„Kada bi makar imali ustaljen standard šta je to lijepo, pa da radimo svi plastične operacije, ako hoćemo da konkurišemo na neko mjesto, onda bi možda i to bio izlaz. Naravno, šalim se“.
Ova šala šefice vladine Kancelarije za ravopravnost polova Nade Drobnjak, nažalost, najbolje oslikava diskriminaciju kojoj su vrlo često izloženi oni koji svakog jutra u dnevnoj štampi umjesto udarnih tema prvo gledaju oglase za posao. A kada odlučite da se prijavite na neki od oglasa u buticima i radnjama u kojima se traže djevojke od 20 do 30, najviše 35 godina starosti prijatne spoljašnjosti, osjećaj je, priča naša sagovornica koja je imala takvog iskustva, kao da se ide na izbor za miss:
„Sve se preko slike završava. Nebitno je da li ti imaš kefalo za taj posao ili da li imaš uopšte išta u glavi, bitno je da imaš dobar izgled i da izgledaš mlađe, pa mogu to biti do 25 godina, 26, nebitno, ali da izgledaš što mlađe, da se središ, da se skockaš.“
U većini podgoričkih radnji prodavačice su zaista u okvirima pomenute starosne dobi i prijatne spoljašnjosti, a to što su nerijetko neljubazne i ne naročito talentovane za posao trgovca vlasnicima izgleda ne smeta. U rijetkim ekskluzivnim buticima možete sa srdačnim osmjehom i profesionalnom uslugom sresti gospođe od preko 45 godina starosti, a kojih se mnogi Podgoričani sjećaju iz vremena prije tranzicije i prije devedesetih kada su radile u tada velikim robnim kućama: „Beko“, „Peko – Beograd“, „Ateks“,“Jugoexport“... Vlasnik jednog od podgoričkih butika kaže:
„Mislim da su se starije gospođe, barem je iskustvo tako pokazalo, mnogo bolje i uspješnije pokazale u radu trgovini i smatram da im treba dati priliku. Mnogo je kvalitetnije i mnogo sigurnije i za poslodavce.“
No, oglase u kojima se traže mlade ženske ili muške osobe prijatne spoljašnjosti nećete naći samo za radna mjesta u buticima, već i za druge poslove. Tako, na primjer, u oglasu za posao firme „McCaNNEricson Public Relations “, za rad u sektoru za monitoring medija, kao uslovi se, uz poznavanje medijske slike u Crnoj Gori i iskustva u obavljanju pres i televizijskog klipinga, poznavanja rada na računaru i znanja jezika, te sklonosti ka timskom radu, traži i starost do 30 godina, a uz CV, prilikom prijavljivanja, treba poslati i sliku. Pozvali smo ovu firmu i zamolili da nam objasne zbog čega je za navedenu vrstu posla starosno doba ograničeno na 30 godina i nužna fotografija u CV. Obrazloženje nam je dala menadžer Olivera Kukić:
„’McCaNNEricson’ u Beogradu već ima desetak zaposlenih penzionera. U Podgorici je u pitanju isti sektor, ali podrazumeva malo drugačiju vrstu posla. Pretežno je tv monitoring koji sa sobom nosi jedno specifično radno vrijeme koje jeste skraćeno, ono iznosi četiri sata, ali mu je početak drugačiji zato jer je radno vrijeme od ponoći do četiri ujutru i podrazumijeva pregleganje programa svih tv stanica i pripremu i kucanje transkripta priloga koji zahtijeva određene sposobnosti, brzinu, preciznost i ipak mislim da je to pogodnije za studente ili mlađe ljude koji nemaju nekih drugih obaveza.“
Na internet sajtu ove firme u oglasu za Office menadžera stoji, između ostalog, da osoba treba da bude šarmantna, tolerantna, prijatnog izgleda i odgovorna, te neko kome niko i ništa u Crnoj Gori nije nepoznato, ali menadžer Kukić nije bila ovlaštena da nam u vezi oglasa sa sajta daje obrazloženje.
Često se, kada su u pitanju ljudska prava i razne vrste diskriminacije, žalimo na loše zakone kojima ta oblast nije regulisana. Međutim, u ovom slučaju nije tako. Zakon postoji, ali ga niko ne primijenjuje. Šefica Kancelarije za ravnopravnost polova Nada Drobnjak podsjeća:
„Da, u Zakonu o radu postoji odredba koja kaže da su svi ravnopravni, bez obzira na neke posebnosti i što je važnije u Krivičnom zakoniku postoji odredba kojom se kažnjava čak i neravnopravnost prilikom zapošljavanja i u radu.“
Profesorka sociologije na Filozofskom fakultetu Srebrenka Viđen kaže da ovaj vid diskriminacije nije karakterističan samo za Crnu Goru, već i za region, ali da je problem utoliko veći jer se upravo radi o diskriminaciji ljudi koji su u periodu bolne tranzicije upravo u srednjim godinama ostajali bez posla:
„Ti oglasi – konkursi predstavljaju svojevrsni primjer i oblik ponižavanja onih koji se, na žalost, samo nadaju nekom novom radnom mjestu, ljudima koji očekuju koji bi htjeli da obezbijede sebi elementarne mogućnosti za preživljavanje.“
Ova šala šefice vladine Kancelarije za ravopravnost polova Nade Drobnjak, nažalost, najbolje oslikava diskriminaciju kojoj su vrlo često izloženi oni koji svakog jutra u dnevnoj štampi umjesto udarnih tema prvo gledaju oglase za posao. A kada odlučite da se prijavite na neki od oglasa u buticima i radnjama u kojima se traže djevojke od 20 do 30, najviše 35 godina starosti prijatne spoljašnjosti, osjećaj je, priča naša sagovornica koja je imala takvog iskustva, kao da se ide na izbor za miss:
„Sve se preko slike završava. Nebitno je da li ti imaš kefalo za taj posao ili da li imaš uopšte išta u glavi, bitno je da imaš dobar izgled i da izgledaš mlađe, pa mogu to biti do 25 godina, 26, nebitno, ali da izgledaš što mlađe, da se središ, da se skockaš.“
U većini podgoričkih radnji prodavačice su zaista u okvirima pomenute starosne dobi i prijatne spoljašnjosti, a to što su nerijetko neljubazne i ne naročito talentovane za posao trgovca vlasnicima izgleda ne smeta. U rijetkim ekskluzivnim buticima možete sa srdačnim osmjehom i profesionalnom uslugom sresti gospođe od preko 45 godina starosti, a kojih se mnogi Podgoričani sjećaju iz vremena prije tranzicije i prije devedesetih kada su radile u tada velikim robnim kućama: „Beko“, „Peko – Beograd“, „Ateks“,“Jugoexport“... Vlasnik jednog od podgoričkih butika kaže:
„Mislim da su se starije gospođe, barem je iskustvo tako pokazalo, mnogo bolje i uspješnije pokazale u radu trgovini i smatram da im treba dati priliku. Mnogo je kvalitetnije i mnogo sigurnije i za poslodavce.“
No, oglase u kojima se traže mlade ženske ili muške osobe prijatne spoljašnjosti nećete naći samo za radna mjesta u buticima, već i za druge poslove. Tako, na primjer, u oglasu za posao firme „McCaNNEricson Public Relations “, za rad u sektoru za monitoring medija, kao uslovi se, uz poznavanje medijske slike u Crnoj Gori i iskustva u obavljanju pres i televizijskog klipinga, poznavanja rada na računaru i znanja jezika, te sklonosti ka timskom radu, traži i starost do 30 godina, a uz CV, prilikom prijavljivanja, treba poslati i sliku. Pozvali smo ovu firmu i zamolili da nam objasne zbog čega je za navedenu vrstu posla starosno doba ograničeno na 30 godina i nužna fotografija u CV. Obrazloženje nam je dala menadžer Olivera Kukić:
„’McCaNNEricson’ u Beogradu već ima desetak zaposlenih penzionera. U Podgorici je u pitanju isti sektor, ali podrazumeva malo drugačiju vrstu posla. Pretežno je tv monitoring koji sa sobom nosi jedno specifično radno vrijeme koje jeste skraćeno, ono iznosi četiri sata, ali mu je početak drugačiji zato jer je radno vrijeme od ponoći do četiri ujutru i podrazumijeva pregleganje programa svih tv stanica i pripremu i kucanje transkripta priloga koji zahtijeva određene sposobnosti, brzinu, preciznost i ipak mislim da je to pogodnije za studente ili mlađe ljude koji nemaju nekih drugih obaveza.“
Na internet sajtu ove firme u oglasu za Office menadžera stoji, između ostalog, da osoba treba da bude šarmantna, tolerantna, prijatnog izgleda i odgovorna, te neko kome niko i ništa u Crnoj Gori nije nepoznato, ali menadžer Kukić nije bila ovlaštena da nam u vezi oglasa sa sajta daje obrazloženje.
Često se, kada su u pitanju ljudska prava i razne vrste diskriminacije, žalimo na loše zakone kojima ta oblast nije regulisana. Međutim, u ovom slučaju nije tako. Zakon postoji, ali ga niko ne primijenjuje. Šefica Kancelarije za ravnopravnost polova Nada Drobnjak podsjeća:
„Da, u Zakonu o radu postoji odredba koja kaže da su svi ravnopravni, bez obzira na neke posebnosti i što je važnije u Krivičnom zakoniku postoji odredba kojom se kažnjava čak i neravnopravnost prilikom zapošljavanja i u radu.“
Profesorka sociologije na Filozofskom fakultetu Srebrenka Viđen kaže da ovaj vid diskriminacije nije karakterističan samo za Crnu Goru, već i za region, ali da je problem utoliko veći jer se upravo radi o diskriminaciji ljudi koji su u periodu bolne tranzicije upravo u srednjim godinama ostajali bez posla:
„Ti oglasi – konkursi predstavljaju svojevrsni primjer i oblik ponižavanja onih koji se, na žalost, samo nadaju nekom novom radnom mjestu, ljudima koji očekuju koji bi htjeli da obezbijede sebi elementarne mogućnosti za preživljavanje.“
