Nakon prestanka važenja Rimskih pravila puta 2004. godine ostala je pravna praznina koja bi među državama bivše Jugoslavije regulisala pitanje lišavanja slobode i određivanja pritvora osumnjičenima za ratni zločin. Pravila puta su u međunarodno pravnom smislu predstavljala instrument koji je Haškom tribunalu omogućavao da nadzire krivična gonjenja osumnjičenih za ratne zločine.
Građani Bosne i Hercegovine mogu se osjećati sigurno samo na svojoj teritoriji, tvrdi poslanik SDP-a Zlatko Lagumdžija:
„Ovdje se više ne radi o Selimu Bešlagiću, ni o ovom ili onom, ni o Iliji, ni o Budimiru, ni o Muhamedu. Ovdje se radi o ljudima kao što ste vi, onaj ko nas sluša, ja, peti, deseti, naši prijatelji, poznanici. Dakle, radi se o tome da ovdje građani ove zemlje mogu se osjećati kao da su u nekom rezervatu u kojem su sigurni dok su ovdje, a čim izađu iz njega, čim prekorače granicu ovog svog rezervata, koji se odaziva na naziv teritorija i država BiH, nisu sigurni da li se nalaze na nekom spisku neke države da su nešto učinili.“
Kao rješenje ovog problema pominje se i hitno potpisivanje bilateralnih sporazuma sa susjednim državama. Poslanik Stranke demokratske akcije Šefik Džaferović navodi da situaciju dodatno usložnjava i činjenica da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca ima i državljanstvo neke od susjednih država:
„Svjedoci smo prakse da se taj institut zloupotrebljava, jer neki od tih građana su izvršili ili izvrše krivično djelo u BiH, a onda odu sa teritorije BiH i budu štićeni po ustavima susjednih zemalja kao njihovi državljani u smislu nemogućnosti izručenja Bosni i Hercegovini. Ja mislim da se i to pitanje mora razriješiti u bilateralnim kontaktima između BiH i susjednih država - da mjesto izvršenja krivičnog djela i mjesto prebivališta te osobe koja ima dvojno državljanstvo bude zapravo mjesto koje će određivati koji će sud koje države suditi za krivično djelo. To je opet u svakom slučaju Sud BiH.“
Državni tužilac Marinko Jurčević na pitanje da li su građani Bosne i Hercegovine sigurni izvan njene teritorije odgovara potvrdno, uz opasku da im tu sigurnost garantuju i međunarodne konvencije čija je BiH potpisnica. Škrt u odgovorima Jurčević nam je ostavio da sami prosudimo da li je privođenje Selima Bešlagića bilo zakonito:
„Oni koji su primijenili odredbe Zakona o krivičnom postupku, primijenili su ga na način kako je to i propisano, a vi ocijenite je li to bilo zakonito ili ne.“
Državnog ministra pravde Barišu Čolaka iznenađuje što baš njega pitamo o sigurnosti građana BiH kada izađu iz zemlje:
„Određena problematika postoji poslije prestanka važenja Rimskih pravila puta. Postoje, ja bih rekao, i drugi problemi koji po mom dubokom uvjerenju mogu se prevladati bilo izmjenom zakonodavstva svake od država koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije, ili pak međusobnim sporazumima između država. Evo konkretno, ako se tiče je li treba nekoga privesti ili ne privesti ako je u pitanju državljanin države od koje se to traži - mi smo i predložili Zastupničkom domu da je to pitanje moguće riještiti na način da se donese zakon o pružanje međunarodne pravne pomoći.“
Bosna i Hercegovina, kao specifično uređena država, svojim građanima ne pruža potreban stepen pravne sigurnosti. Poslanik SNSD-a Drago Kalabić:
„Mi imamo situaciju da je u BiH međunarodna zajednica također odgovorna jednim dijelom za sigurnost građana i pravni poredak u ovoj zemlji. Ovdje imamo strane sudije, imamo strane tužioce, imamo visokog predstavnika i mi zajedno sa njima moramo o tome raspraviti. Mi ne možemo segmentarno sad da izvadimo jednu situaciju i mi odjednom, kao suverena zemlja koja traje ne znam koliko, da sami donesemo te odluke. Ne možemo. Ne bi bio visoki predstavnik ovdje da je drugačije. A opšta je ocjena da postoji pravna nesigurnost - to nije sporno.“
Ministarstvo pravde BiH uputilo je zvaničnu molbu vlastima Srbije za izručenje državljanina BiH Ilije Jurišića. Ovu inicijativu prije nekoliko dana pokrenuo je član Predsjedništva BiH Željko Komšić. U bosanskoherecegovačkoj javnosti odjeknula je i njegova izjava:
„Državljani BiH ne smiju se osjećati kao progonjene zvijeri koje svako može loviti i predati istražnim organima druge zemlje.“
Građani Bosne i Hercegovine mogu se osjećati sigurno samo na svojoj teritoriji, tvrdi poslanik SDP-a Zlatko Lagumdžija:
„Ovdje se više ne radi o Selimu Bešlagiću, ni o ovom ili onom, ni o Iliji, ni o Budimiru, ni o Muhamedu. Ovdje se radi o ljudima kao što ste vi, onaj ko nas sluša, ja, peti, deseti, naši prijatelji, poznanici. Dakle, radi se o tome da ovdje građani ove zemlje mogu se osjećati kao da su u nekom rezervatu u kojem su sigurni dok su ovdje, a čim izađu iz njega, čim prekorače granicu ovog svog rezervata, koji se odaziva na naziv teritorija i država BiH, nisu sigurni da li se nalaze na nekom spisku neke države da su nešto učinili.“
Kao rješenje ovog problema pominje se i hitno potpisivanje bilateralnih sporazuma sa susjednim državama. Poslanik Stranke demokratske akcije Šefik Džaferović navodi da situaciju dodatno usložnjava i činjenica da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca ima i državljanstvo neke od susjednih država:
„Svjedoci smo prakse da se taj institut zloupotrebljava, jer neki od tih građana su izvršili ili izvrše krivično djelo u BiH, a onda odu sa teritorije BiH i budu štićeni po ustavima susjednih zemalja kao njihovi državljani u smislu nemogućnosti izručenja Bosni i Hercegovini. Ja mislim da se i to pitanje mora razriješiti u bilateralnim kontaktima između BiH i susjednih država - da mjesto izvršenja krivičnog djela i mjesto prebivališta te osobe koja ima dvojno državljanstvo bude zapravo mjesto koje će određivati koji će sud koje države suditi za krivično djelo. To je opet u svakom slučaju Sud BiH.“
Državni tužilac Marinko Jurčević na pitanje da li su građani Bosne i Hercegovine sigurni izvan njene teritorije odgovara potvrdno, uz opasku da im tu sigurnost garantuju i međunarodne konvencije čija je BiH potpisnica. Škrt u odgovorima Jurčević nam je ostavio da sami prosudimo da li je privođenje Selima Bešlagića bilo zakonito:
„Oni koji su primijenili odredbe Zakona o krivičnom postupku, primijenili su ga na način kako je to i propisano, a vi ocijenite je li to bilo zakonito ili ne.“
Državnog ministra pravde Barišu Čolaka iznenađuje što baš njega pitamo o sigurnosti građana BiH kada izađu iz zemlje:
„Određena problematika postoji poslije prestanka važenja Rimskih pravila puta. Postoje, ja bih rekao, i drugi problemi koji po mom dubokom uvjerenju mogu se prevladati bilo izmjenom zakonodavstva svake od država koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije, ili pak međusobnim sporazumima između država. Evo konkretno, ako se tiče je li treba nekoga privesti ili ne privesti ako je u pitanju državljanin države od koje se to traži - mi smo i predložili Zastupničkom domu da je to pitanje moguće riještiti na način da se donese zakon o pružanje međunarodne pravne pomoći.“
Bosna i Hercegovina, kao specifično uređena država, svojim građanima ne pruža potreban stepen pravne sigurnosti. Poslanik SNSD-a Drago Kalabić:
„Mi imamo situaciju da je u BiH međunarodna zajednica također odgovorna jednim dijelom za sigurnost građana i pravni poredak u ovoj zemlji. Ovdje imamo strane sudije, imamo strane tužioce, imamo visokog predstavnika i mi zajedno sa njima moramo o tome raspraviti. Mi ne možemo segmentarno sad da izvadimo jednu situaciju i mi odjednom, kao suverena zemlja koja traje ne znam koliko, da sami donesemo te odluke. Ne možemo. Ne bi bio visoki predstavnik ovdje da je drugačije. A opšta je ocjena da postoji pravna nesigurnost - to nije sporno.“
Ministarstvo pravde BiH uputilo je zvaničnu molbu vlastima Srbije za izručenje državljanina BiH Ilije Jurišića. Ovu inicijativu prije nekoliko dana pokrenuo je član Predsjedništva BiH Željko Komšić. U bosanskoherecegovačkoj javnosti odjeknula je i njegova izjava:
„Državljani BiH ne smiju se osjećati kao progonjene zvijeri koje svako može loviti i predati istražnim organima druge zemlje.“
