U ono predratno vrijeme, kada je bilo važnije kako se zoveš nego koliko vrijediš, kada su se radije raspitivali jesi li "naš" ili "njihov" i nije ih zanimalo jesi li pametan ili glup, za mnoge na vlasti je bilo važno definirati kome pripada glavni urednik TV Sarajevo, jesam li "naš" ili "njihov". To je bilo vrijeme kada su "ničiji" bili u najopasnijoj situaciji i kad ih niko nije htio. Nisam se dugo na to obazirao ali kad je došlo do grla odgovorio sam u jednom radijskom intervjuu 1991-e godine: "Majka mi je Crnogorka, otac mi je Hrvat – ja sam se deklarirao kao Hrvat." Kad sam to rekao u jednom radijskom intervjuu – majka me, sva sretna zvala, sva ponosna sto je neko rekao da je ona Crnogorka.
Kaže mi jedna draga kolegica kako u svojim kolumnama zaobilazim Crnu Goru. Ne smijem joj reći kako sa ove daljine Crna Gora izgleda "dosadna" država te da je po tome Crna Gora već u Evropi. Taman kad sam pomislio kako je teško naći temu o kojoj nešto vrijedi napisati – nešto se samo nametnulo. Najprije je stigla mala vijest da je u Crnu Goru došao ruski agent Lebedev. Pitanja stižu poput kiše: Najprije, šta će ruski agent u Crnoj Gori? Ili, kakav je to agent čiji dolazak objavljuju novine? Iskustvo kaže – nešto tu "smrdi", nešto se dešava! Stiže zatim druga informacija – gospodin Lebedev odsjeo u vili ministratsva unutarnjih poslova. Onda stiže treća vijest: U Crnoj Gori uhapšen Vlastimir Djordjević, optužen za ratne zločine počinjene nad kosovskim Albancima 1999-e i isporučen Hagu. Onaj isti za kojeg se tvrdilo da je našao skrovište u – Rusiji.
Odmah su stranke bliske Beogradu digle galamu kako se to general krio u Crnoj Gori, a da to niko nije znao, dok je iz Beograda glasnogovornik Koštunicine Demokratske stranke Srbije, Andreja Mladenović postavio isto pitanje i kaže da evropski komesar za proširenje EU, Oli Ren i glavna tužiteljica Karle del Ponte moraju reći ko će da odgovara za to što je Djordjević bio u Crnoj Gori i kako je moguće da on tri godine ostane neprimjećen u Budvi - gradu u kojem živi 8.000 stanovnika? Onda je rekao začudjujuću rečenicu: "Srbija je u saradnji sa Haškim tribunalom učinila više od bilo koje zemlje!" "Kako je moguće da general Djordjević bude uhapšen u Crnoj Gori i da tri godine živi u neposrednoj bliziji kuće Svetozara Marovića u Budvi, a da Karla del Ponte i ostali evropski zvaničnici sve vreme hvale Crnu Goru za saradnju sa tribunalom i napadaju Srbiju", kazao je predsjednik Odbora za odbranu i sigurnost Skupštine i predsjednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić.
Ne znam zašto ali me to podsjetilo na hapšenje generala Tolimira koji je uhapšen, kažu, u Bosni i Hercegovini. Dok Djordjević jos ćuti na temu otkud on u Crnoj Gori, i ima li to veze sa boravkom onog Lebedeva u Budvi, Tolimir tvrdi da je uhapšen u Beogradu, pa zatim sproveden u manji bosansko-hercegovački entitet i tamo uhapšen.
Još će ispasti da se optuženi ratni zločinci kriju svukuda osim – u Srbiji.
Eto, počnes da pišeš o Crnoj Gori, a završiš u – Srbiji. I slijedeća vijest bi mogla ići tim putem ako bi se htjelo. Naime, prošli je tjedan objavljeno da će do kraja 2009-e godine Crna Gora uništiti oko 10 tisuća tona VIŠKA raznog naoružanja, plus 128 tona toksičkog otpada, 28,5 tona napalma, morskih mina, torpeda.... i tako dalje. To drugim riječima znači, kako Crna Gora ima 670.000 stanovnika, a svaki gradjanin Crne Gore, svi mali i svi veliki, i muško i žensko, ima 15 kilograma raznog naoružanja VIŠKA, 200 grama toskičnog otpada VIŠKA, i da dalje ne računam. Bogme je JNA dobro snadbjela Crnu Goru. Samo se pitam ako ima 15 kilograma po gradjaninu VIŠKA šta je NORMALNA kilaža naoružanja i normalna količina toksičkog otrova po gradjaninu!
Treća vijest je stigla - iz Japana. Predsjednik DPS-a, Milo Djukanović, razgovarao sa ministrom spoljnih poslova Japana, i ministrom odbrane o unapredjenju odnosa izmedju dvije zemlje, o suradnji u oblasti pomorskog transporta, remonta brodova, naučnoj oblasti, suradnji izmedju sveučilista. Možda me pamćenje ne služi kako valja ali se nešto ne sjećam da je predsjednik neke stranke putovao tako daleko i imao ovakve razgovore. Obično to rade vlade, a ne stranke. Ili je možda Djukanović išao tamo u – mirovnu misiju. Kako je znano, a podsjetila me na to urednica našeg biroa u Podgorici, Slavica Brajović, Crna Gora je još 1905-e objavila rat Japanu i tako stala na stranu Rusije. Kvaka je u tome da objava rata još nije opozvana te je, formalno naravno, Crna Gora, još u ratu sa Japanom!
Zato sve čekam da ovih dana neki Japanac iznenada bane u Crnu Goru, odsjedne u nekoj državnoj vili, te da Crnogorci otkriju kako im je već tri godine pod nosom neki opotuženi za ratne zločine iz Srbije pod nosom pravio - suši.
Kaže mi jedna draga kolegica kako u svojim kolumnama zaobilazim Crnu Goru. Ne smijem joj reći kako sa ove daljine Crna Gora izgleda "dosadna" država te da je po tome Crna Gora već u Evropi. Taman kad sam pomislio kako je teško naći temu o kojoj nešto vrijedi napisati – nešto se samo nametnulo. Najprije je stigla mala vijest da je u Crnu Goru došao ruski agent Lebedev. Pitanja stižu poput kiše: Najprije, šta će ruski agent u Crnoj Gori? Ili, kakav je to agent čiji dolazak objavljuju novine? Iskustvo kaže – nešto tu "smrdi", nešto se dešava! Stiže zatim druga informacija – gospodin Lebedev odsjeo u vili ministratsva unutarnjih poslova. Onda stiže treća vijest: U Crnoj Gori uhapšen Vlastimir Djordjević, optužen za ratne zločine počinjene nad kosovskim Albancima 1999-e i isporučen Hagu. Onaj isti za kojeg se tvrdilo da je našao skrovište u – Rusiji.
Odmah su stranke bliske Beogradu digle galamu kako se to general krio u Crnoj Gori, a da to niko nije znao, dok je iz Beograda glasnogovornik Koštunicine Demokratske stranke Srbije, Andreja Mladenović postavio isto pitanje i kaže da evropski komesar za proširenje EU, Oli Ren i glavna tužiteljica Karle del Ponte moraju reći ko će da odgovara za to što je Djordjević bio u Crnoj Gori i kako je moguće da on tri godine ostane neprimjećen u Budvi - gradu u kojem živi 8.000 stanovnika? Onda je rekao začudjujuću rečenicu: "Srbija je u saradnji sa Haškim tribunalom učinila više od bilo koje zemlje!" "Kako je moguće da general Djordjević bude uhapšen u Crnoj Gori i da tri godine živi u neposrednoj bliziji kuće Svetozara Marovića u Budvi, a da Karla del Ponte i ostali evropski zvaničnici sve vreme hvale Crnu Goru za saradnju sa tribunalom i napadaju Srbiju", kazao je predsjednik Odbora za odbranu i sigurnost Skupštine i predsjednik Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić.
Ne znam zašto ali me to podsjetilo na hapšenje generala Tolimira koji je uhapšen, kažu, u Bosni i Hercegovini. Dok Djordjević jos ćuti na temu otkud on u Crnoj Gori, i ima li to veze sa boravkom onog Lebedeva u Budvi, Tolimir tvrdi da je uhapšen u Beogradu, pa zatim sproveden u manji bosansko-hercegovački entitet i tamo uhapšen.
Još će ispasti da se optuženi ratni zločinci kriju svukuda osim – u Srbiji.
Eto, počnes da pišeš o Crnoj Gori, a završiš u – Srbiji. I slijedeća vijest bi mogla ići tim putem ako bi se htjelo. Naime, prošli je tjedan objavljeno da će do kraja 2009-e godine Crna Gora uništiti oko 10 tisuća tona VIŠKA raznog naoružanja, plus 128 tona toksičkog otpada, 28,5 tona napalma, morskih mina, torpeda.... i tako dalje. To drugim riječima znači, kako Crna Gora ima 670.000 stanovnika, a svaki gradjanin Crne Gore, svi mali i svi veliki, i muško i žensko, ima 15 kilograma raznog naoružanja VIŠKA, 200 grama toskičnog otpada VIŠKA, i da dalje ne računam. Bogme je JNA dobro snadbjela Crnu Goru. Samo se pitam ako ima 15 kilograma po gradjaninu VIŠKA šta je NORMALNA kilaža naoružanja i normalna količina toksičkog otrova po gradjaninu!
Treća vijest je stigla - iz Japana. Predsjednik DPS-a, Milo Djukanović, razgovarao sa ministrom spoljnih poslova Japana, i ministrom odbrane o unapredjenju odnosa izmedju dvije zemlje, o suradnji u oblasti pomorskog transporta, remonta brodova, naučnoj oblasti, suradnji izmedju sveučilista. Možda me pamćenje ne služi kako valja ali se nešto ne sjećam da je predsjednik neke stranke putovao tako daleko i imao ovakve razgovore. Obično to rade vlade, a ne stranke. Ili je možda Djukanović išao tamo u – mirovnu misiju. Kako je znano, a podsjetila me na to urednica našeg biroa u Podgorici, Slavica Brajović, Crna Gora je još 1905-e objavila rat Japanu i tako stala na stranu Rusije. Kvaka je u tome da objava rata još nije opozvana te je, formalno naravno, Crna Gora, još u ratu sa Japanom!
Zato sve čekam da ovih dana neki Japanac iznenada bane u Crnu Goru, odsjedne u nekoj državnoj vili, te da Crnogorci otkriju kako im je već tri godine pod nosom neki opotuženi za ratne zločine iz Srbije pod nosom pravio - suši.