Većina mladih ljudi iz naše ankete, slažu se kako pozicija mladih u bosanskohercegovačkom društvu nije zadovoljavajuća. Oni smatraju kako je za to jednim dijelom odgovorna država, a velikim dijelom pasivnost i nezainteresiranost mladih da nešto promijene:
„Možda se trudi njih oko 40 posto, a sve ostalo zavisi na mami i tati.“
„Mislim da i mladi također mogu mnogo toga uraditi. Međutim, ne rade. Ne izlaze na izbore, ništa ne mijenjaju.“
„Jesmo, pasivni smo. Samo čekamo da drugi nešto urade za nas. Trebali bismo se sami za to pobrinuti.“
„Mi se borimo sami za sebe, ali nam institucije u tome uopće ne pomažu. Počevši od visokoškolskog obrazovanja pa nadalje.“
„Smatram da mladi ovdje baš i nemaju neku perspektivu. Ali ja prva nikad ne bih otišla odavde. Smatram da se mladi trebaju izboriti za svoje mjesto.“
Dok mladi u Bosni i Hercegovini smatraju kako imaju premalo mogućnosti, u Engleskoj mladi dovoljno ne iskorištavaju sve mogućnosti koje im njihova država nudi, ističe Amy, studentica iz Londona, koja je nakratko posjetila Sarajevo:
„ Mi mladi iz Engleske smo nevjerovatno sretni, ali ne cijenimo ono što imamo. Imamo mnogo mogućnosti koje možemo ostvariti.“
Za neke i nije sve tako crno. Alma godinama živi u Americi, upravo se vratila u Bosnu i Hercegovinu gdje želi nastaviti studije. Ona kaže da su pomaci primjetni:
„U zadnje vrijeme se situacija popravlja. Nadam se da ovdje imam perspektivu. Ja sam živjela u inostranstvu i vratila sam se ovdje da završim faks, nadam se da ću ovdje naći neki posao i da se neću morati opet vraćati.“
Prema istraživanjima koje su radile svjetske agencije za javno mnijenje, oko 77 posto mladih želi otići iz Bosne i Hercegovine. Razlog za to je nezaposlenost, kao i loš obrazovni sustav, ističe Jan- Zlatan Kulenović iz Omladinske informativne agencije:
„Osnovni razlog zbog kojeg žele da odu jeste, pod broj jedan, nezaposlenost, odnosno smatraju da mogu bilo kakav ili kvalitetniji posao naći negdje drugdje. Tu su u pravu. Jer, danas je 45 posto mladih u BiH nezaposleno. Svaka treća osoba koja je na birou ima ispod 30 godina.“
U Povjerenstvu za koordinaciju pitanja mladih pri Vijeću ministara BiH, isitču kako su ovi podaci nerelevantni, kaže jedna od članica Povjerenstva, Dijana Andrić
„Mislite li da je moguće da u zadnjih pet godina 77 posto mladih želi napustiti Bosnu i Hercegovinu? Danas je to možda 75, a možda 80. Upravo zato je ova informacija koju smo vam iznijeli veoma bitna, dakle da je završen jedan dio javnog natječaja gdje smo pozvali zainteresirane subjekte, renomirane agencije koje će uraditi jedno kvalitetno i reprezentativno istraživanje.“
Trenutne aktivnosti ovog Povjerenstva usmjerene su na inicijativu da se što prije donese Zakon o volonterizmu BiH, te izradi dokument omladinske politike BiH. Na pitanje šta je ovo tijelo uradilo u trogodišnjem djelovanju na nekim gorućim pitanjima mladih u Bosni i Hercegovini, jedan od članova Povjerenstva, Živorad Kovačević, kaže:
„Ja se nadam da ćemo izradom ovog dokumenta, odnosno legislative omladinske politike od 2008. do 2013. godine, koja je potrebna ovoj državi, uspjeti da kroz zakonske akte provedemo određena rješenja koja će biti obaveza nakon što se one usvoje u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Tek tada one postaju obaveza vlade i onda je vlada ta koja izvršava te zakonske norme.“
Iako su statistike poražavajuće, brojne omladinske organizacije u Bosni i Hercegovini se nadaju da će političari napokon uvidjeti tešku situaciju i pokrenuti stvari sa mrtve točke.
„Možda se trudi njih oko 40 posto, a sve ostalo zavisi na mami i tati.“
„Mislim da i mladi također mogu mnogo toga uraditi. Međutim, ne rade. Ne izlaze na izbore, ništa ne mijenjaju.“
„Jesmo, pasivni smo. Samo čekamo da drugi nešto urade za nas. Trebali bismo se sami za to pobrinuti.“
„Mi se borimo sami za sebe, ali nam institucije u tome uopće ne pomažu. Počevši od visokoškolskog obrazovanja pa nadalje.“
„Smatram da mladi ovdje baš i nemaju neku perspektivu. Ali ja prva nikad ne bih otišla odavde. Smatram da se mladi trebaju izboriti za svoje mjesto.“
Dok mladi u Bosni i Hercegovini smatraju kako imaju premalo mogućnosti, u Engleskoj mladi dovoljno ne iskorištavaju sve mogućnosti koje im njihova država nudi, ističe Amy, studentica iz Londona, koja je nakratko posjetila Sarajevo:
„ Mi mladi iz Engleske smo nevjerovatno sretni, ali ne cijenimo ono što imamo. Imamo mnogo mogućnosti koje možemo ostvariti.“
Za neke i nije sve tako crno. Alma godinama živi u Americi, upravo se vratila u Bosnu i Hercegovinu gdje želi nastaviti studije. Ona kaže da su pomaci primjetni:
„U zadnje vrijeme se situacija popravlja. Nadam se da ovdje imam perspektivu. Ja sam živjela u inostranstvu i vratila sam se ovdje da završim faks, nadam se da ću ovdje naći neki posao i da se neću morati opet vraćati.“
Prema istraživanjima koje su radile svjetske agencije za javno mnijenje, oko 77 posto mladih želi otići iz Bosne i Hercegovine. Razlog za to je nezaposlenost, kao i loš obrazovni sustav, ističe Jan- Zlatan Kulenović iz Omladinske informativne agencije:
„Osnovni razlog zbog kojeg žele da odu jeste, pod broj jedan, nezaposlenost, odnosno smatraju da mogu bilo kakav ili kvalitetniji posao naći negdje drugdje. Tu su u pravu. Jer, danas je 45 posto mladih u BiH nezaposleno. Svaka treća osoba koja je na birou ima ispod 30 godina.“
U Povjerenstvu za koordinaciju pitanja mladih pri Vijeću ministara BiH, isitču kako su ovi podaci nerelevantni, kaže jedna od članica Povjerenstva, Dijana Andrić
„Mislite li da je moguće da u zadnjih pet godina 77 posto mladih želi napustiti Bosnu i Hercegovinu? Danas je to možda 75, a možda 80. Upravo zato je ova informacija koju smo vam iznijeli veoma bitna, dakle da je završen jedan dio javnog natječaja gdje smo pozvali zainteresirane subjekte, renomirane agencije koje će uraditi jedno kvalitetno i reprezentativno istraživanje.“
Trenutne aktivnosti ovog Povjerenstva usmjerene su na inicijativu da se što prije donese Zakon o volonterizmu BiH, te izradi dokument omladinske politike BiH. Na pitanje šta je ovo tijelo uradilo u trogodišnjem djelovanju na nekim gorućim pitanjima mladih u Bosni i Hercegovini, jedan od članova Povjerenstva, Živorad Kovačević, kaže:
„Ja se nadam da ćemo izradom ovog dokumenta, odnosno legislative omladinske politike od 2008. do 2013. godine, koja je potrebna ovoj državi, uspjeti da kroz zakonske akte provedemo određena rješenja koja će biti obaveza nakon što se one usvoje u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Tek tada one postaju obaveza vlade i onda je vlada ta koja izvršava te zakonske norme.“
Iako su statistike poražavajuće, brojne omladinske organizacije u Bosni i Hercegovini se nadaju da će političari napokon uvidjeti tešku situaciju i pokrenuti stvari sa mrtve točke.
