Prije nekoliko dana Ashis je bio na putu po Evropi i ostao je par dana u Pragu. Sreli smo se, naravno, ali nam Indija i raspad SFRJ više nisu bili tema. Indija je u međuvremenu postala jedna od najprosperitetnijih zemalja na svijetu, raspad SFRJ već odavno nikog više ne zanima. Naša je tema bio Pakistan i vijest da je vojska, nakon propalih pokušaja da se postigne dogovor sa radikalnim liderima takozvane Crvene džamije u Islamabadu, upala u džamiju. Ubijeno je oko 50 ekstremista, među njima i njihov lider, kao i 8 vojnika. Oko 50 talaca, mahom su to bile žene i djeca, je spaseno. Ono što mi, međutim, pada na pamet je otkud ekstremistima oružje? Otkud im eksploziv? Zar oni u Medresi ne idu da UČE?
Zar ta djeca koju smo vidjeli na TV ekranima nisu tamo da nauče Kuran? Kakva je to ideologija koja je spremna da žrtvuje djecu i žene za svoje političke ciljeve? Kada sam ovo "naivno" pitanje postavio nekim svojim kolegama iz Centralne Azije, iz zemalja za koje naš radio emitira program, potvrdili su mi tezu. "Postoje primjeri da se u Medresama, onima gdje se uči radikalno tumačenje islama, "učenici" u stvari pripremaju za vjerski rat. Moglo bi se čak reći da postoji jedan od javnosti sakriven proces u kojem pripadnici radikalnog islama pokušavaju da preuzmu kontrolu nad vjerskim školama. Oni imaju oružje u svojim podrumima." Naravno, oprez - nalaze se napomene da se ne govori o svim nego nekim vjerskim školama.
Izgleda da se upravo to dogodilo u Pakistanu. Crvena džamija je dugo bila popularna i dobijala redovnu potporu od strane vlade. Onda su njeni lideri, dvojica braće, počeli od tumačenja islama da prelaze na nasilno sprovođenje šerijatskih zakona, onako kako su ih oni zamislili. Najprije su 2004-e objavili da oni pakistanski vojnici koji poginu u borbi sa teroristima ne mogu imati vjerski pogreb!? Onda su počeli da hapse žene koje su proglasili prostitutkama, počeli prijetiti vlasnicima radnji koje su prodavale CD-e i DVD-e. Posljednje što su uradili neposredno prije ovotjednih događaja je bilo kidnapovanje šestoro Kineza iz klinike za akupunkturu! Jedna je stvar naravno zauzimati se da se ne prodavaju filmovi, biti protiv bilo kakve muzike osim vjerske, zalagati se protiv akunpunkture i slično, a sasvim druga kada one koji misle drugacije počinješ tući, otimati, zatvarati, ubijati.
"Jedina je logika" - kaže mi kolega iz Calcutte, Ashis Chakrabarti – "u tome da se napravi kaos, da se onda ljudi motiviraju da u strahu za sopstvene živote pristanu i na teror!"
Pitam ga da li kriza kroz koju prolazi ova zemlja u stvari znači da će pripadnici grupa koje radikalno tumače islam nadvladati u Pakistanu. "Neće nadvladati" – kaže Ashis – " već su nadvladale." Alexander Lennon, specijalista za Južnu Aziju iz washingtonskog Centra za strategijska istraživanja ne misli tako i kaže da ako dođe do promjena na vlasti u Pakistanu, to će se odvijati drugačije: "Nema sumnje da se vlast u Pakistanu generira u vojsci. Ako ima ljudi koji se brinu o mogućem islamskom ustanku u Pakistanu, ja mislim da je vjerojatnije da će se tamo desiti neki vojni udar, prije nego se ikakav ustanak može uopće i dogoditi. Vlast je uz vojsku i tamo će ostati!"
Kriza oko Crvene džamije koja danas polako završava, nije bila problem – bila je tek dio problema koji se zove radikalizacija islama. Farzana Shaikh, suradnik u jednom institutu u Londonu kaze za naš radio da je ovim potezom oko Crvene džamije predsjednik Musharraf postigao kratkoročne ciljeve i da će dobiti podršku, ali "dugoročno to može izazvati nasilje u drugim dijelovima Pakistana, uključujući i bombaše-samoubojice." Ilustracija za to su ovotjedne demonstracije oko 20.000 naoružanih ljudi koji brane ekstremiste u Crvenoj džamiji. Strast da se odbrani vođa ove džamije je bila toliko jaka da niko ne vodi računa o tome da iza dvojice braće, lidera Crvene džamije, stoji 20 optužnica za kriminal! Oni se dakle tretiraju kao vođe, a ne kao kriminalci!
Potreba za otporom protiv jedne političke opcije postaje jača od potrebe za otporom protiv ubica i kriminala. Politička strast je jača od strasti očuvanja samog života. Bojim se da povijest upozorava: ako neka ideologija želi upotrijebiti kriminalce za svoje ciljeve prije će se ideologija kriminalizirati, nego što će se kriminalci ideologizirati. Zato mi se čini logičnijim da se oni koji se služe terorom i ubijanjem nevinih, tretiraju kao kriminalci, a ne kao neki politički ili vjerski ekstremisti.
Email me Nenad Pejic
Zar ta djeca koju smo vidjeli na TV ekranima nisu tamo da nauče Kuran? Kakva je to ideologija koja je spremna da žrtvuje djecu i žene za svoje političke ciljeve? Kada sam ovo "naivno" pitanje postavio nekim svojim kolegama iz Centralne Azije, iz zemalja za koje naš radio emitira program, potvrdili su mi tezu. "Postoje primjeri da se u Medresama, onima gdje se uči radikalno tumačenje islama, "učenici" u stvari pripremaju za vjerski rat. Moglo bi se čak reći da postoji jedan od javnosti sakriven proces u kojem pripadnici radikalnog islama pokušavaju da preuzmu kontrolu nad vjerskim školama. Oni imaju oružje u svojim podrumima." Naravno, oprez - nalaze se napomene da se ne govori o svim nego nekim vjerskim školama.
Izgleda da se upravo to dogodilo u Pakistanu. Crvena džamija je dugo bila popularna i dobijala redovnu potporu od strane vlade. Onda su njeni lideri, dvojica braće, počeli od tumačenja islama da prelaze na nasilno sprovođenje šerijatskih zakona, onako kako su ih oni zamislili. Najprije su 2004-e objavili da oni pakistanski vojnici koji poginu u borbi sa teroristima ne mogu imati vjerski pogreb!? Onda su počeli da hapse žene koje su proglasili prostitutkama, počeli prijetiti vlasnicima radnji koje su prodavale CD-e i DVD-e. Posljednje što su uradili neposredno prije ovotjednih događaja je bilo kidnapovanje šestoro Kineza iz klinike za akupunkturu! Jedna je stvar naravno zauzimati se da se ne prodavaju filmovi, biti protiv bilo kakve muzike osim vjerske, zalagati se protiv akunpunkture i slično, a sasvim druga kada one koji misle drugacije počinješ tući, otimati, zatvarati, ubijati.
"Jedina je logika" - kaže mi kolega iz Calcutte, Ashis Chakrabarti – "u tome da se napravi kaos, da se onda ljudi motiviraju da u strahu za sopstvene živote pristanu i na teror!"
Pitam ga da li kriza kroz koju prolazi ova zemlja u stvari znači da će pripadnici grupa koje radikalno tumače islam nadvladati u Pakistanu. "Neće nadvladati" – kaže Ashis – " već su nadvladale." Alexander Lennon, specijalista za Južnu Aziju iz washingtonskog Centra za strategijska istraživanja ne misli tako i kaže da ako dođe do promjena na vlasti u Pakistanu, to će se odvijati drugačije: "Nema sumnje da se vlast u Pakistanu generira u vojsci. Ako ima ljudi koji se brinu o mogućem islamskom ustanku u Pakistanu, ja mislim da je vjerojatnije da će se tamo desiti neki vojni udar, prije nego se ikakav ustanak može uopće i dogoditi. Vlast je uz vojsku i tamo će ostati!"
Kriza oko Crvene džamije koja danas polako završava, nije bila problem – bila je tek dio problema koji se zove radikalizacija islama. Farzana Shaikh, suradnik u jednom institutu u Londonu kaze za naš radio da je ovim potezom oko Crvene džamije predsjednik Musharraf postigao kratkoročne ciljeve i da će dobiti podršku, ali "dugoročno to može izazvati nasilje u drugim dijelovima Pakistana, uključujući i bombaše-samoubojice." Ilustracija za to su ovotjedne demonstracije oko 20.000 naoružanih ljudi koji brane ekstremiste u Crvenoj džamiji. Strast da se odbrani vođa ove džamije je bila toliko jaka da niko ne vodi računa o tome da iza dvojice braće, lidera Crvene džamije, stoji 20 optužnica za kriminal! Oni se dakle tretiraju kao vođe, a ne kao kriminalci!
Potreba za otporom protiv jedne političke opcije postaje jača od potrebe za otporom protiv ubica i kriminala. Politička strast je jača od strasti očuvanja samog života. Bojim se da povijest upozorava: ako neka ideologija želi upotrijebiti kriminalce za svoje ciljeve prije će se ideologija kriminalizirati, nego što će se kriminalci ideologizirati. Zato mi se čini logičnijim da se oni koji se služe terorom i ubijanjem nevinih, tretiraju kao kriminalci, a ne kao neki politički ili vjerski ekstremisti.
Email me Nenad Pejic