Dostupni linkovi

Skupa i loša televizija?


Boris Darmanović, direktor Asocijacije mladih novinara Crne Gore govori o problemima javnog servisa, uticaju političkih struktura na taj sistem, opštoj medijskoj slici i hendikepima esnafskih udruženja. On tvrdi da najbolji novinari nijesu u javnom servisu, već su u nekim medijima koji im omogućavaju slobodu, ili se bave odnosima s javnošću, medijskim istraživanjima ili privatnim biznisom, a razlog je činjenica da novinari u Crnoj Gori nijesu dobro plaćeni ni cijenjeni za svoj rad i trud.


RSE:
U nedavnoj analizi koja je sačinjena pod pokroviteljstvom Vaše organizacije prilično je oštro kritikovan rad Javnog servisa, u smislu da je program uglavnom fokusiran na praćenje rada državnih organa, da je osjetno odsustvo kritike i istraživačkog novinarstva i tako dalje. Te su kritike naišle na neslaganje uredništva javnog serisa.

DARMANOVIĆ: Sasvim logično. Svako koga neko kritikuje ima potrebu da se brani, da to opravda. Ono što sam ja primjetio u odgovoru ljudi iz Javnog servisa je da niko nije demantovao, da ti podaci nijesu tačni. Ono što su oni nama rekli je da postoje razlozi zbog čega je to tako, tako da mislim da je to još jedna potvrda da smo mi ustvari bili u pravu, odnosno da je analitičar Duško Vuković, koji je to radio za naše potrebe, bio u pravu. Htio bih da se osvrnem na ovaj zanimljiv komentar kada ljudi ocjenjuju naše izvještaje oštrim, blagim ili na neki drugi način ja nikada to tako ne gledam. Mi se fokusiramo na jednu temu i na jedan metodološki način posebno postavljen za obradu određene teme, određene oblasti. Kakav će on biti to ne zavisi od nas, već od onoga što mi analiziramo. Ako je program takav kakav jeste ja sumnjam da je on mogao dobiti bilo kakvu drugu ocjenu jedino osim takvu kakvu je dobio, ako hoćemo da radimo fer i profesionalno, tako da mislim da je sama ta analiza objektivna.

RSE: Šta su glavni uzroci takvog programskog smjera Javnog servisa?

DARMANOVIĆ: Uglavnom, prvo treba pitati ljude iz Televizije Crne Gore. Meni je jako teško da to shvatim. Samo hoću da kažem da je to strašno zabrinjavajuće iz razloga što ta televizija ima na raspolaganju oko devet miliona eura godišnje što je više nego kompletno reklamno tržište u Crnoj Gori i po procjenama nekih advertajzing agencija da je ta televizija na osnovu tih devet miliona uspjela da potroši negdje oko dvanaest, trinaest miliona za godinu dana i da proizvodi program kakav proizvodi. Očigledno postoji neki jako, jako krupan problem koji se ne riješava, jer sa tim parama, pitajte bilo kojeg vlasnika ili urednika medija u Crnoj Gori šta će da napravi sa devet miliona eura ukoliko bi sada počeo i osnovao novi medij. Mislim da je to mnogo više nego što troše sve televizije i sve televizijske stanice u Crnoj Gori.

RSE: Vi se aktivno bavite praćenjem rada Javnog servisa. Da li imate uvid i u finansijske izvještaje, da li ste možda nekad ustanovili na šta se troše tolike pare?

DARMANOVIĆ: Radili smo takve analize prošle godine i vidjeli smo da veliki broj, ogromna koliičina novca ide na višak zaposlenih. Iz Televizije Crne Gore je kasnije saopštavano da je taj problem sada u velikoj mjeri riješen i zbog toga nas čudi. Nijesmo pravili nova analize da vidimo koliko se sada novca troši na određene stavke, to ćemo vjerovatno raditi krajem ove godine, ali zabrinjava činjenica da ni smanjenjem broja zaposlenih kvalitet programa nije značajno poboljšan. To je strašno problematično. Očigledno da to nije problem. Ja mislim, gledano iz ovog ugla kažem da nemamo toliko podataka koliko ima i koji postoje u Televiziji Crne Gore, ali ja mislim da je veliki problem u menadžmentu Televizije Crne Gore jer da postoji dobar menadžment, znači da postoji kvalitetan Upravni odbor, da je direktor bolji menadžer, da i Savjet čak ima mnogo više osjećaja za neke menadžerske akcije koje treba sprovesti u Televiziji Crne Gore mislim da bi njihov program bio značajnije bolji. Oni naravno imaju i to veliko nasljedstvo od velikog broja zaposlenih i ljudi koji rade na osnovu nekih starih novinarskih metoda. Postoji nešto što neke moje kolege koje su nekada radile u Televiziji Crne Gore stalno spočitavaju da je to jedan mehanizam koji se ne može nikako promijeniti, izuzev da se kompletno isključi i likvidira i napravi se nova Televizija Crne Gore, odnosno novi Javni servis i to je neka ideja koju ja zastupam već nekih četiri, pet godina.

RSE: Kritičari Javnog servisa uporno tvrde da poluge u tom sistemu još uvijek vuku vladajuće partije i njima bliski ljudi. Da li se Vi definitivno slažene sa tom ocjenom?

DARMANOVIĆ: Ne, ja ne mislim da su to poluge i da je to izvor bilo kakvih problema. Naravno da postoje ljudi u Televiziji Crne Gore koji su bliski aktuelnoj vlasti i naravno da će svaka vlast da se bori za prevlast nad Javnim servisom koji je i dalje toliko uticajan. Međutim, ne možete vi kriviti ljude koji vrše pritisak ili određeni manji broj ljudi tamo koji su bliski ljudima iz vladajuće stranke ili vlasti zbog toga što je kvalitet programa ovakav kakav jeste. To su dvije potpuno različite stvari. Ja mislim da jednostavno tamo postoji, da budem grub i kažem, neka vrsta mrtvila, nedostatak snage, želje i volje da se neke stvari suštinski mijenjaju. To što se neko poziva da postoje uticajnil judi vlasti jedne ili druge struje, jedne struje SDP-a, druge struje DPS-a, da postoje još neki ljudi koji su ostaci nekih davnih vremena Sobodana Miloševića to je vjerovatno tačno, ali to nijesu suštinski problemi. Suštinski problemi su što Savjet Radio Televizije Crne Gore, što menadžment Radio Televizije Crne Gore i Upravni odbor Radio Televizije Crne Gore nije u stanju da dovede dobre ljude. To je suštinski problem i to što oni nijesu spremni da te ljude obuče i što oni nijesu spremni da na kraju krajeva možda i više plate ljude da rade tamo.

RSE: Iz Uredništva su Vam, reagujući na Vaš izvještaj, odgovorili da je najlakše kritikovati. Kako zapravo i koje su to ključne stvari koje treba mijenjati da bi Javni servis izašao na pravi put?

DARMANOVIĆ: To što oni kažu da je najlakše kritikovati jeste lakše kritikovati i sjedeti u ovoj poziciji nego biti u njihovoj poziciji, ja sam u to siguran, zato što oni proizvode loš program, a mi pravimo dobru kritiku. Da je lako kritikovati to nije tačno. Da bi se napravila dobra kritika potrebno je napraviti i osmisliti dobru metodologiju i angažovati dobre ljude, pregledati stotine sati programa, sve to prodiskutovati, ko zna koliko puta pročitati taj izvještaj, a sve to rade dva, tri čovjeka. Televizija Crne Gore ima stotine ljudi da proizvede svoj program i milione eura da ga proizvodi, tako da ta konstatacija nije u redu. Ono što ja mislim da definitivno treba napraviti je, pod broj jedan mijenjati Zakon o Javnom servisu, način izbora Upravnog odbora, način izbora Savjeta Radio Televizije Crne Gore mislim da apsolutno nije dobar i potrebno je da ne budemo mi jedini kritičari programa Radio Televizije Crne Gore, potrebno je da kompletna javnost jednostavno to vidi i da kompletna javnost utiče na rad Javnog servisa upravo svojom kritikom, mislim na stručnu javnost, ne mislim na obične građane i potrebno je ono što će se ustvari desiti obezbijediti mnogo više izvora informacija, odnosno mnogo više medijskih stanica koje su dostupne građanima. To će se upravo desiti uvođenjem novih tehnologija kablovske i IP televizije gdje ćete imati na izboru od šezdeset kanala različitih kategorija, gdje će i privatnim stanicama biti mnogo lakše da distribuiraju te kanale, gdje će nam doći dvije vrlo jake, vrlo moćne televizijske stanice i da će ta konkurencija natjerati, ako ne ljude u Televiziji Crne Gore, onda jednostavno državu i građane da se nešto po pitanju Javnog servisa definitivno uradi.

RSE: Da li mislite da još uvijek ima prostora za širenje te medijske mreže pošto ste pomenuli dolazak drugih televizija?

DARMANOVIĆ: Da. Ja tvrdim, iako znam da mnoge moje kolege tvrde suprotno. Ono zbog čega svi kažemo da je teško opstati na medijskom tržištu zbog toga naravno što je to skup biznis. Međutim, razvojem novih tehnologija taj biznis, odnosno infrastruktura za taj biznis je značajno jeftinija. Vi ćete vjerovatno moći da na „Telekom“-ovoj IP Televiziji za vrlo male pare zakupite jedan kanal i da uopšte više neemitujete program iz studija. Moći ćete da idete kamerom, snimate zanimljive događaje, montirate ih i postavljate ih maltene na nekom serveru odakle će ljudi to kao na youtube.com-u kupiti u momentu kada im to bude potrebno. Nije nam više potreban veliki studio, predajnici, linkovi, optički kablovi, optička mreža. sve je to mnogo jednostavnije. Razvoj internet medija nam omogućava da nam više nije potreban veliki novac za štampu novina, za štampu magazina, radio stanice možemo slušati preko Interneta, nije nam potreban veliki skupi studio, sve to možete napraviti na jednom pc-u u kući. Razlog takvih tehnologija nam govori da će medija biti sve više i u Crnoj Gori će ih biti sve više i treba da ih bude više. Upravo ove stvari koje su negativne u Crnoj Gori i koje se događaju i očito se oslikavaju u Javnom servisu nam govore da nam više medija treba, ali ono što nam nedostaje je mašta. Svi i dalje mislimo da su to mediji starog kova, klasični mediji koji se štampaju na papiru ili koji se kroz neku analognu tehnologiju prenose do naših tv prijemnika. To vrijeme je gotovo i mediji su danas nešto potpuno drugo i biće nešto drugo i biće ih više i biće bolji i kvalitetniji i što je najbitnije imaćemo veći izbor i moći ćemo mnogo lakše da biramo i gledamo, slušamo i čitamo ono što nama treba i što nas interesuje.

RSE: Jedno je pitanje tehnologije, a drugo je pitanje programskog sadržaja novinarske etike, uopšte medijskog pristupa. Da li se Javni servis koji često kritikujete drastično razlikuje od jedne opšte medijske slike u Crnoj Gori ili mislite da ima ozbiljnih problema i u drugim medijskim kućama?

DARMANOVIĆ: Ima ozbiljnih problema i u drugim medijskim kućama, međutim, ono što mene brine je što je Javni servis nešto što ima zagarantovan novac, što ima zakonom utvrđenu obavezu za uspostavljanjem visokih standarda i visokih kvaliteta, a oni to ne rade. Privatni mediji su drugoj situaciji. Privatni mediji se nalaze na tržištu koje, kako sam već rekao, manje moćno, odnosno reklamno tržište koje je mnogo manje moćno nego tržište pretplatnika. I oni uspijevaju da proizvedu, recimo, ostalih sedam jakih tv stanica uspijeva da proizvode opet neku količinu programa koja je opet nekog, u poređenju sa Televizijom Crne Gore, solidnog kvaliteta. Naravno, u nekim evropskim modernim standardima to je sve nekako vrlo loš kvalitet, ali ono što kod njih vidite je da se oni trude, da se te nove televizijske stanice trude i što vidimo da oni pokušavaju sa malo novca da naprave nešto. S druge strane imate Televiziju Crne Gore koja sa mnogo novca ne može da napravi ništa. E, to je ono što strašno brine.

RSE: Kako gledate na rad medijskih esnafskih organizacija koje bi trebalo da se bave nadgledanjem rada medijskih kuća, prekršajima i slično. Da li ta tijela, s obzirom da je donešen novinarski kodeks, da li se zaista trude da ga sprovedu u djelo ili mislite da taj proces još uvijek tapka u mjestu?

DARMANOVIĆ: Ne, taj proces je čak i unazađen. Nakon referenduma svi smo postali nezainteresovani za medije i nezainteresovani za ono što se u medijima događa i kako oni izgledaju i kakav je njihov kvalitet i kakav novinarski kodeks postoji i slično. Zato se ponovo događaju naslovne stranice sa mrtvim ljudima, sa leševima, zato se događa da novinari promaše činjenice koje su itekako evidentne, zato nam se događa nepoštovanje konkretno novinarske etike, a što se tiče esnafskih organizacija Crna Gora ima jedan problem, a to je da smo mala zajednica, da svako svakog poznaje i da volimo da se nezamjerimo jedni drugima. To je ono što je naš veliki problem, što ljudi ne mogu da odvoje profesiju od privatnog poznanstva, drugarstva. Ja se trudim da organizacija koj predstavljam uvijek profesionalno postupa onako kako se od jedne profesionalne organizacije očekuje, čak i po cijenu toga da će se neke moje kolege nekad naljutiti. Ono što oni nikad neće da shvate da sve to što radimo nije za njihovo loše nego za dobro svih nas. Moram da kažem da posljednjih godina da je situaciju tu bolja, pa su neki mediji koji su bili u nekoj vrsti, kako mi u Crnoj Gori kažemo, nezbora sa nama ipak primijenili „ploču“ i počeli smo da srađujemo i rezultati su već tu. Nadam se da će se ubuduće to promijeniti, ali to će u Crnoj Gori ići jako, jako sporo. Osim toga najbolji novinari, ono što su bili naši najbolji novinari ili rade u nekim medijima koji im omogućavaju slobodu, a koji su nekim meni još neobjašnjivim stvarima nedovoljno uticajni ili se bave odnosima s javnošću, bave se medijskim istraživanjem ili se bave nekim privatnim biznisom potpuno druge vrste što nas dovodi do toga da novinari nijesu dobro plaćeni ni cijenjeni za svoj rad i trud.
  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

XS
SM
MD
LG