Esad KRCIC, Sead SADIKOVIC
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović danas je povodom godišnjice teške željezničke nesreće kod mjesta Bioče nadomak Podgorice otkrio spomen ploču poginulim putnicima, dok je delegacija Vlade, sa potpredsjednikom Vujicom Lazovićem na čelu, položila vijenac na mjesto nesreće. Izražavajući žaljenje predsjednik Vujanović je, između ostalog, rekao da ova tragedija mora biti shvaćena i kao svojevrsna opomena:„Svakako da su napori Željeznice i državnih organa i svih onih koji su uključeni u zaštitu putnika maksimalni da je ova opomena ono što je u svijesti svih u naporima koji se preduzimaju da se ovako nešto ne bi desilo. U tom smislu, svi koji su prisutni uvjerili su se u to da jedna ovakva tragedija predstavlja upozorenje za sve da se ovo ne bi ponovilo.“
Tragedija u kojoj je život izgubilo 47, a povrijeđenih bilo preko 220 putnika, dogodila se kada je lokalni voz koji je iz Bijelog Polja išao za Bar kod mjesta Bioče iskliznuo iz šina i sva četiri vagona se survala u provaliju. Razloge nesreće istraživali su brojni stručnjaci iz Crne Gore i inostranstva, a sudski proces protiv odgovornih za ovu nesreću iz Željeznice Crne Gore je u toku. Povrijeđenima i porodicama poginulih u ovoj nesreći je, prema informacijama iz Vlade, Željeznice i „Lovćen Osiguranja“ do sada na ime odštete isplaćeno skoro tri miliona eura. U Fond solidarnosti za stradale i povrijeđene uplaćeno je blizu 2,7 miliona. Porodicama poginulih uplaćeno je po 20.000, a povrijeđenima po 1.000 eura. Na osnovu izvještaja zdravstvenih ustanova teže povrijeđenim putnicima isplaćeno je oko 8.000 eura, lakše povrijeđenim po 1000, a putnicima koji su ambulantno pregledani i otpušteni po 500 eura. Ukupno je isplaćeno 2,3 miliona, dok je na računu Fonda ostalo još nešto manje od 400.000 eura koje će biti naknadno isplaćeni. Sa računa preduzeća Željeznice i „Lovćen Osiguranja“ koje imaju zaključen ugovor o obaveznom osiguranju putnika porodicama poginulih i povrijeđenih je do sada isplaćeno preko 600.000 eura. Željeznica Crne Gore je primila ukupno 83 odštetna zahtjeva: 75 od povrijeđenih putnika i svega osam zahtjeva porodica poginulih za koje je ovo preduzeće nakon sudskih i vansudskih poravnanja do sad isplatilo oko 200.000, dok je „Lovćen Osiguranje“ koje je takođe primilo veliki broj odštetnih zahtjeva isplatilo 425.000 eura odštete“.
* * * * *
Na godišnjicu najveće željezničke nesreće u Crnoj Gori razgovarali smo sa nekima od preživjelih „voza smrti“ u kojem se, da podsjetimo, nalazio i veliki broj djece koja su se uglavnom vraćala sa skijanja, pa je među povrijeđenima bilo više od stotinu osoba mlađih od šesnaest godina.
Ilda Trubljanin, sedamnaestogodišnja Bijelopoljka je zadobila lakše tjelesne povrede u vozu koji se survao u provaliju u Bioču prije godinu dana. Fizičke rane su zacijelile, ali je sjećanje na slike smrti nešto što se ne zaboravlja, priča:
„U tom „vozu smrti“ sam bila sa svojom mamom. Meni, koja sam bila u tom vozu, je teško da pričam, a mogu zamisliti kako je onima koji su izgubili svoje najmilije. Nikad neću zaboraviti taj dan, taj voz. To je za mene drugi rođendan. Kada je voz počeo da lupa u tunel žena koja je pored mene bila je govorila da, ako njoj nešto bude, da ja vidim njenu djecu, ako ostanu živa da im pomognem. Mama je sjedela naspram mene i ja sam krenula prema njoj. Ona je rekla da sjednem tu gdje sjedim, da se molim Bogu da ostanem živa. Samo se sjećam trenutka kada je voz počeo da se okreće i tog trenutka sam pomislila da li gubim život. Kada je voz stao počeli su ljudi da se pomjeraju. Tu je bila gomila ljudi koji su bili povrijeđeni. Jedina sam ja bila pokretna u tom dijelu. Onda sam počela da mičem mrtve ljude sa mame i vidjela sam da joj je bila rasječena glava. Mama je bolje. Još nije kompletno oporavljena“.
RSE: Koliko je društvo pomoglo za ovih godinu dana?
TRUBLJANIN: Svi su mi pomogli. Moje društvo posebno. Zvali su me svaki čas. Dolazili su kod mene, posebno moja najbolja drugarica.
I Ildina profesorica Aleksandra Bogavac bila je toga dana u vozu:
„Šta je učinilo društvo? Učinili su dosta pojedinci. Svi su imali jaku želju da nešto urade i svima njima hvala, ali kao institucije mislim da se nijesu baš pokazali, ali evo još uvijek taj proces traje, to liječenje moglo je da se odvoji jedan drugačiji način pomoći ljudima da oni mogu da odu i privatno kod doktora i da su im ti troškovi plaćeni i ono što je po meni najvažnije što oni treba da urade jeste da ulože da se ta željeznica obnovi, da se tu uloži, da se tako nešto ne desi nikad. Godinu dana nakon toga ne volim da se sjećam. Mnogo me je to promijenilo, mnogo je uticalo na mene. Drugarica mi je rekla da sam se sad povratila. Ja pripadam lakše povrijeđenima, pa mi je trebalo godinu dana da se povratim, a šta će oni koji su teže povrijeđeni. To je nešto što utiče na čitav život i mijenja razmišljanja. Čovjek vidi šta je važno u životu, kako se mi trošimo na tako glupe, nevažne, sitne stvari. Svi smo mi od danas do sjutra“.
Podsjetimo. Više od polovine od 47 nastradalih su iz Bijelog Polja odakle je voz i pošao na, za njih posljednje, putovanje. Kraj januara prošle godine obilježio je grč i sahrane. U Bijelom Polju u sportskoj hali organizovan je i kolektivni ispraćaj. Iz Humanitarnog fonda u koji se slilo više od 2,5 miliona eura pomoć je pristigla povrijeđenim i porodicama nastradalih, po ocjenama mnogih, ali i crnogorske Vlade, nedovoljno. U vezi nesreće se vodi sudski postupak protiv jedanaest lica iz Željeznice Crne Gore. U sudovima su u toku i postupci za nadoknadu štete putnicima i rodbini nastradalih. Nesreća u Bioču je najveća saobraćajna nesreća koja se ikada dogodila u Crnoj Gori.
