Slobodan KOSTIC, Milorad MILOJEVIC
U Ambasadi Nemačke u Beogradu rečeno nam je da njima nije poznato da se nemačka tajna služba bavila Ahtisarijem, niti da je ona sačinila bilo kakav izveštaj o njegovoj korumpiranosti. Izvršni direktor Fonda za otvoreno društvo Jadranka Jelinčić opovrgava sa druge strane veze Džordža Soroša sa Ahtisarijem:„Gospodin Ahtisari apsolutno nikada nije radio za gospodina Soroša. Meni to liči na jednu praksu koja već dosta dugo traje. Naime, postoji jedna lista tzv. neprijatelja Srbije i uvek kada nemamo objašnjenje za nešto ili kada nam se nešto ne dopada onda prozovemo po neku ličnost, pa i gospodina Soroša u vezi sa tim razvojima i događanjima.“
Kao glavni izvor za optužbe o Ahtisarijevoj korumpiranosti, pominje se američka organizacija pod nazivom Globalni informacioni sistem. Brojni poznavaoci međunarodnih prilika koje smo kontaktirali nisu, međutim, mogli da kažu da su bilo kada pre toga čuli za ovo udruženje. Krajnje sumnjiv kredibilitet ove organizacije, ne smeta funkcionerima Demokratske stranke Srbije, među kojima je i Dragan Šormaz, da krajnje ozbiljno prihvate optužbe na račun Ahtisarija:
„Treba prepustiti samim ljudima u UN da to reše. Loše je da korumpcija stoji iza toga. Meni se ionako čini da je njegov plan mrtvo slovo na papiru i ako su mu albanski kriminalci i dali taj novac – džaba su mu dali.“
Samo delovanje jednog od analitičara Globalne informacione mreže, američkog analitičara Gregorija Kopla neodoljivo podseća na nekadašnja mešetarenja Danijela Šifera ili Jovana Zametice po Srbiji, o čemu razgovoramo sa naučnim saradnikom Instituta za međunarodne ekonomske studije u Beču Vladimirom Gligorovom:
„U redu je da se proveravaju vesti i slično, ali da se onda spekuliše o nečijoj korumpiranosti, bez ikakve osnove, to mi izgleda nedolično. Osim toga, to znam i na ličnom primeru. U poslednjih 15-20 godina iskusili smo kako ide taj proces intrigarenja i blaćenja, naročito iz Beograda i iz službi koje se time bave i u Banjaluci i u Beogradu – to, uostalom, nisu dve različite službe. Svaka spekulacija ide u korist samo onima koji upravo šire intrige i spletke.“
U propagandnom ratu koji se vodi protiv Ahtisarija, književnik Filip David vidi oživljavanje stare matrice o svetskim zaverama protiv Srbije, za koju se verovalo da je pokopana zajedno sa Miloševićevim nasleđem:
„To je ista prepoznatljiva matrica. Neodoljivo me podseća na one čuvene odjeke i reagovanja čiji je cilj bio da isprlja svakog onog ko nije po volji vlastima ili vladajućoj garnituri. Čuli smo, pre par meseci, jednu sličnu optužbu da je Ahtisarijev otac bio nacista, sada je korumpiran. Takve stvari se ne pripisuju samo Ahtisariju nego svima onima koji na neki način ne odgovaraju srpskoj politici. To je već degutantno i može da bude samo za domaću upotrebu, da ovde stvara dodatno neraspoloženje, u stilu koji nam je vrlo dobro poznat – da je čitav svet protiv Srbije. To je samo još jedno svedočanstvo da nije bilo diskontinuiteta sa prethodnom vrstom politike.“
Pozadina "Fokusovih" tvrdnji o Ahtisariju
Banjalučki list „Fokus“ sve češće privlači pažnju javnosti objavljivanjem tekstova poput nedavnog o tome da je albanska mafija navodno kupila Martija Ahtisarija sa 40 miliona evra da u svom prijedlogu rješenja statusa Kosova predloži nezavisnost. Ono što se nameće kao pitanje jeste: otkud baš „Fokusu“ iz Banje Luke do detalja opisana priča o tome kako su Albanci u srebrnim koferima nosili novac u Ahtisarijevu rezidenciju?
Bivši načelnik bezbjednosti Republike Srpske Predrag Ćeranić smatra da je pisanje „Fokusa“ rezultat dirigovanog i projektovanog plasiranja određene informacije sa konkretnim ciljem:
„Nije tu informaciju objavio neki svjetski poznati list, kao što je Tajms ili Dojče cajtung, gdje bi ona imala izuzetnu težinu, niti je nju objavio neki list iz Srbije, već određeni tabloid iz RS-a. Prije sam mišljenja da je to odluka određenih krugova moći koji imaju informacije, manipulišu njima, trguju i ciljano i projektovano ih nastoje plasirati sa konkretnim ciljem. Te su informacije teško provjerljive, i ako se u nekom slučaju i pokrene istraga, uglavnom to ostane nerasvijetljeno do kraja.“
Tekst o Ahtisariju samo je jedan segment obavještajno - lobističkog domena bitke za Kosovo, mišljenja je urednik banjalučkog magazina „Patriot“ Slobodan Vasković, te dodaje da je list „Fokus“ tu samo iskoristio šansu da objavi ekskluzivu:
„U ovom trenutku neko je to procijenio da je ’Fokus’možda najjednostaviji ili najbolji, iz ne znam kojih razloga, kanal preko kojeg bi se jedna takva stvar mogla pustiti, pa da je preuzmu svi ostali mediji, prevashodno elektronski, kako bi ta priča planula.“
Nezavisni ekspert za bezbjednost iz Sarajeva Neven Kazazović sa druge strane smatra da su sve informacije o potkupljivanju zapravo pokušaj poništavanja Ahtisarijevog plana:
„Mislim da to tek pokazuje da je to sve jedna vrsta specijalnog rata protiv Ahtisarija. Na sve moguće načine ga pokušavaju eliminisati. To je, između ostalog, i tako.“
„Fokus“ je poznat i po svojevremenom napisu o tome kako su specijalni američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk i bivši predsjednik RS-a i haški optuženik Radovan Karadžić 1996. godine potpisali sporazum prema kojem za Karadžićevo povlačenje iz političkog života on neće biti izručen Hagu. Američka administracija i sam Holbruk više puta su negirali ovakve tvrdnje. Autor tog, a i texta o Ahtisariju, zamjenik glavnog urednika „Fokusa“ Zoran Šarenac i danas je uvjeren u tačnost pisanja. Na pitanje otkud te sve informacije baš „Fokusu“, Šarenac kaže:
„Otkud ’Fokusu’ onaj faksimil Holbruka? Jedini smo koji smo smjeli objaviti. Znači, ovo ti je ista stvar. Ista stvar, nešto što je bilo prilično tajno. I način na koji sam došao do toga je isto takav - tajan.“
