Najnagrađivaniji hrvatski medij svih vremena – splitski satiričko-politički tjednik „Feral Tribune“, uskoro će izgubiti svoju vlasničku neovisnost. Novine na kojima je pisalo da su „vlasništvo onih koji ga čitaju i pišu“, njegovi će osnivači i urednici uskoro prodati Europa Press Holdingu, medijskoj korporaciji koja u Hrvatskoj već ima 28 dnevnih, tjednih i mjesečnih izdanja, potvrđeno nam je u „Feralu“.
„Feralovci“ nisu željeli pred naš mikrofon, jedino je direktor „Ferala“ Zoran Erceg pred koji dan kazao kako je to „jedini način da opstanu“, a evo što je o ovom poslu, koji je pred zaključivanjem, kazao hrvatskim medijima jedan od direktora Europa Press Holdinga Stipe Orešković:
„Ne vjerujem da ćemo tu moći ostvariti, bar ne u nekom dužem periodu, neki ekonomski interes. Naš stvarni interes je da pomognemo da proizvod preživi jer vjerujemo da na tržištu mora postojati puno različitih proizvoda za različite profile ljudi.“
„Feral“ kao samostalno izdanje kreće nakon što njegovi osnivači Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović 1993. godine napuštaju splitsku „Slobodnu Dalmaciju“ koju u kasnije poništenoj privatizaciji preuzima HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle. Oštro kritiziraju tadašnji HDZ-ov režim, a pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman neiscrpno im je vrelo satiričkih napada. Neovisna i oporbena politička pozicija ima svoju cijenu – ne dobijaju značajnije komercijalne oglase, prodana naklada nije dovoljna ni za preživljavanje, pa su osuđeni na donacije zaklade „Otvoreno društvo“, nizozemskog „Press Now-a“, USAID-a, švedskog Helsinškog odbora i drugih. Nakon Tuđmanove smrti i liberalizacije političkih prilika u Hrvatskoj donacije se postupno gase, a javna je tajna da budući kupac „Ferala“ – Europa Press Holding – već dulje vrijeme plaća njegovo tiskanje.
Profesor novinarstva na dubrovačkom Sveučilištu Stjepan Malović podsjeća da je „Feral“ u devedesetima bio najoštriji kritičar Tuđmanovog režima, i da je, zahvaljujući svojoj hrabrosti, postao najnagrađivaniji hrvatski medij svih vremena:
„Kada se situacija promijenila, kada najdražeg neprijatelja više bilo nije, onda se trebalo naći ili novog neprijatelja ili novu uređivačku koncepciju koja bi se trebala potvrditi na tržištu. Tu su nastali problemi.“
„Feral“ nije smogao snage napraviti korak naprijed, kaže profesor Malović, što međutim nije samo njihov problem:
„B92 se održao zahvaljujući ,Big Brotheru‘, a ne zbog svojih izvrsnih, novinskih i medijskih priloga. Pero Luković je otišao u komercijalne vode i tako dalje. Tih primjera ima bezbroj. Znači, moralo se pronaći nekakvo drugo rješenje. Treba preživjeti, a preživljavanje na našoj medijskoj sceni je takvo da se ide onome tko te može izdržavati, a to su velike korporacije.“
Mnogi se pribojavaju da će „Feral“ unutar koncerna Europa Press Holdinga izgubiti svoju neovisnu uređivačku poziciju. No, to se ne mora desiti, procjenjuje profesor Malović, jer se pravi medijski gazda – WAZ – trudi poboljšati svoj imidž u regiji:
„Zato jer je shvatio da čak i takva financijska i medijska snaga kakvu ima korporacija WAZ, mora imati dobar imidž u javnosti. Murdock, kada je kupovao sve živo što je mogao kupiti u Engleskoj, najviše se mučio da kupi ,The Times‘ koji je prototip engleskog konzervativnog novinarstva. Neki novinari kažu da ga je pretvorio u smeće, međutim ja mislim da je ,The Times‘ još uvijek jedan od uglednih dnevnih novina i da to Murdocku služi kao nekakva perjanica kojom se on može dičiti. Tako možda razmišlja i Nino Pavić.“
„Feralovci“ nisu željeli pred naš mikrofon, jedino je direktor „Ferala“ Zoran Erceg pred koji dan kazao kako je to „jedini način da opstanu“, a evo što je o ovom poslu, koji je pred zaključivanjem, kazao hrvatskim medijima jedan od direktora Europa Press Holdinga Stipe Orešković:
„Ne vjerujem da ćemo tu moći ostvariti, bar ne u nekom dužem periodu, neki ekonomski interes. Naš stvarni interes je da pomognemo da proizvod preživi jer vjerujemo da na tržištu mora postojati puno različitih proizvoda za različite profile ljudi.“
„Feral“ kao samostalno izdanje kreće nakon što njegovi osnivači Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović 1993. godine napuštaju splitsku „Slobodnu Dalmaciju“ koju u kasnije poništenoj privatizaciji preuzima HDZ-ov tajkun Miroslav Kutle. Oštro kritiziraju tadašnji HDZ-ov režim, a pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman neiscrpno im je vrelo satiričkih napada. Neovisna i oporbena politička pozicija ima svoju cijenu – ne dobijaju značajnije komercijalne oglase, prodana naklada nije dovoljna ni za preživljavanje, pa su osuđeni na donacije zaklade „Otvoreno društvo“, nizozemskog „Press Now-a“, USAID-a, švedskog Helsinškog odbora i drugih. Nakon Tuđmanove smrti i liberalizacije političkih prilika u Hrvatskoj donacije se postupno gase, a javna je tajna da budući kupac „Ferala“ – Europa Press Holding – već dulje vrijeme plaća njegovo tiskanje.
Profesor novinarstva na dubrovačkom Sveučilištu Stjepan Malović podsjeća da je „Feral“ u devedesetima bio najoštriji kritičar Tuđmanovog režima, i da je, zahvaljujući svojoj hrabrosti, postao najnagrađivaniji hrvatski medij svih vremena:
„Kada se situacija promijenila, kada najdražeg neprijatelja više bilo nije, onda se trebalo naći ili novog neprijatelja ili novu uređivačku koncepciju koja bi se trebala potvrditi na tržištu. Tu su nastali problemi.“
„Feral“ nije smogao snage napraviti korak naprijed, kaže profesor Malović, što međutim nije samo njihov problem:
„B92 se održao zahvaljujući ,Big Brotheru‘, a ne zbog svojih izvrsnih, novinskih i medijskih priloga. Pero Luković je otišao u komercijalne vode i tako dalje. Tih primjera ima bezbroj. Znači, moralo se pronaći nekakvo drugo rješenje. Treba preživjeti, a preživljavanje na našoj medijskoj sceni je takvo da se ide onome tko te može izdržavati, a to su velike korporacije.“
Mnogi se pribojavaju da će „Feral“ unutar koncerna Europa Press Holdinga izgubiti svoju neovisnu uređivačku poziciju. No, to se ne mora desiti, procjenjuje profesor Malović, jer se pravi medijski gazda – WAZ – trudi poboljšati svoj imidž u regiji:
„Zato jer je shvatio da čak i takva financijska i medijska snaga kakvu ima korporacija WAZ, mora imati dobar imidž u javnosti. Murdock, kada je kupovao sve živo što je mogao kupiti u Engleskoj, najviše se mučio da kupi ,The Times‘ koji je prototip engleskog konzervativnog novinarstva. Neki novinari kažu da ga je pretvorio u smeće, međutim ja mislim da je ,The Times‘ još uvijek jedan od uglednih dnevnih novina i da to Murdocku služi kao nekakva perjanica kojom se on može dičiti. Tako možda razmišlja i Nino Pavić.“
