Pomoćnik hrvatske ministrice vanjskih poslova, Vinko Ljubičić, ističe da je poginuli tridesetčetverogodišnji zaštitar, Željko Both, kao i većina Hrvata zaposlenih u Iraku, otišao na vlastitu odgovornost:
„Oni odlaze na vlastitu odgovornost. Željko Both je radio za međunarodnu zaštitarsku firmu sa sjedištem u Dubaiju. To je firma koja ima ugovorni odnos sa UN i oni ih angažiraju za svoje potrebe u raznim dijelovima svijeta. To su vrlo sposobni mladi ljudi, angažirani na specijalnim poslovima sigurnosti.“
Predsjednik Hrvatskih cestovnih prijevoznika, Marijan Banelli:
„Dobio sam SMS jučer predvečer, od mojih ljudi dole, da je jedan naš dečko poginuo u Unit-u. To je austrijska firma koja se bavi zaštitarstvom. Tamo radi dosta naših ljudi. Mislim da ima stotinjak naših ljudi koji se dole bave zaštitarstvom.“
Pomoćnik ministrice vanjskih poslova Vinko Ljubičić također potvrđuje da je riječ o velikom broju Hrvata na opasnim poslovima u Iraku:
„Dosta hrvatskih državljana dole radi po raznim osnovama. Dosta hrvatskih vozača radi dole, ali to su sve neki privatni aranžmani. Nemamo točan broj i ne znamo o koliko se ljudi radi.“
Za razliku od vozača koji prevoze kroz Irak, i iza kojih stoji njihova udruga, sa zaštitarima je drukčije, pojašnjava Ante Perčin, direktor jedne od najvećih hrvatskih zaštitarskih tvrtki, Sokol-Marić:
„To vam je kao Legija stranaca. Imate određene osobe koje imaju određene vještine. Kako to dokazuju? Valjda postoji neko atestiranje. Naša zaštitarska licenca ne vrijedi van granica Hrvatske. Za sada nemam nikakvu informaciju o tome da je neka od zaštitarskih tvrtki u Hrvatskoj otvorila nešto tako, ili tamo poslala kontingent svojih ljudi. To rade manje-više umirovljenici HVO ili policije.“
Cestovni prijevoznik Marijan Baneli:
„Gdje će raditi mladi ljudi? Mislim da su tu novci puno veći, nego što ih dobivaju šoferi, i rizici su veći. Mislim da je sada u bazi oko tridesetak vozača. Ima ih i od 150 do 300, ovisno od sezone i broj cirkulira.“
Dva poginula vozača i jedna zaštitar u posljednje tri godine u Iraku, kaže Banelli, jesu tragedija, no, zaključuje, kako broj stradalih Hrvata u toj ratnoj zoni nije ništa veći od nesreća koje se, na žalost, događaju na sličnim poslovima u Hrvatskoj:
„Do sada, koliko sam razgovarao sa ljudima, nije se nikom od naših zaštitara ništa dogodilo. Čak nisu bili ni ranjeni. Može im se dogoditi i u Zagrebu da štite nekoga, a da neko puca po njima. Unatrag tri godine, poginulo je sigurno 10 puta više zaštitara, samo u Zagrebu, u odnosu na Irak. To je takav posao. Moramo uzeti u obzir da je on profesionalni vojnik i da radi profesionalni posao koji se zove tako kako se zove.“
Pomoćnik hrvatske ministrice vanjskih poslova za konzularne poslove - Vinko Ljubičić:
„Ministarstvo je već davno dalo preporuku da se ne putuje u Irak iz sigurnosnih razloga. Svi koji putuju u Irak, iz bilo kojeg razloga, putuju na vlastitu odgovornost i na vlastiti rizik.“
„Oni odlaze na vlastitu odgovornost. Željko Both je radio za međunarodnu zaštitarsku firmu sa sjedištem u Dubaiju. To je firma koja ima ugovorni odnos sa UN i oni ih angažiraju za svoje potrebe u raznim dijelovima svijeta. To su vrlo sposobni mladi ljudi, angažirani na specijalnim poslovima sigurnosti.“
Predsjednik Hrvatskih cestovnih prijevoznika, Marijan Banelli:
„Dobio sam SMS jučer predvečer, od mojih ljudi dole, da je jedan naš dečko poginuo u Unit-u. To je austrijska firma koja se bavi zaštitarstvom. Tamo radi dosta naših ljudi. Mislim da ima stotinjak naših ljudi koji se dole bave zaštitarstvom.“
Pomoćnik ministrice vanjskih poslova Vinko Ljubičić također potvrđuje da je riječ o velikom broju Hrvata na opasnim poslovima u Iraku:
„Dosta hrvatskih državljana dole radi po raznim osnovama. Dosta hrvatskih vozača radi dole, ali to su sve neki privatni aranžmani. Nemamo točan broj i ne znamo o koliko se ljudi radi.“
Za razliku od vozača koji prevoze kroz Irak, i iza kojih stoji njihova udruga, sa zaštitarima je drukčije, pojašnjava Ante Perčin, direktor jedne od najvećih hrvatskih zaštitarskih tvrtki, Sokol-Marić:
„To vam je kao Legija stranaca. Imate određene osobe koje imaju određene vještine. Kako to dokazuju? Valjda postoji neko atestiranje. Naša zaštitarska licenca ne vrijedi van granica Hrvatske. Za sada nemam nikakvu informaciju o tome da je neka od zaštitarskih tvrtki u Hrvatskoj otvorila nešto tako, ili tamo poslala kontingent svojih ljudi. To rade manje-više umirovljenici HVO ili policije.“
Cestovni prijevoznik Marijan Baneli:
„Gdje će raditi mladi ljudi? Mislim da su tu novci puno veći, nego što ih dobivaju šoferi, i rizici su veći. Mislim da je sada u bazi oko tridesetak vozača. Ima ih i od 150 do 300, ovisno od sezone i broj cirkulira.“
Dva poginula vozača i jedna zaštitar u posljednje tri godine u Iraku, kaže Banelli, jesu tragedija, no, zaključuje, kako broj stradalih Hrvata u toj ratnoj zoni nije ništa veći od nesreća koje se, na žalost, događaju na sličnim poslovima u Hrvatskoj:
„Do sada, koliko sam razgovarao sa ljudima, nije se nikom od naših zaštitara ništa dogodilo. Čak nisu bili ni ranjeni. Može im se dogoditi i u Zagrebu da štite nekoga, a da neko puca po njima. Unatrag tri godine, poginulo je sigurno 10 puta više zaštitara, samo u Zagrebu, u odnosu na Irak. To je takav posao. Moramo uzeti u obzir da je on profesionalni vojnik i da radi profesionalni posao koji se zove tako kako se zove.“
Pomoćnik hrvatske ministrice vanjskih poslova za konzularne poslove - Vinko Ljubičić:
„Ministarstvo je već davno dalo preporuku da se ne putuje u Irak iz sigurnosnih razloga. Svi koji putuju u Irak, iz bilo kojeg razloga, putuju na vlastitu odgovornost i na vlastiti rizik.“
