak, kojeg ja zamislim, ustvari odgovara najpoznatijim klišejima tih supe-junaka. A najbanalniji način da to uradim je da taj moj super-junak kao super-moć ima amneziju, odnosno da se ne može sjetiti šta je uradio u prošlom kadru. U jednom stripu, odnosno jednoj epizodi bi prošao kroz više tih klišeja i svima poznatih situacija, međutim, više ih se ne bih sjećao. On se svako jutro probudi i uvijek se iznova iznenadi kako ima super-moći, kako može letjeti i tako dalje.
RSE: Zaista intrigantno. Meni zvuči pomalo čudno da javnost u Bosni i Hercegovini ne zna ništa ili gotovo ništa o tvom stripu, koji je objavljivan i u Hrvatskoj i u Srbiji.
ANDRONIK: To je apsurd, da je nešto što je iz Bosne i Hercegovine priznatije u susjednim zemljama, da ne kažem u ostatku svijeta, nego u BiH. U Bosni i Hercegovini se stripovi ne izdaju, odnosno ne postoji nikakva publikacija gdje bi strip bio prikazan. Ne postoji nikakva publikacija za mlade. Postoje samo politički magazini u kojima nije prikladno objaviti strip bilo kakvog karaktera. Na primjer, na jednoj strani čitate o nekakvim političkim problemima i zbivanjima u državi ili u svijetu i onda okrenete stranicu a tamo neki humoristični strip. To jedno s drugim naprosto ne ide. Tako da je i «Amnezija» odbijen od strane urednika tih i takvih časopisa. S druge strane, prostor u časopisima koji su popunjeni nekim lakšim temama i dalje je nedovoljan da bi u njega upao strip. Tako da je «Amnezija» objavljen u Hrvatskoj i u Srbiji, a nažalost u BiH niko za njega ne zna. Tako da ispada da je to trenutno naš najbolji bosanskohercegovački strip za kojeg niko u Bosni i Hercegovini ne zna.
RSE: Možemo li preko ovoga slučaja zapravo govoriti o ukupnoj poziciji koju ova umjetnost zauzima u Bosni i Hercegovini uopšte? Znači, na konkretnom jednom slučaju govoriti o stripu, i to u zemlji koja nije baš potpuno bez imena vezanih za ovu umjetnost.
ANDRONIK: Najviše štete stripu, kao i svemu ostalom, donio je rat koji nas je zadesio početkom devedesetih godina, kada je generacija mladih čitalaca, koji su odrastali uz stripove, naglo presječena i naprasno je odrasla. Kad je rat završio, tu generaciju više nije zanimao strip kao takav, morala je da se zanima za mnogo ozbiljnije stvari. A poslijeratne generacije nisu imale prilike da se upoznaju sa stripom, pošto je rat prekinuo svo izdavaštvo, uvoz stranih stripova i njihovo prevođenje. Mlade generacije su znale za strip kao nešto što su čitali njihovi očevi ili djedovi i što je otprilike za malu djecu. A nije. Strip u svijetu, od 1992. godine naovamo, jako je puno uznapredovao, izašao je iz te dobne granice stripa za djecu predškolskog uzrasta ili ranog puberteta. Pojavilo se mnogo strip autora, crtača i autora scenarija koji crtaju i pišu stripove za odrasle ljude. Nažalost, u Bosni i Hercegovini toga ničeg nema. Zbog toga je strip u BiH podcijenjena umjetnost. Ako nekome kažete da se bavite crtanjem stripova, automatski misli da se radi o stripovima koje smo mi čitali prije 15-20 godina – Paju Patka ili Miki Mausa.
RSE: Možda nam je i život postao strip. Jer, meni se čini da u našim parlamentima sjedi bezbroj Blek Stena, Konana, Alana Fordova i sličnih, a najviše Brojeva Jedan.
ANDRONIK: Da, najviše Brojeva Jedan i Sir Olivera. Ako neko radi strip za jedno popodne, najlakše mu je da uzme priču iz svakodnevice. Otprilike mu je dovoljno da pročita novine i imaće sasvim dovoljno priča za humoristične epizode za otprilike mjesec dana stripa.
RSE: Ovo je prilika da kažemo našim slušaocima kako ti imaš i vlastitu web stranicu. Tu se mogu dosta uputiti u vezi sa ovom umjetnošću. A zajedno sa Emirom Pašanovićem si osnovao društvo, udruženje ili družbu strip crtača.
ANDRONIK: Iz želje da nekako upoznamo bosanskohercegovačku javnost s tim da u BiH postoji scena strip crtača, Emir Pašanović i ja smo pokrenuli družbu crtača stripova i web stranicu (www.stripopeka.com). Želja nam je na jednom mjestu okupiti sve zaljubljenike u stripove, bez obzira na uzrast, dob, spol ili neko obrazovanje. Ako volite strip, dobro ste došli. Plan nam je priređivati i izložbu stripa bar jednom godišnje. Tu su i planovi za neke publikacije, za neke izložbe van Bosne i Hercegovine, za neka organizovana putovanja na neke sajmove stripa u Hrvatskoj, Srbiji, pa možda čak i dalje. Želja nam je da kada neko pita ima li stripa u BiH da možemo reći – ima, dođi ovdje i pogledaj. Želimo na jednom mjestu prezentirati radove svih strip crtača iz BiH. Zatim uvezati scenariste stripova, koji ne znaju crtati, ali imaju ideje za stripove, da se eventualno udruže sa bosanskohercegovačkim strip crtačima i da se sami strip crtači udruže zajedno kako bi jedan strip mnogo brže nastao.
RSE: Ako našim slušaocima i čitaocima preporučimo da posjete vašu web stranicu, mislim da će to mnogo značiti za bolje dane ove umjetnosti u Bosni i Hercegovini.
ANDRONIK: Ja se zahvaljujem svim posjetiteljima web stranice što su odvojili vremena da pogledaju šta to mi nudimo. Samo za njih imamo i web strip. Jednom sedmično se objavljuju nove epizode na Internetu, t ako da imaju razloga da ponovo dođu. Ovim putem pozivam sve zainteresovane da nam se pridruže, bez obzira koliko godina imali. Želimo svima pokazati da strip nije neki bauk, da se ne treba sramiti čitanja stripova, da vas niko neće osuđivati zbog toga što čitate strip i da će reći da ste djetinjasti. Dođite, mi ćemo vam, ako ništa, posuditi neke stripove da pročitate, da vidite da strip nije samo Alan Ford i Zagor, koji su bili prije 20 godina na trafikama, nego da tu ima još mnogo interesantnih stvari.
