Zagrebačka nevladina udruga „Bicikl“ od početka svibnja svakog petka na tjedan dana posuđuje po 15 bicikla, što su ih dobili od sponzora građanima Zagreba, zaposlenima, poslovnim ljudima, studentima i drugima. Sa kojim ciljem, objašnjava za naš radio predsjednik udruge Damir Širola:
„Širi smisao je zapravo u tome da se ljudima koji nisu biciklisti, dakle koji nemaju bicikl, približi način biciklističkog gradskog prijevoza upravo tako da oni dobiju bicikl na tjedan dana, da u tih tjedan dana pokušaju zamijeniti svoj automobil ili javni prijevoz biciklom, da vide da je to vrlo dobar, brz jednostavan, praktičan i relaksirajući način dolaska i odlaska s posla.“
Od početka svibnja, kada se krenulo u akciju, a kada se uračuna i kišne petke kada tek rijetki dođu po bicikl, organizatori su zadovoljni sa – do sada – 250 korisnika. Kada nakon tjedan dana vrate bicikle natrag u udrugu, korisnici tada ispune kratku anketu u kojoj je – kaže naš sugovornik – ključno pitanje:
„Da li će oni u budućnosti koristiti bicikl kao prijevozno sredstvo. Apsolutno svi, koji su kroz tjedan dana koristili bicikl, rekli su da hoće, s tim da, naravno, postoje varijacije na taj odgovor – da li povremeno, da li sezonski, da li stalno i tako dalje. Ali, definitivno, ljudi prihvaćaju bicikl kao prijevozno sredstvo u okviru grada.“
Nema preciznih podataka koliko bicikla i biciklista ima u Zagrebu, ali jedna anketa, koju je radila ova udruga, pokazuje kako je svaki dvadeseti Zagrepčanin koji prolazi središtem grada – na biciklu! Na tu temu Darinka Širola, koja je svojevrsni „ministar vanjskih poslova“ udruge. Naime, ona u njihovo ime kontaktira sa Evropskom federacijom biciklističkih udruga:
„Ukupan broj bicikala je zasigurno duplo veći iz godine u godinu. To je vidljivo ne samo na ulicama gdje se ljudi voze biciklom, nego naprosto i po broju trgovina i po broju i količini kvalitetnih brendova koji se trenutno nude u Hrvatskoj, a kojih prije samo dvije-tri godine niste ni imali.“
Što se od bicikla najviše traži? Za naš radio pojašnjava prodavač u trgovini „Rog – Joma“, u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, Ivan Grljušić:
„Ljudi najviše traže mountain bike verziju bicikla, iz razloga što se s njom mogu voziti gdje god žele, i zbog amortizera, to jest suspenzija i zbog toga što je taj bicikl konstruiran tako da je čvrst i otporan i na ove naše rizole, kolnike i sve ostalo.“
Na biciklima se – po njegovim riječima – ne štedi! Možda tek svaki peti tražit će bicikl vrijednosti ispod 300 eura, većina će se naći u kategoriji od 500 do 1.500 eura, ali ima i dosta onih koji neće žaliti niti 3.000-4.000 eura ili više. Inače, najskuplji model bicikla iz serijske proizvodnje prodan posljednjih tjedana u Zagrebu „težio“ je 51.000 kuna, odnosno nešto manje od 7.000 eura. Jesu li i bicikli posljednjih godina postali statusni simboli? Damir Širola:
„Definitivno postoji krug kupaca koji doduše želi bicikl iz više razloga, ali kojima je jedan od tih razloga i bicikl kao statusni simbol. Ako se neko odluči da dá 40.000-50.000 kuna za bicikl, to nije samo zbog tehničkih detalja, profinjenosti i tako dalje, nego je definitivno u to ugrađena i pripadnost određenom krugu ljudi.“
„Širi smisao je zapravo u tome da se ljudima koji nisu biciklisti, dakle koji nemaju bicikl, približi način biciklističkog gradskog prijevoza upravo tako da oni dobiju bicikl na tjedan dana, da u tih tjedan dana pokušaju zamijeniti svoj automobil ili javni prijevoz biciklom, da vide da je to vrlo dobar, brz jednostavan, praktičan i relaksirajući način dolaska i odlaska s posla.“
Od početka svibnja, kada se krenulo u akciju, a kada se uračuna i kišne petke kada tek rijetki dođu po bicikl, organizatori su zadovoljni sa – do sada – 250 korisnika. Kada nakon tjedan dana vrate bicikle natrag u udrugu, korisnici tada ispune kratku anketu u kojoj je – kaže naš sugovornik – ključno pitanje:
„Da li će oni u budućnosti koristiti bicikl kao prijevozno sredstvo. Apsolutno svi, koji su kroz tjedan dana koristili bicikl, rekli su da hoće, s tim da, naravno, postoje varijacije na taj odgovor – da li povremeno, da li sezonski, da li stalno i tako dalje. Ali, definitivno, ljudi prihvaćaju bicikl kao prijevozno sredstvo u okviru grada.“
Nema preciznih podataka koliko bicikla i biciklista ima u Zagrebu, ali jedna anketa, koju je radila ova udruga, pokazuje kako je svaki dvadeseti Zagrepčanin koji prolazi središtem grada – na biciklu! Na tu temu Darinka Širola, koja je svojevrsni „ministar vanjskih poslova“ udruge. Naime, ona u njihovo ime kontaktira sa Evropskom federacijom biciklističkih udruga:
„Ukupan broj bicikala je zasigurno duplo veći iz godine u godinu. To je vidljivo ne samo na ulicama gdje se ljudi voze biciklom, nego naprosto i po broju trgovina i po broju i količini kvalitetnih brendova koji se trenutno nude u Hrvatskoj, a kojih prije samo dvije-tri godine niste ni imali.“
Što se od bicikla najviše traži? Za naš radio pojašnjava prodavač u trgovini „Rog – Joma“, u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, Ivan Grljušić:
„Ljudi najviše traže mountain bike verziju bicikla, iz razloga što se s njom mogu voziti gdje god žele, i zbog amortizera, to jest suspenzija i zbog toga što je taj bicikl konstruiran tako da je čvrst i otporan i na ove naše rizole, kolnike i sve ostalo.“
Na biciklima se – po njegovim riječima – ne štedi! Možda tek svaki peti tražit će bicikl vrijednosti ispod 300 eura, većina će se naći u kategoriji od 500 do 1.500 eura, ali ima i dosta onih koji neće žaliti niti 3.000-4.000 eura ili više. Inače, najskuplji model bicikla iz serijske proizvodnje prodan posljednjih tjedana u Zagrebu „težio“ je 51.000 kuna, odnosno nešto manje od 7.000 eura. Jesu li i bicikli posljednjih godina postali statusni simboli? Damir Širola:
„Definitivno postoji krug kupaca koji doduše želi bicikl iz više razloga, ali kojima je jedan od tih razloga i bicikl kao statusni simbol. Ako se neko odluči da dá 40.000-50.000 kuna za bicikl, to nije samo zbog tehničkih detalja, profinjenosti i tako dalje, nego je definitivno u to ugrađena i pripadnost određenom krugu ljudi.“
