Esad KRCIC, Ljudmila CVETKOVIC, Milorad MILOJEVIC, Goran VEŽIC
Stariji se, čak i oni koji nikad nijesu bili ljubitelji igara na sreću, sjećaju da se utorkom veče, nakon udarnog Dnevnika, sa nestrpljenjem iščekivalo izvlačenje prvo pet, pa kasnije sedam magičnih brojeva, sve uz osmijeh čuvene loto-djevojke Suzane Mančić. Za sličan, samo moderniji ugođaj, još jednom su se potrudili lutrijski radnici na prostoru bivše Jugoslavije koji su višegodišnju ideju zajedničkog loto-prostora krenuli da realizuju ovih dana konstutuisanjem Asocijacije lutrijskih organizacija Jugoistočne Evrope sa sjedištem u Ljubljani. Predsjednik borda direktora Lutrije Crne Gore Branko Jovanović kaže da je objašnjenje jednostavno: ekonomski interesi bez problema povezuju sve. U toku je i razrađivanje tehničkih detalja:„Ja procjenjujem da ćemo mi sigurno za dva - tri mjeseca imati normativno sve uređeno, a nakon toga i kroz taj period će se vršiti priprema oko moguće igre na sreću, najvjerovatnije je da će to biti loto jer to je jedna igra gdje su svi dostigli tehničko organizacioni nivo koji mogu da se uključe i da će jedna takva igra sigurno biti sasvim interesantna, jer riječ je o nekom tržištu koje ima tridesetak i više miliona stanovnika“.
RSE: Ali na tom tržištu se koriste različite valute.
JOVANOVIĆ: To je jedno od pitanje koje treba da riješimo i drugo pitanje je tehničko organizacione prirode kako istovremeno pratiti sva dešavanja na cijelom prostoru i ovaj dio premostiti u dijelu novčanih jedinica. Međutim, to je rješivo. Sigurno je da će euro biti osnovno mjerilo, a onda ćemo zavisno od toga imati metod i kriterijume da svako onaj koji ima drugačiju novčanu jedinicu prema tome se ravna.
Predsjednici, odnosno direktori Asocijacije koja će organizovati zajednički loto rotiraće se nakon jednogodišnjeg perioda iz različitih država, a Jovanović kaže da će biti ponuđeno i još nekim državama u okruženju da im se priključe: Albaniji, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj. Zbog većeg tržišta Jovanović očekuje veće interesovanje za loto:
„Sasvim sigurno je i da će građani, odnosno igrači igara na sreću biti u pozici i u prilici da dođu i do većih dobitaka i to je njihov osnovni motiv“.
Što se građana Crne Gore sklonih igrama na sreću tiče oni su posljednih godina više orijentisani na kladionicu, a za formiranje zajedničke lutrije većina još nije čula.
Mančić bi prihvatila poziv
Nemoguće je govoriti o jugo – lotou a ne setiti se najslavnije jugoslovenske loto voditeljke Suzane Mančić koja kaže:
“Da li će mene neko tu da zove ili neće ja prosto ne verujem ali znam da će me, ako se to desi, zvati na otvaranje ili makar na prvo izvlačenje.”
RSE: Da li biste prihvatili da vodite takav loto?
“Prihvatila bih, zašto da ne?! Prihvatila bih ga sa velikim zadovoljstvom.”
Pitanje ko će biti voditelj ili voditeljka jugo - lotoa navodi se kao posebno zanimljivo u medijskim izveštajima. Suzana Mančić, čiju popularnost voditeljke ove igre na sreću nije uspeo niko da dostigne, ideju stvaranja zajedničkog lotoa vidi kao dobru ocenjujući da prostor bivše Jugoslavije može uvek da funkcioniše kao jedno jedinstveno tržište:
“Da se borimo jer nam ekonomija nalaže kako ćemo dalje živeti. To bi bilo veoma dobro u smislu većih uplata, veće premije koje bi bile stvarno da ti se pamet zavrti, kao u stara dobra vremena”
Osim toga, ovaj projekat se smatra prvim koji bi mogao da ujedini čitav prostor bivše Jugoslavije. Činjenica da su to upravo igre na sreću za sociologa kulture Ratka Božovića je pomalo igranje jedne ironijske situacije:
“Očigledno ovde ispadoše na kraju, u odnosu na ono što je rastur sistema, rastur zajednice, igre na sreću kao put do nečega što bi moglo biti drugačije od onog što se dogodilo i što se događa 15-tak godina unazad”
Odgovor na pitanje kako će se zakonski urediti zajednička igra na sreču na prostoru čitave bivše Jugoslavije s obzirom na različite načine oporezivanja nismo uspeli da dobijemo u Lutriji Srbije tokom čitavog dana. A kako građanima Srbije izgleda ideja o jugo – lotou zabeležili smo u Kragujevcu:
“To je odlična ideja, još da dobijem sedmicu – znala bih šta bih sa njom.”
“Iza toga stoji jedna međunarodna prevara sa političkom pozadinom. Imali su mnogo mnogo većih mogućnosti da naprave mala preduzeća i razne oblike saradnje ali su oni izabrali baš to jer će se ljudi tako najpre zbližiti”
“Kocka je važnija od politike jer kocka donosi dobit, to donosi bogatstvo, to donosi prosperitet. Politikom se ljudi bave iz drugih razloga. To je i u Evropi tako, mislim da je i tamo sve ujedinjeno. Pa možda je i dobro, šta ja znam.”
Očekivanja u BiH
U Bosni i Hercegovini sporazum o formiranju asocijacije lutrijskih organizacija sa područja bivše SFRJ potpisale su odvojeno Lutrija BiH, sa sjedištem u Sarajevu i Lutrija RS-a sa sjedištem u Banjoj Luci. U utorak, i nakon cjelodnevnog pokušavanja, nije bilo moguće doći do izjave bilo koga iz te dvije lutrijske organizacije da se čuju njihovi stavovi i očekivanja od regionalnog povezivanja lutrije. Uglavnom su obrazloženja bila da su rukovodioci odsutni ili na sastanku.
U Bosni i Hercegovini od lutrijskog objedinjavanja najviše očekuju invalidske organizacije RS-a koje se finansiraju iz prihoda igara na sreću. Predsjednik Koordinacionog odbora invalidinih organizacija Zoran Dobraš:
«Vjerovatno bi i uplate bile veće, a samim tim i ovaj dio sredstava za očekivati je da bude veći. Ali svakako preduslov za to je kvalitetan zakon o igrama na sreću i jasno definisanje gdje idu i ko raspolaže tim sredstvima.»
Dobraš navodi da je sadašnjim zakonom o igrama na sreću predviđeno izdvajanje 10 posto od prihoda Lutrije RS-a. Međutim, on tvrdi da se invalidnim organizacijama uplaćuje manje od planiranog, te da postojećim zakonom nisu predviđeni adekvatni mehanizmi kontrole koji bi utvrdili koliko je tih deset posto:
«Kod nas se sad dešava da Lutrija uplati u budžet, pa kad se podmire sve nekakve potrebe, kad se sve neke rupe začepe, onda ono što ostane daje to invalidima, pa se dešava da je, recimo, za prošlu godinu i za pretprošlu bilo planirano 378.000 uplaćeno svega oko 270.000. I stalno invalidi RS-a budu zakinuti najmanje za 30 do 40 odsto od planiranih sredstava, mada je rečeno zakonom da je 10 posto od uplaćenih, ne od planiraninih sredstava. Znači ako je uplaćeno 10 miliona, onda 10 posto od toga, ako je uplaćeno 100 hiljada, onda 10 posto od toga. A oni planiraju 370.000, a ove godine je planirano oko 260.000, dakle još manje, tako da nikako nismo zadovoljni tim načinom raspodjele.»
Ranije je direktor Lutrije RS Siniša Dojčinović kazao kako postoji interes i za mnoge druge inicijative iz oblasti lutrije na zajedničkom nivou, te da je sada najprije potrebno riješiti niz barijera da bi se ideja mogla provesti u djelo.
Građani su podijeljenog mišljenja o formiranju lutrije ex Jugoslavije. Najveći broj je onih koji su sjetno i oduševljeno dočekali tu ideju, te onih koji misle da je to samo još jedan način izvlačenja para.
U Hrvatskoj nisu protiv zajedničke igre
Ako je prva Jugoslavija bila izraz vjekovnih težnji Južnih Slavena i međunarodnih okolnosti, ako je druga bila izraz antifašističke borbe, treća Jugoslavija bi, misle i jugofobi i jugofili, mogla nastati iz želje za dobitkom na lutriji. Scenarij je slijedeći: Lutrije se ujedinjuju, a onda radi sportske prognoze - i većeg obrtaja novca - pokreću zajedničku nogometnu ligu, koja za razliku od kraja osamdesetih, početkom trećeg milenija postaje kohezioni faktor u Jugoistočnoj Europi.
Publika željna derbija i dobrog nogometa ne radi nerede na stadionima, čuva svoju ligu, pa je stoga funkcija Disciplinskog suca počasna i pripada starom nogometašu Oliju Rehnu.
U tom scenariju tek rijetka čangrizala - nekadašnji generali JNA, ili vojski iz nje nastalih - škrguću zubima jer njihova djeca, djeca vojnih lica, koji su temeljito razgradili nekadašnju državnu tvorevinu, uplaćuju željno čekanu
domaću valutu, recimo hrvatsku kunu, da bi onda igrali i grizli nokte ne bi li dobili Judine škude - srpske dinare, makedonske denare, bosanske marke ili slovenske, crnogorske i kosovske eure, sve dok se ne dosjete da bi se sve to isto moglo igrati za jednu jedinu zajedničku valutu i u istim granicama.
Ovo, naravno, tek može biti tlapnja jugofoba ili, možda, jugofila, premda je prvi korak, lutrijska asocijacija, već učinjen. Dogovoreno je udruženje lutrija regije, ali ne i sama zajednička lutrija, što ne znači da se i ona ne promišlja i da se uskoro neće naći na dnevnom redu, kaže nam glasnogovornica Hrvatske lutrije, Nora Cecić:
"Naravno da je takva zajednička igra moguća i da je jedan od motiva ove asocijacije. Da bi se tome pristupilo, treba biti riješena regulativa. Mora se sa nadležnim tijelima u ministarstvu preispitati adekvatnost takvog udruživanja, moraju se premostiti prepreke koje proizlaze iz različitih regulativa. Mi ovdje imamo PDV na igre na sreću, drugi, recimo, nemaju. Postoje razne prepreke koje moraju biti preispitane i usklađene da bi se moglo pristupiti zajedničkom privređivanju igre na sreću."
Nora Cecić kaže da još nema nikakvih negativnih reakcije prema Lutriji Hrvatske zbog njene suradnje s drugim lutrijama iz regije:
"Mi smo članica i svjetske i evropske asocijacije i ne vidim razloga da ne budemo i regionalne udruge lutrijskih asocijacija i organizacija. Prije nego što bi pristupili nekom organiziranju zajedničke igre, naravno da bi smo morali proći određene procedure i istraživanje tržišta, ispitivanje stavova naših igrača, da li bi, ili ne, bili zainteresirani i pod kojim uvjetima za neku takvu igru."
U svakom slučaju, nova varalica za siromašne zapadno-Balkance mogla bi se zvati Jugo - lutrija. I zaslužili su da se nakon desetljeća, u kojem se igralo s glavama, u ovom desetljeću igra za novac. I da se ta igra zove igrom na sreću, premda je istina drugačija - Kockanje je za ogromnu većinu uvijek igra na nesreću.
