Haško suđenje za „Oluju“ neće početi još bar godinu dana, i hrvatski general Ante Gotovina možda razmišlja o tome da njegovi branitelji zatraže da ga sud do početka glavne rasprave iz haškog pritvora pusti na uvjetnu slobodu. To bi se moglo zaključiti iz pitanja hrvatskih novinara premijeru Ivi Sanaderu – što će Vlada poduzeti ako Gotovinini odvjetnici zatraže njegovo puštanje na uvjetnu slobodu? Naime, u sva tri dosadašnja slučaja uvjetnog puštanja na slobodu do početka glavne rasprave – generala Rahima Ademija, Ivana Čermaka i Mladena Markača, bilo je potrebno i pisano vladino jamstvo. Evo što je Sanader odgovorio:
„Hrvatska Vlada će učiniti sve da pomogne svim obranama, i ukoliko dođe takav zahtjev, vrlo ozbiljno ćemo ga razmotriti.“
Ovo pitanje Sanaderu došlo je kao grom iz vedra neba, jer Gotovinina obrana nikada službeno nije postavila zahtjev za njegovim puštanjem na uvjetnu slobodu. Denis Romac, novinar „Novog lista“, dobro upućen u hašku problematiku, sjeća se da su na jednoj statusnoj konferenciji u Hagu prošle godine Gotovinini odvjetnici najavili da će izići sa jednim
zahtjevom, a naknadno se u kuloarima saznalo da će to biti zahtjev za puštanjem Gotovine na uvjetnu slobodu:
„Međutim, kako smo čuli, čini se da su od toga oni tada ipak bili odustali, budući da im je nagoviješteno da njihov zahtjev neće biti ispunjen. Kao što znamo, general Gotovina je pet godina bio u bijegu i dosta su male šanse da on početak suđenja čeka na slobodi.“
Cijela ova priča nema puno veze sa hrvatskom Vladom, kaže Norac:
„Vlada tu ne može puno učiniti sa svojim jamstvima, jer Gotovina je bio nekoliko godina u bijegu. Dakle, na neki način je sam odgovoran za situaciju u kojoj se našao. Naprosto je teško očekivati da bi ga nakon toga sudsko vijeće pustilo da suđenje čeka na slobodi.“
Drugo je moguće objašnjenje da Gotovina i njegov tim na jednoj strani pokušavaju popraviti ono što su na drugoj strani naškodili i sebi i drugim okrivljenicima:
„Mislim da se sada to pitanje ponovno otvara, zato što je jasno da suđenje neće početi tako skoro, i to je rezultat direktnih manevara Gotovinine obrane. Ponajprije i ponajviše. Mislim da u tom smislu sada Gotovinina obrana ponovno nagovještava mogućnost puštanja na slobodu, iako, naravno, za to nema puno šanse. Gotovina je naprosto sam kriv za situaciju u kojoj se našao.“
Profesor međunarodnog kaznenog prava Ivo Josipović također ne vjeruje da bi zahtjev za puštanjem Gotovine na uvjetnu slobodu do početka suđenja imao uspjeha, upravo zbog činjenice da je on pet godina bio u bijegu. Ako se to ipak nekim čudom desi i Gotovinina obrana zatraži da hrvatske vlasti daju garancije, Vlada će biti u procjepu, kaže Josipović:
„S jedne strane će imati unutarnjopolitički pritisak da preuzme jamstva, a s druge strane će imati ozbiljan problem. Jer, kad bi se desilo da general ponovo pobjegne, to bi zaista bio vrlo ozbiljan problem za Hrvatsku – rekao bih gotovo nepremostiv – na putu u Evropsku uniju. Tako da je odluka o tome pitanje odgovornosti i procjena vlastitih mogućnosti. Tim prije što i one mjere za nadzor koje bi se morale možda primjenjivati, isto nose neku političku poruku prema javnosti. Tako da odluka neće biti laka.“
„Hrvatska Vlada će učiniti sve da pomogne svim obranama, i ukoliko dođe takav zahtjev, vrlo ozbiljno ćemo ga razmotriti.“
Ovo pitanje Sanaderu došlo je kao grom iz vedra neba, jer Gotovinina obrana nikada službeno nije postavila zahtjev za njegovim puštanjem na uvjetnu slobodu. Denis Romac, novinar „Novog lista“, dobro upućen u hašku problematiku, sjeća se da su na jednoj statusnoj konferenciji u Hagu prošle godine Gotovinini odvjetnici najavili da će izići sa jednim
zahtjevom, a naknadno se u kuloarima saznalo da će to biti zahtjev za puštanjem Gotovine na uvjetnu slobodu:
„Međutim, kako smo čuli, čini se da su od toga oni tada ipak bili odustali, budući da im je nagoviješteno da njihov zahtjev neće biti ispunjen. Kao što znamo, general Gotovina je pet godina bio u bijegu i dosta su male šanse da on početak suđenja čeka na slobodi.“
Cijela ova priča nema puno veze sa hrvatskom Vladom, kaže Norac:
„Vlada tu ne može puno učiniti sa svojim jamstvima, jer Gotovina je bio nekoliko godina u bijegu. Dakle, na neki način je sam odgovoran za situaciju u kojoj se našao. Naprosto je teško očekivati da bi ga nakon toga sudsko vijeće pustilo da suđenje čeka na slobodi.“
Drugo je moguće objašnjenje da Gotovina i njegov tim na jednoj strani pokušavaju popraviti ono što su na drugoj strani naškodili i sebi i drugim okrivljenicima:
„Mislim da se sada to pitanje ponovno otvara, zato što je jasno da suđenje neće početi tako skoro, i to je rezultat direktnih manevara Gotovinine obrane. Ponajprije i ponajviše. Mislim da u tom smislu sada Gotovinina obrana ponovno nagovještava mogućnost puštanja na slobodu, iako, naravno, za to nema puno šanse. Gotovina je naprosto sam kriv za situaciju u kojoj se našao.“
Profesor međunarodnog kaznenog prava Ivo Josipović također ne vjeruje da bi zahtjev za puštanjem Gotovine na uvjetnu slobodu do početka suđenja imao uspjeha, upravo zbog činjenice da je on pet godina bio u bijegu. Ako se to ipak nekim čudom desi i Gotovinina obrana zatraži da hrvatske vlasti daju garancije, Vlada će biti u procjepu, kaže Josipović:
„S jedne strane će imati unutarnjopolitički pritisak da preuzme jamstva, a s druge strane će imati ozbiljan problem. Jer, kad bi se desilo da general ponovo pobjegne, to bi zaista bio vrlo ozbiljan problem za Hrvatsku – rekao bih gotovo nepremostiv – na putu u Evropsku uniju. Tako da je odluka o tome pitanje odgovornosti i procjena vlastitih mogućnosti. Tim prije što i one mjere za nadzor koje bi se morale možda primjenjivati, isto nose neku političku poruku prema javnosti. Tako da odluka neće biti laka.“
