Izbjeglice i azilanti u Velikoj Britaniji uglavnom kod lokalnog stanovništva izazivaju nelagodu i lošu sliku jer izbjegavaju plaćanje poreza, a koriste sve socijalne prinadležnosti koje država pruža ugroženima. Petar Paduh, koji je napravio uspješnu i već nagrađivanu kompjutersku firmu, ne staje u pređašnji okvir. Izbjeglica iz Bosne je 1992., kada je stigao u London, imao 15 godina, 30 njemačkih maraka u džepu i znao je isto toliko riječi engleskog:
"Stigao sam ovdje, ne znajući što me očekuje, ali sam znao da želim uspjeti. Već sa 12 godina napravio sam prvi biznis kada sam prodao prijatelju Commodore 64 i imao džeparac veći od svih ostalih. Nisam znao što me ovdje očekuje, nije bilo lako. Bio je to težak put, ali ja sam se trudio, učio engleski, završio školu, a potom i fakultet, radio razne poslove i napokon uspio."
Sredinom devedesetih EU je, zbog zaštite okoline, za svoje članice uvela obavezu reciklaže starog elektronskog hardwara. Britanske se firme nisu odmah snašle i u taj međuprostor upao je Petar Paduh, osnovavši Ente Maxitech kompaniju:
"Uzimali smo stare kompjutere od velikih firmi i javnih službi i na njima trenirali ljude koji su htjeli završiti kompjuterske kurseve. Osim toga, od nekoliko starih pravili smo nove za male kompanije koje nisu imale para za nove, ali mogli su kupiti rabljene računare."
Paduh, kojem je sada 29 godina ima 14 stalno zaposlenih, nekoliko vanjskih saradnika. Dobitnik je nekoliko nagrada za uspješno poslovanje. Prošle je godine proglašen najuspješnijom mladom osobom u Londonu.
* * * * *
Alexander Schoppmann je Nijemac kojeg su dugački interkontinentalni letovi bez cigareta inspirirali za novi biznis. Ukoliko sve bude teklo bez problema, od oktobra iduće godine njegova kompanija Smintair svakodnevno će letjeti iz Duesseldorfa do Tokya i Shangaia. Povratna će karta, u koju je uključen servis s kavijarom, šampanjcem, kubanskim cigarama i pepeljarama na svakom sjedištu, koštati i do 13.000 eura. Schopmann kaže kako je, unatoč tako viskoj cijeni interesovanje ogromno:
"Trebate vidjeti tu hrpu e-maila koje dobivam sa svih strana svijeta. Ljudi su presretni. Ima onih koji pišu 'Nemam šta za raditi ni u Duesseldorfu, ni u Tokiju, pogotovu Shangaiu, ali sam siguran da ću letiti Smintair-om'. Možete li to zamisliti? Imamo toliko rezervacija da su prvih četiri ili pet letova već rasprodani."
Od 1990. godine pušenje je zabranjeno na svim avionskim linijama kako se ne bi smetalo nepušačima. Mnogima je to pokvarilo užitak letenja, natjeralo ih da se na razne načine dovijaju kako bi skratili svoje muke, osobito na letovima dužim od 4 sata. Schopmann pojašnjava kako je uopšte došao na ideju osnivanja pušačke avio kompanije:
"Prije dva mjeseca imao sam gripu i ostavio sam duhan šest dana. To mi uopšte nije smetalo. Ali mi itekako smeta kad platim avionsku kartu 10.000 eura, a zabranjuju mi da zapalim."
Mnogi su privredni stručnjaci skeptični prema ovoj ideji, ali Schopmann očekuje da će napraviti profit već u prvoj godini rada, nakon čega planira uvođenje i novih linija. Ukoliko Smintair uspije, možda će i druge kompanije razmišljati o vraćanju pušačkih zona u avione.
"Stigao sam ovdje, ne znajući što me očekuje, ali sam znao da želim uspjeti. Već sa 12 godina napravio sam prvi biznis kada sam prodao prijatelju Commodore 64 i imao džeparac veći od svih ostalih. Nisam znao što me ovdje očekuje, nije bilo lako. Bio je to težak put, ali ja sam se trudio, učio engleski, završio školu, a potom i fakultet, radio razne poslove i napokon uspio."
Sredinom devedesetih EU je, zbog zaštite okoline, za svoje članice uvela obavezu reciklaže starog elektronskog hardwara. Britanske se firme nisu odmah snašle i u taj međuprostor upao je Petar Paduh, osnovavši Ente Maxitech kompaniju:
"Uzimali smo stare kompjutere od velikih firmi i javnih službi i na njima trenirali ljude koji su htjeli završiti kompjuterske kurseve. Osim toga, od nekoliko starih pravili smo nove za male kompanije koje nisu imale para za nove, ali mogli su kupiti rabljene računare."
Paduh, kojem je sada 29 godina ima 14 stalno zaposlenih, nekoliko vanjskih saradnika. Dobitnik je nekoliko nagrada za uspješno poslovanje. Prošle je godine proglašen najuspješnijom mladom osobom u Londonu.
* * * * *
Alexander Schoppmann je Nijemac kojeg su dugački interkontinentalni letovi bez cigareta inspirirali za novi biznis. Ukoliko sve bude teklo bez problema, od oktobra iduće godine njegova kompanija Smintair svakodnevno će letjeti iz Duesseldorfa do Tokya i Shangaia. Povratna će karta, u koju je uključen servis s kavijarom, šampanjcem, kubanskim cigarama i pepeljarama na svakom sjedištu, koštati i do 13.000 eura. Schopmann kaže kako je, unatoč tako viskoj cijeni interesovanje ogromno:
"Trebate vidjeti tu hrpu e-maila koje dobivam sa svih strana svijeta. Ljudi su presretni. Ima onih koji pišu 'Nemam šta za raditi ni u Duesseldorfu, ni u Tokiju, pogotovu Shangaiu, ali sam siguran da ću letiti Smintair-om'. Možete li to zamisliti? Imamo toliko rezervacija da su prvih četiri ili pet letova već rasprodani."
Od 1990. godine pušenje je zabranjeno na svim avionskim linijama kako se ne bi smetalo nepušačima. Mnogima je to pokvarilo užitak letenja, natjeralo ih da se na razne načine dovijaju kako bi skratili svoje muke, osobito na letovima dužim od 4 sata. Schopmann pojašnjava kako je uopšte došao na ideju osnivanja pušačke avio kompanije:
"Prije dva mjeseca imao sam gripu i ostavio sam duhan šest dana. To mi uopšte nije smetalo. Ali mi itekako smeta kad platim avionsku kartu 10.000 eura, a zabranjuju mi da zapalim."
Mnogi su privredni stručnjaci skeptični prema ovoj ideji, ali Schopmann očekuje da će napraviti profit već u prvoj godini rada, nakon čega planira uvođenje i novih linija. Ukoliko Smintair uspije, možda će i druge kompanije razmišljati o vraćanju pušačkih zona u avione.
