Arnes GRBEŠIC
Predsjednica ove mjesne zajednice Anđa Mihajlović:«Najveći problem je za omladinu. Što se tiče omladine, za povratnike nema posla. Ako nema posla, on ne može da opstane ovdje. On, znači, nema primanja, on nema od čega da živi ovdje.“
Nijedno dijete danas ne živi u selu. Do 1992. godine osnovnu školu u dvije smjene pohađalo je oko pet stotina učenika. Škola je zapaljena u ratu. U hodnicima i učionicama danas raste drveće. Pavici Ešegović, sedamdesetogodišnjoj povratnici, fali dječija graja u Foči kod Doboja:
«Ja bih voljela da je moja unuka tu, da i ona ide u školu, da nije u Austriji. Ali takvo je došlo vrijeme da nas je rastjeralo - i da tako mora da bude.»
U selu nema ambulante, ne radi nijedna prodavnica. Nedavno je asfaltiran seoski put, ali autobus ne prolazi kroz selo kroz koje je prije rata saobraćao gotovo svakih sat vremena. Povratnici koji nemaju automobil do najbližeg autobuskog stajališta, kada idu u kupovinu, pješače i do tri kilometra.
Ivko Kurtušić:
«Nije za jednu općinu dobojsku ništa uvesti liniju Doboj - Derventa - Slavonski Brod, ali stari put. Tu su sada povratnici.»
Zbog malog broja putnika privatnim prijevoznicima ova vožnja se ne isplati, tako da su prije dvije godine prestali da voze ovim putevima povratka. U Foči je poslije rata obnovljeno oko 160 kuća, od kojih je polovina uglavnom prazna. Oni koji su se vratili žive u ruševinama. Na prozorima srušene kuće Mate Kurtušića nalazi se najlon:
«Bio sam prije rata proizvođač. 120 bikova sam imao u štali. Glavni poljoprivrednik sam bio, mašineriju svoju imao. Sad nemam ni čestite kašike. I sad bih otvorio, došao bi mi sin. Ali gdje da se vrati? Od čega da žive? Da iko hoće malo da me podrži da makar dobijem kredita nekoga da neku mašinu sebi kupim, ili nešto. Ali neće niko.»
Povratnici koji su ušli u projekat koji realizuju Vlada Republike Hrvatske i Opštine Doboj razočarani su jer im je stigla tek polovina obećanog građevinskog materijala i novca za ugradnju. Tu postoji još jedan problem, dodaje Mate Kurtušić:
«Ovi što su dovlačili materijal, kradu nam. Ja se potpišem, kaže toliko je bilo, kad poslije prebrojiš - nije, fali.»
Na području opštine Doboj prije rata živjelo je oko 13. 000 Hrvata. Danas ih je deset puta manje.
