Dostupni linkovi

Srbija posle Hrvatske po visini plata


Želimir BOJOVIC, Enis ZEBIC, Milorad MILOJEVIC, Esad KRCIC

Goran Nikolić, stručni saradnik Privredne komore Srbije, kaže za RSE, da za takav odnos plata postoji više razloga:

”To što su plate u Srbiji veće nego u ostalim zemljama posledica je, pre svega, strukture platnog bilanasa. Možemo reći i da je došlo do rasta produktivnosti rada u industriji u prošloj godini od čak 14,2% i smanjenje zaposlenosti u samoj industriji gde imate da se sama suma zarada deli sa manjim brojem radnika i zbog toga dolazi do rasta plata. Onda se čini da Srbija ima visok nivo nezaposlenosti i on je jedan od najviših u regionu. Rumunija i Bugarska imaju znatno niži nivo nezaposlenosti tako da je i to faktor koji utiče na bolju pozicioniranost Srbije.”

Ipak, iako su plate u Srbiji više od većine prosečnih plata zemalja u regionu, ono što je indikativno, kaže za RSE ekonomista Saša Ðogović, taj porast plata je produkovan iz javnog sektora i te plate nemaju realno utemeljenje u ostvarenoj produktivnosti rada privrede:

”Ono što je interesantno jeste da sa prosečnim neto zaradama, bez obzira što su došle na taj nivo, mi i dalje ne možemo da pokrijemo troškove standardne potrošačke korpe što dovoljno govori o nezadovoljavajućem životnom standardu u našoj zemlji.”

Međutim, iako je prosečna plata u Srbiji veća nego u drugim zemljama u regionu to još uvek ne znači da se za istu sumu novca može kupiti više robe u Srbiji nego u drugim okolnim zemljama, kaže za RSE ekonomista Aleksandar Stevanović iz Centra za slobodno tržište:

”U ovom momentu, u Hrvatskoj, za jedan euro možete kupiti manje nego u Srbiji, to nije sporno. S druge strane za jedan euro možete kupiti ne baš mnogo više, ali možete, u Bugarskoj nego u Srbiji i to počevši od hrane pa zaključno sa uslugama. Mislim da je sve osim struje jeftinije nego u Srbiji. Slična situacija je i u BiH gde je osim komunalnih usluga većina stvari jeftinija nego u Srbiji. Prema tome, postoji taj momenat da nekad i manja plata može da znači realno veći standard za građane tih država. U ovom momentu plate možda deluju veće nego što je njihova realna kupovna moć i mislim da na dugi rok ne možemo očekivati da se nastavi ovakvo senzacionalno uvećanje plata u eurima.”

Stevanović ističe da brži rast plata u Srbiji ne može proći bez određenih posledica:

”Posledice će biti da će doći do realnog usporavanja rasta plata i moguće je da ćemo se u narednim godinama privikavati da je 10% godišnje plafon koji sebi možemo da dopustimo, pa možda čak i nešto manje, naravno u proseku.”

I Goran Nikolić kaže da će plate u budućnosti rasti, ali znatno usporenije u odnosu na prošlu i početak ove godine:

”Pošto sada ulazimo u drugu polovinu godine kada je počeo snažan rast plata u prošloj polovini onda će biti, kada poredimo godinu na godinu, usporeniji rast plata. Znači da neće biti tako snažan kao u prvoj polovini ali će se nastaviti. Prosto bih se smeo zakleti da će u decembru plate biti blizu 400 eura.”

Prosječna plaća u Hrvatskoj ispod troškova života

Najnovije poskupljenje kruha u Hrvatskoj u prosjeku za desetak posto dodatno je osnažilo upozorenja sindikata kako prosječna plaća pokriva tek 80 posto troškova četveročlane obitelji. Umirovljenicima je još i teže.

Po izračunima Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, prosječna „košarica“ troškova za mjesec dana života četveročlane obitelji teška je 5.700 kuna ili 780 eura, a ako obitelj stanuje u podstanarstvu – čak 1.500 kuna više. Dakle, u onoj boljoj situaciji – kada obitelj stanuje u vlastitoj kući ili stanu, prosječna hrvatska netto plaća od 4.875 kuna ili 670 eura može pokriti tek 80 posto košarice mjesečnih troškova, upozorava u izjavi za naš radio ekonomski analitičar Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Domagoj Ferdebar:

„Najveći udio u ,košarici‘ sadrži prehrana, a nakon toga stanovanje. Udio prehrane u mjesečnoj potrošnji iznosi 35 posto ukupnih troškova ,košarice‘, dok stanovanje čini nešto manje od 28,84 posto troškova košarice.“

To je problem sa kojim se svakodnevno susreće većina od 1.150.000 zaposlenih u Hrvatskoj, naglašava Ferdebar.

„Preko 40.000 radnika u Republici Hrvatskoj prima plaću nižu od 2.200 kuna bruto. Oni koji primaju dio plaće na crno, možda se isto nalaze u toj grupi, ali do tog podatka ne možemo doći. A plaću nižu od prosječne plaće – od 6.900 kuna bruto – prima preko 700.000 građana u Republici Hrvatskoj.“

Troškovi aktualnog poskupljenja većine vrsta kruha, osim onih „socijalnih“, za desetak posto, kao i očekivanja poskupljenja voća, povrća i mesa zbog velikih suša, osjetit će se u statistikama tek sljedećih mjeseci, međutim sindikati upozoravaju hrvatsku vladu da ne sjedi – kao do sada - skrštenih ruku. Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:

„Ne želimo više čuti poruke ministra poljoprivrede, koji će reći da je stanje na svjetskom tržištu takvo, pa se i mi moramo pomiriti sa činjenicom da više ni u Hrvatskoj neće biti jeftine hrrane. Želimo čuti njegovu poruku da će se ova vlada posebno baviti hranom, da će posebno stvarati uvjete za proizvodnju hrane i da će jednako tako zaštititi najranjivije kategorije.“

Ekonomski analitičar „samostalaca“ ima i konkretan prijedlog:

„Mislim da se vlada već odavno s tim problemom trebala početi boriti – ulaganjem u razvoj sustava navodnjavanja, pogotovo polja u Slavoniji. Jer, vode u Hrvatskoj još uvijek ima relativno dovoljno, ali nedovoljno dovedene do plodnih slavonskih polja, što je problem s kojim ćemo se susretati idućih godina.“

Onih 1.150.000 zaposlenih u Hrvatskoj ne može utješiti činjenica da postoji jedna velika kategorija hrvatskih građana kojima je još lošije – a to su umirovljenici. Košarica i za njih teži 5.700 kuna, međutim, kako u izjavi za naš radio upozorava predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Vladimir Jordan, prosječna mirovina u Hrvatskoj tek je 1.965 kuna, odnosno gotovo tri puta manje:

„Ako je granica siromaštva 1.600 kuna, a imamo negdje oko 550.000 umirovljenika s mirovnim manjom od 1.600 kuna, pokazatelji su jasni – da je u zoni siromaštva praktički 50 posto umirovljenika.“

Bosna i Hercegovina - najsiromašnija

Po prosječnim platama, koja je u Federaciji Bosne i Hercegovine oko 600, a u RS oko 500 maraka, Bosna i Hercegovine zaostaje, ne samo za evropskim zemljama, nego je počela mnogo da kaska i za zemljama u okruženju. U godišnjem faktografskom izvještaju CIA-e, koji su objavili mediji, piše da je Bosna i Hercegovina, uz Makedoniju, najsiromašnija država bivše Jugoslavije.

Peteročlana porodica Duške Simonjić iz Banja Luke ima stalne prosječne mjesečne prihode od oko 450 maraka. Na pitanje, da li je to dovoljno za normalan život, Duška odgovara:

„Ni govora. S troje djece koje školuješ najmanje ti treba 1000 maraka. Kod nas je normalno da trošimo više nego što zaradimo. Nisam tip koji se predaje, pa se uvijek nešto nađe da se uradi.“

Predsjednik Konfederacije sindikata Bosne i Hercegovine, Ethem Biber, kaže da su posljedice siromaštva velike, te da je to sramota BH vlasti. On tvrdi kako više od polovine zaposlenih ima daleko manje plate od zvaničnog prosjeka:

„Obični ljudi su uglavnom mađioničari. Odriču se mnogih stvari kojih u normalnim uvjetima ne bi trebali da se odreknu. Uskraćuju djeci one elementarne prehrambene proizvode. Javlja se veliki broj ljudi koji oboljevaju, veliki broj ljudi koji traže penziju u nekoj dobi koja nije normalna.“

Za normalnog čovjeka pomalo neozbiljno zvuči činjenica da je plata u posljednjih par godina porasla tek za nešto više od 50 maraka, dok se u ovoj godini očekuje samo od poreza na dodanu vrijednost prihod od oko 4,5 milijarde maraka, što je čak za milijardu više poreskih prihoda nego u 2005. godini.

Ekonomista Damir Miljević tvrdi da je bez obzira na povećanje prihoda administracija najveći ubica BH ekonomije:

„Uvećani prihodi budžeta u Bosni i Hercegovini, na žalost, nisu otišli u socijalni sektor, a trebali su jer ima potpunog opravdanja za to, nego su najvećim dijelom otišli za beneficije birokratije i političara.“

Rast bruto-društvenog proizvoda u Bosni i Hercegovini najveći je u regionu i iznosi godišnje između 10 i 14 procenata. No, i pored toga to nije dovoljno za brži ekonomski razvoj zbog golemog činovničkog aparata. I CIA u svom izvještaju upozorava na to da vlast troši preko 40 procenata bruto-društvenog proizvoda.

Na problem preskupe administracije godinama upozorava i Transparency international. Predstavnik Transparency international, Srđan Blagovčanin:

„Nivo javne potrošnje, a posebno troškovi javne administracije, su neodrživi. Ukoliko oni budu rasli dosadašnjim nivoom, onda će doći do kolapsa i bankrota države. Budžetima za ovu godinu predviđeno je enormno povećanja troškova javne administracije, posebno troškova za plate zaposlenih.“

Veliki problem je što je u Bosni i Hercegovini došlo do zaustavljanja ekonomskih reformi, kaže Damir Miljević:

„Ekonomski rast nije prioritet Bosne i Hercegovine. U ovoj zemlji prioritet je reforma policije, reforma Ustava i kojekakve reforme, koje, ne da nisu nepotrebne, nego se od njih ne živi.“

Nije zgoreg napomenuti kako su plate u administraciji nerijetko i po nekoliko puta veće od prosjeka. U Građanskom organizovanju za demokratiju, Grozdu, zahtijevaju da i građani imaju većeg uticaja na trošenje državnih para. Predstavnik Grozda, Omir Tufo, kaže da bi na taj način u startu došlo i do povećanja prosječne plate:

„Politika i bavljenje politikom je danas u Bosni i Hercegovini najprofitabilniji i najlakši način da se zaradi novac. Toga smo svakodnevno svjedoci u situacijama kada, naši parlamentarci, sami odlučuju o tome kolike će im biti plate, u kojem trenutku i sa kakvim koeficijentom će ići u penziju. Naravno, uzimaju iz zajedničke kase, na koju bi i građani trebali da imaju uticaja, ali ga, na žalost, nemaju.“

U Crnoj Gori rastu zarade, ali ne i standard

Najsvježiji podaci zvanične statistike govore da je prosječna bruto zarada u junu ove godine godine u Crnoj Gori iznosila 493 eura, dok je prosječna zarada bez poreza i doprinosa bila 335 eura. Prosječna zarada u prvom polugodištu, odnosno, periodu januar-jun tekuće godine iznosila je 475 eura a prosječna zarada bez poreza i doprinosa (u istom periodu) iznosila je 323 eura. Podaci Monstata za prosječnu platu po sektorima djelatnosti, govore da se ona, u periodu od prvog do šestog mjeseca, kretala od 132 eura u sektoru ribarstva do 726 eura u sektoru finansijskog posredovanja.
Ukoliko bi se zarade posmatrale na godišnjem nivou, Monstat-ovi podaci za prošlu, 2006. godinu, govore da je prosječna neto zarada iznosila 246 eura. Manje nego u tekucoj, 2007. ali preko 15% više nego u 2005. godini. Prema zvaničnim analizama, ako se uzme u obzir da su troškovi života u 2006. godini u odnosu na 2005. porasli za 3%, proizlazi da je realna zarada bez poreza i doprinosa u Crnoj Gori tokom prošle godine porasla za 12%.

"U Crnoj Gori je prisutan rast realnog životnog standarda", rekao je za naš program Nikola Fabris, glavni ekonomista crnogorske Centralne banke koji svoju ocjenu obrazlaže činjenicom da je "posljednjih godina već prisutna tendencija da zarade rastu nešto brže nego što raste stopa inflacije":

"Životni standard je još uvijek prilično nizak i još uvijek je onog kakav je bio krajem '80-ih. Iako su nominalno tadašnja i sadašnja prosječna plata slične, kupovna moć je sada manja."

Fabris dodaje da "jedan dio stanovništva Crne Gore već sada troši daleko više od svojih dosadašnjih mogućnosti".

"Po osnovu privatizacije i velikog priliva prihoda od prodaje nekretnina, jedan dio stanovništva je sebi obezbijedio vrlo visok nivo životnog standarda, tako da možda imamo problem da nam je u ovom trenutku potrošnja veća od realnih mogućnosti što se u velikoj mjeri odražava na visok uvoz, odnosno, spoljno-trgovinski deficit, tako da ćemo u budućnosti morati da vodimo računa da na potrošnju prilagodimo realnim mogućnostima, odnosno, nivou proizvodnje."

Zvonko Pavićević, član Koordinacionog odbora Sindikata i predsjednik Sindikata prosvjete izražava sumnju u tačnost statističkih podataka, a kao rješenje za smanjenje jaza izmedju bogatih i siromašnih sugeriše oporavak, praktično nepostojeće, srednje klase kroz povećanje zarada koje se isplaćuju iz budžeta.

"Kolač od boljitka u Crnoj Gori treba nekako bolje rasporediti. To se može postići povećanjem plata i standarda srednje klase, koja većinom zavisi od državnog budžeta. Mislim da bi se na taj način, značajnim povećanjem plata prosvjeti, nauci, kulturi i ostalima koji se finansiraju iz budžeta, mogla donekle izbalansirati ova velika razlika izmedju malog broja bogatih ljudi i najvećeg dijela koji jedva preživljava."
XS
SM
MD
LG