Posljednji Izvještaj Evropske komisije o budućem proširenju Evropske unije ostavlja prostor za vjerovanje da se Evropa umorila od novih članica. Hannes Swoboda je razočaran dvoznačnim jezikom koji se koristi, te osudjuje takvo taktiziranje.
Swoboda: Ja mislim da je izvještaj razčaravajući. Nikako ne bi trebalo poslati poruku – s proširenjem je gotovo, nego – proširenje će se nastaviti do konačnog uspjeha. Uz naznaku da se nikome neće gledati kroz prste. Prije toga Evropa mora okončati donošenje svog Ustava kako bi bila sposobna za naredna proširenja.
RSE: Je li razlog za to razočarenje starih prijemom deset novih članica, uglavnom bivših socijalističkih zemalja istočnog bloka?
Swoboda: U pitanju je više stvari, dvije su odlučujuće. Svaka promjena danas se najprije promatra kroz to koliko su gradjani njome opterećeni. A u ovom slučaju postoje niz stvari – nesigurnost, napetost, nemir…. I drugo nacionalne politike nisu uspjele objasniti svojim gradjanima zašto se mi uopšte trudimo proširiti ovo evropsko društvo, šta su nam motivi? Da se ovdje ne radi o humanitarnom poslu koji se obavlja tek da bi se nešto dobrog učinilo, nego da time i sebi samima pribavljamo veću sigurnost, prosperitet, jaču ekonomiju, što je u interesu svih. I to je ono što ljudima nisu objasnili političari svih boja i nacija, nego su neki od njih čak to i zloupotrijebili protiv daljeg proširenja, protiv drugih zemalja.
RSE: Je li stalno zatezanje zapravo način za odbijanje novih zemalja?
Swoboda: Ne mora biti, ali bi se moglo tako tumačiti. I zato je važna priprema i ove druge strane - EU. Evo naprimjer Hrvatska koja se jako dobro priprema, s kojom je pregovore moguće završiti 2008, odnosno 2009. godine. Nakon dvije godine, najkasnije 2011 bi Hrvatska znači mogla ući u EU, ali samo u slučaju da se u istom vremenskom periodu okončaju sve pripremne radnje, donese novi evropski Ustav i Unija bude spremna za prijem nove članice.
RSE: Šta je s ostalim balkanskim zemljama gospodine Swoboda. Ne bi li u slučajevima BiH, Srbije i Crne Gore Evropska komisija trebala, ne samo izdavati naloge, nego i igrati aktivniju ulogu?
Swoboda: Naravno. Hrvatska je već u pregovorima, ostale zemlje čekaju na početak…odredjeni napreci postoje, da se neki koraci poduzimaju. Sve se to i u Brusselsu i u Strasbourgu pažljivo promatra. Ali nešto mora biti jasno – te zemlje moraju same raditi na svom napretku. Ne kažem da su sve u istom položaju, ali neke su previše pasivne, kao da čekaju da se problemi sami od sebe rješavaju. A ništa se ne dešava samo od sebe, ništa ne pada s neba. Reforme se moraju provesti i to sopstvenim snagama, manjinama se mora pružiti odgovarajuća zaštita, pravila koja vrijede za druge moraju se poštovati i na Balkanu. Zato, prije nego se iko iz Evrope aktivnije uključi, te zemlje moraju puno toga same uraditi.
Swoboda: Ja mislim da je izvještaj razčaravajući. Nikako ne bi trebalo poslati poruku – s proširenjem je gotovo, nego – proširenje će se nastaviti do konačnog uspjeha. Uz naznaku da se nikome neće gledati kroz prste. Prije toga Evropa mora okončati donošenje svog Ustava kako bi bila sposobna za naredna proširenja.
RSE: Je li razlog za to razočarenje starih prijemom deset novih članica, uglavnom bivših socijalističkih zemalja istočnog bloka?
Swoboda: U pitanju je više stvari, dvije su odlučujuće. Svaka promjena danas se najprije promatra kroz to koliko su gradjani njome opterećeni. A u ovom slučaju postoje niz stvari – nesigurnost, napetost, nemir…. I drugo nacionalne politike nisu uspjele objasniti svojim gradjanima zašto se mi uopšte trudimo proširiti ovo evropsko društvo, šta su nam motivi? Da se ovdje ne radi o humanitarnom poslu koji se obavlja tek da bi se nešto dobrog učinilo, nego da time i sebi samima pribavljamo veću sigurnost, prosperitet, jaču ekonomiju, što je u interesu svih. I to je ono što ljudima nisu objasnili političari svih boja i nacija, nego su neki od njih čak to i zloupotrijebili protiv daljeg proširenja, protiv drugih zemalja.
RSE: Je li stalno zatezanje zapravo način za odbijanje novih zemalja?
Swoboda: Ne mora biti, ali bi se moglo tako tumačiti. I zato je važna priprema i ove druge strane - EU. Evo naprimjer Hrvatska koja se jako dobro priprema, s kojom je pregovore moguće završiti 2008, odnosno 2009. godine. Nakon dvije godine, najkasnije 2011 bi Hrvatska znači mogla ući u EU, ali samo u slučaju da se u istom vremenskom periodu okončaju sve pripremne radnje, donese novi evropski Ustav i Unija bude spremna za prijem nove članice.
RSE: Šta je s ostalim balkanskim zemljama gospodine Swoboda. Ne bi li u slučajevima BiH, Srbije i Crne Gore Evropska komisija trebala, ne samo izdavati naloge, nego i igrati aktivniju ulogu?
Swoboda: Naravno. Hrvatska je već u pregovorima, ostale zemlje čekaju na početak…odredjeni napreci postoje, da se neki koraci poduzimaju. Sve se to i u Brusselsu i u Strasbourgu pažljivo promatra. Ali nešto mora biti jasno – te zemlje moraju same raditi na svom napretku. Ne kažem da su sve u istom položaju, ali neke su previše pasivne, kao da čekaju da se problemi sami od sebe rješavaju. A ništa se ne dešava samo od sebe, ništa ne pada s neba. Reforme se moraju provesti i to sopstvenim snagama, manjinama se mora pružiti odgovarajuća zaštita, pravila koja vrijede za druge moraju se poštovati i na Balkanu. Zato, prije nego se iko iz Evrope aktivnije uključi, te zemlje moraju puno toga same uraditi.
