RSE: Ibro, evo iza nas je još jedan veliki projekat.
SPAHIĆ: Riječ je o događaju koji je okupio više od hiljadu umjetnika u Sarajevu. Realizovano je 37 izložbi, gledali smo 21 film, šest arhitektonskih projekata, učestvovali u sedam okruglih stolova i prezentacija, na sedam književnih susreta, imali smo na 37 koncerata, izvanrednu modnu reviju… Ukupno je bilo 145 manifestacija.
RSE: Šta bi, prema mišljenju direktora festivala, bili vrhovi ovogodišnje produkcije?
SPAHIĆ: Evo, recimo, premijera „Aristotel u Bagdadu“ Amira Bukvića u Kamernom teatru 55, ili svjetska premijera grupe Paco Mora „Krvava svadba“ Federica Garcia Lorce, iz Španije, i izvanredno gostovanje na tekst Tene Stivičić „Fragile“ Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane. U 37 muzičkih koncerata, u prvi plan je izašla Barbara Hendricks, koja je gostovala u Sarajevu i 1993. godine, kada je na Televiziji Sarajevo izvela svoj novogodišnji koncert, a evo je i sada, na kraju festivala Sarajevska zima, sa Magnus Lindgren kvartetom iz Švedske. Tu su onda zaista sjajni umjetnici Beogradske filharmonije, Internacionalni bend Sinana Alimanovića, „Neki drugi instrument“ Marije Kandić sa koncertnom harmonikom. Dvadeset godina obilježila je grupa Wallinger kvartet iz Češke. Imali smo briljantne koncertne večeri iz cijeloga svijeta, od koreanskih umjetnika, koji su komponirali specijalno za Sarajevo, do koncerta Carmen Davids iz Kanade i grupe Renaissance iz Beograda. Kod filmskog projekta smo imali „Samita šamana“ iz Makedonije, preko priče „Zašto su ubijeni Karađozi, i iranske, japanske i indijske filmove. Kada je riječ o razgovorima i književnim susretima, onda se svakako moraju izdvojiti susreti vezani za djela Tvrtka Kulenovića, Danila Kiša i, naravno, regionalno pjesničko veče koje je pokazalo da je prvi dan proljeća stvarno s razlogom i međunarodni dan poezije. Grupa ,Kamen‘ – to su Ante Kainić, Mirko Marić i Edin Numankadić – slavila je 20 godina na ovom festivalu na kojem su i začeli svoju aktivnost. Pokazala se velika otvorenost i Širokog Brijega, Banjaluke, Mostara, Tuzle i Sarajeva jednih prema drugima, ne samo kroz izložbe pojedinih umjetnika, nego i kroz Akademiju likovnih umjetnosti Banjaluke koja je došla u Sarajevo po prvi put sa svojim izborom. Mnogi bosanskohercegovački umjetnici su nakon učestvovanja na festivali, zbog svog kvaliteta, postajali članovi Udruženja likovnih umjetnika BiH, i stvaraju jednu novu duhovnu i likovnu klimu u ovom gradu.“
RSE: Za sve vas u organizaciji zapravo prvog dana proljeća počinje nova ,zima‘.
SPAHIĆ: Jeste i to je veliki izazov. Za sljedeće dvije Sarajevske zime je predviđen zaista neobičan naziv i neobičan program. Sljedeća 24. Sarajevska zima i 25. jubilarna, imat će jedan zajednički naziv koji znači da će svako moći da prepozna ono što je bitno u proteklom stoljeću i onome što imamo potrebu činiti u vremenu u kojem živimo – danas, u 21. vijeku. Tema je „1968 – novi, vrli svijet“.
RSE: To je znači priča koju ćemo pričati 2008. i 2009. godine.
SPAHIĆ: Da. Vezana je za činjenicu da danas već ostarjela generacija barikada – mnogi su već i otišli sa scene – koja je prepoznala potrebu za promjenom, antiratnim raspoloženjem i stvaranjem jednog velikog, svjetskog osjećaja za potrebom i mogućnošću da se živi drugačije, s drugim vrijednostima, nakon II svjetskog rata, nakon svih mogućih promjena koje su došle u Evropi i u svijetu, u svom bekgraundu istovremeno ima i ono što se zove vrhunska umjetnost i kultura. Tadašnja muzika i tadašnja literatura su postale danas klasika. Ali umjesto stvarnog novog svijeta mi smo dobili „novi vrli svijet“. I to je ono što je na neki način dramatično promijenilo okolnosti stvaranja i građenja nekih drugih svjetova u kojima smo željeli biti, a i u kojima danas živimo, često neovisno od naših mogućnosti, volje i dobrih namjera.
SPAHIĆ: Riječ je o događaju koji je okupio više od hiljadu umjetnika u Sarajevu. Realizovano je 37 izložbi, gledali smo 21 film, šest arhitektonskih projekata, učestvovali u sedam okruglih stolova i prezentacija, na sedam književnih susreta, imali smo na 37 koncerata, izvanrednu modnu reviju… Ukupno je bilo 145 manifestacija.
RSE: Šta bi, prema mišljenju direktora festivala, bili vrhovi ovogodišnje produkcije?
SPAHIĆ: Evo, recimo, premijera „Aristotel u Bagdadu“ Amira Bukvića u Kamernom teatru 55, ili svjetska premijera grupe Paco Mora „Krvava svadba“ Federica Garcia Lorce, iz Španije, i izvanredno gostovanje na tekst Tene Stivičić „Fragile“ Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane. U 37 muzičkih koncerata, u prvi plan je izašla Barbara Hendricks, koja je gostovala u Sarajevu i 1993. godine, kada je na Televiziji Sarajevo izvela svoj novogodišnji koncert, a evo je i sada, na kraju festivala Sarajevska zima, sa Magnus Lindgren kvartetom iz Švedske. Tu su onda zaista sjajni umjetnici Beogradske filharmonije, Internacionalni bend Sinana Alimanovića, „Neki drugi instrument“ Marije Kandić sa koncertnom harmonikom. Dvadeset godina obilježila je grupa Wallinger kvartet iz Češke. Imali smo briljantne koncertne večeri iz cijeloga svijeta, od koreanskih umjetnika, koji su komponirali specijalno za Sarajevo, do koncerta Carmen Davids iz Kanade i grupe Renaissance iz Beograda. Kod filmskog projekta smo imali „Samita šamana“ iz Makedonije, preko priče „Zašto su ubijeni Karađozi, i iranske, japanske i indijske filmove. Kada je riječ o razgovorima i književnim susretima, onda se svakako moraju izdvojiti susreti vezani za djela Tvrtka Kulenovića, Danila Kiša i, naravno, regionalno pjesničko veče koje je pokazalo da je prvi dan proljeća stvarno s razlogom i međunarodni dan poezije. Grupa ,Kamen‘ – to su Ante Kainić, Mirko Marić i Edin Numankadić – slavila je 20 godina na ovom festivalu na kojem su i začeli svoju aktivnost. Pokazala se velika otvorenost i Širokog Brijega, Banjaluke, Mostara, Tuzle i Sarajeva jednih prema drugima, ne samo kroz izložbe pojedinih umjetnika, nego i kroz Akademiju likovnih umjetnosti Banjaluke koja je došla u Sarajevo po prvi put sa svojim izborom. Mnogi bosanskohercegovački umjetnici su nakon učestvovanja na festivali, zbog svog kvaliteta, postajali članovi Udruženja likovnih umjetnika BiH, i stvaraju jednu novu duhovnu i likovnu klimu u ovom gradu.“
RSE: Za sve vas u organizaciji zapravo prvog dana proljeća počinje nova ,zima‘.
SPAHIĆ: Jeste i to je veliki izazov. Za sljedeće dvije Sarajevske zime je predviđen zaista neobičan naziv i neobičan program. Sljedeća 24. Sarajevska zima i 25. jubilarna, imat će jedan zajednički naziv koji znači da će svako moći da prepozna ono što je bitno u proteklom stoljeću i onome što imamo potrebu činiti u vremenu u kojem živimo – danas, u 21. vijeku. Tema je „1968 – novi, vrli svijet“.
RSE: To je znači priča koju ćemo pričati 2008. i 2009. godine.
SPAHIĆ: Da. Vezana je za činjenicu da danas već ostarjela generacija barikada – mnogi su već i otišli sa scene – koja je prepoznala potrebu za promjenom, antiratnim raspoloženjem i stvaranjem jednog velikog, svjetskog osjećaja za potrebom i mogućnošću da se živi drugačije, s drugim vrijednostima, nakon II svjetskog rata, nakon svih mogućih promjena koje su došle u Evropi i u svijetu, u svom bekgraundu istovremeno ima i ono što se zove vrhunska umjetnost i kultura. Tadašnja muzika i tadašnja literatura su postale danas klasika. Ali umjesto stvarnog novog svijeta mi smo dobili „novi vrli svijet“. I to je ono što je na neki način dramatično promijenilo okolnosti stvaranja i građenja nekih drugih svjetova u kojima smo željeli biti, a i u kojima danas živimo, često neovisno od naših mogućnosti, volje i dobrih namjera.
