Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Lipicaneri pred nestankom


Enis ZEBIC, Žužana SERENCEŠ

Sve hrvatske vlade posljednjih deset godina u kontinuitetu radile su na rješavanju pitanja opljačkanih lipicanaca iz Lipika, kazao je glasnogovornik Ministarstva poljoprivrede, Mladen Pavić, a komunikacija sa srbijanskim vlastima se nastavlja:

„Danas ili sutra ćemo poslati novo pismo i premijeru i ministru poljoprivrede da se to pitanje konačno riješi. Sva ona obećanja ili odgovori, koji su uslijedili na pisma, bili su tipa da se to radi na privatnom posjedu i da oni ne mogu ništa riješiti. Nije postojala volja. Mislim da je konačno sazrjelo vrijeme da se usprkos svemu, pa i lošem stanju životinja, to pitanje riješi, kao što su riješena mnoga pitanja povrata umjetnina, sakralnih vrijednosti i svega onoga što je opljačkano. Ovo je bila čista pljačka i to se mora vratiti, bez obzira na brojno stanje i na njihovu fizičku kondiciju.“

Nije se stalo samo na bilateralnim kontaktima. Po Pavićevim riječima, Hrvatska je potezima i na međunarodnom planu, nastojala ubrzati povrat otetih plemenitih grla:

„Nedavno smo stavili veto na članstvo Srbije u Međunarodnom udruženju uzgajivača lipicanaca, upravo zbog otvorenog pitanja povrata lipicanaca, koji je prihvaćen. Oni neće biti članica dok se konji ne vrate. To je jedan od načina pritiska da se to pitanje riješi. Sve je stvar dobre volje i institucija.“

Željkko Butorac, direktor lipičke tvrtke Poljoprivreda d.d., u sklopu koje se nalazi ergela s koje je temeljem naredbe lokalnih vlasti pobunjenih Srba u jesen 1991. godine Mihajlo Komasović i odveo konje iz Hrvatske, kaže da je zgrada ergele potpuno obnovljena, i da je, što se toga tiče, sve spremno za prihvat lipicanera kada se jednom vrate.

Međutim, on ima dojam da državne vlasti, dakle Ministarstvo poljoprivrede, na čelu sa Iločaninom Petrom Čobankovićem, ne čine dovoljno da se konji vrate:

„Čobanković je čvrsto obećao da će dojahati od svoga Iloka na tim konjinama, pa od toga nema ništa jer su konji preslabi. Stanje na toj ergeli je katastrofa.“

Član Izvršnog odbora Hrvatskog konjičkog saveza, Zdravko Petrović, u priči je s konjima već gotovo pet decenija. On upozorava da se lipicaneri već 500 godina uzgajaju selekcijom unutar istih rodova:

„Pitam vas tko će potpisati uzgojne knjige za ovih 15 godina? Tko je bio voditelj uzgoja, tko je odabirao pastuhe. Ovo je druga generacija. Nisu to oni pastusi koji su otišli 1991. godine iz Hrvatske. Pod pretpostavkom da vrate konje bez novaca i da su u dobroj kondiciji, da su u dobroj formi, a ne ovakvi skeleti, postavljam pitanje što je to od genetskog materijala i tko mi jamči da je tomu tako?“

Priča sa lipicanerima odvedenim iz Lipika u jesen 1991. godine nije gotova. Danas su i hrvatski ljubitelji životinja pisali srbijanskom predsjedniku Tadiću, pozivajući ga da se zauzme da se prekine izgladnjivanje konja i da ih se preseli u Hrvatsku gdje će im se pružiti trajna i primjerena skrb. „Nadajući se Vašoj savjesnosti i brizi za životinje, priključujemo se zamolbi udruge Sloboda za životinje iz Beograda da se osobno zauzmete kako bi se ovaj slučaj što prije pozitivno riješio u interesu konja“, stoji u pismu „Prijatelja životinja“. Dakle, na potezu je politika.

Zatražena pomoć predsednika Srbije

Udruženje za zaštitu i prava životinja "Sloboda za životinje" iz Beograda je u apelu srpskom predsedniku Borisu Tadiću zatražilo da zaštiti lipicanere, te istaklo da problemi u ishrani tih konja traju od 2001. godine do danas. Nekadašnji radnik ergele, Mihajlo Komasović, koji je iz Lipika u Hrvatskoj, početkom devedesetih godina, doveo 88 čistokrvnih lipicanera u Srbiju, sklanjajući ih od ratnog vihora i, prema njegovim rečima, u želji da ih spase, ranije je govorio:

„Konji u to vreme kad sam ih ja video su bili pušteni. To je bila borba na život i smrt. Nedovoljna količina hrane, izuzetno loša kondicija i izuzetno loše stanje konja.“

Da paradoks bude veći, ovih dana pored upozorenja hrvatskim i srpskim vlastima da je život lipicanera smeštenih na ergeli Bukinac kraj Novog Sada – ugrožen zbog lošeg zdravstvenog stanja i neuhranjenosti, Komasović kaže i da agonija ovog krda traje, zapravo, još od 2001. godine:

„Problem se sve više povećavao, kulminirao je nezgodnim ponašanjem tog mog kompanjona Bukinca 2003. godine kada su konji odvedeni u Novo Miloševo na ispašu. Međutim, leto je bilo suvo, jesen je došla, konji se nisu dohranjivali i u to leto i te dve zime je krepalo preko 30 grla.“

Udruženje za zaštitu i prava životinja „Sloboda za životinje“ javno je pozvalo predsednika Srbije Borisa Tadića da se lično angažuje kako bi se postigao dogovor sa Hrvatskom o statusu, odnosno vraćanju konja, a predsednica Snežana Milovanović tvrdi da su se njihovi aktivisti uverili da su konji u izuzetno lošem stanju:

„Konji su u očajnom stanju i život im je ugrožen, nemaju dovoljno hrane a i ono što imaju nije adekvatno. Imaju rane po telu i ono što se može videti spolja govori o užasnom stanju u kome se nalaze. Imamo informaciju da se deo konja nalazi u zatvorenom prostoru i da su oni u mnogo gorem stanju, da neki kada legnu ne mogu da se dignu. Nas uopšte ne zanima politička pozadina, kako su oni ustvari dospeli u tu situaciju, u smislu da ne želimo da se mešamo u ono šta je bilo pre toga, ali ćemo nastojati svim snagama da se tim životinjama omogući pravo na adekvatnu ishranu i zdrastvenu zaštitu.“

“Čista je laž da ne vodim brigu o konjima“ – izjavio je vlasnik ergele Tomislav Bukinac lokalnim medijima koji objavljuju i fotografije neuhranjenih konja, ali je na naše pozive ostao nedostupan. Pre dve godine, kada su vođeni razgovori hrvatskog i srpskog ministarstva poljoprivrede o problemu povraćaja konja, on je tvrdio:

“Nije izmiren ni dinar obaveza. Zivkam gospodu iz Hrvatske da dođu po njih, oni kategorično ne žele ništa da plate i tako to odmiče godinama.”

Mihajlo Komasović, koji je proteklih godina brinuo o lipicanerima, priznaje da je nedavno došao u konflikt sa vlasnikom ergele i navodi da je njegov jedini interes sve vreme bio samo da zaštiti životinje, uz ocenu da nijedna – ni hrvatska, ni srpska strana – nije pokazala dovoljno interesa da se reši problem ovih konja:

“Ima sto načina da se to reši. Međutim, dobre volje nije bilo. Danas je 14 dana kako sam se obratio, poslao taj zvaničan dopis u Hrvatsku. Obavestio sam našu vlast, premijera Koštunicu, ministra poljoprivrede da sam to uradio i njima poslao isti dopis. Do dan danas se niko nije zvanično javio. Zašto nema dobre volje?! Kao da su te životinje neki teret nekome.”
XS
SM
MD
LG