Pred 15 godina, 19. studenog 1991. godine, prestao je hrvatski otpor u Borovu naselju nedaleko Vukovara. U podrumima „Borovo-komerca“ nalazio se tada stacionar vukovarske bolnice sa 200 teških ranjenika, a tamo se od bombardiranja i uličnih borbi sklonilo i nekoliko stotina stanovnika Borova naselja. Priča Milena Raspudić:
„Najprije su nam u sklonište pustili suzavac. Tu je bilo staraca, ranjenika… Kome smo god mogli, pomogli smo, ali nažalost, nismo mogli svima.“
Po podacima stradalničkih udruga, nakon ulaska federalne vojske i srpskih paravojnika u Borovo naselje, preko stotinu hrvatskih civila i zarobljenika je pobijeno, a tijela mnogih bačena su u Dunav. Ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u hrvatskoj Vladi Jadranka Kosor najavila je za prekosutra, 21. studenog, početak ekshumacija u Beogradu:
„Prema zadnjim informacijama, očekujemo oko 60 posmrtnih ostataka dodatno, a rasvijetliti i priču oko nestalih sa područja ove županije, sa područja Vukovara i naravno Borova.“
* * * * *
Preko 25.000 ljudi – po policijskim procjenama – okupilo se u subotu u Vukovaru na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Vukovara, odnosno na 15. godišnjicu zauzimanja grada od strane postrojbi tadašnje savezne vojske i pripadnika srpske paravojske iz istočne Slavonije i iz Srbije.
Obilježavanje je započelo u dvorištu vukovarske Opće bolnice, otkud je pred 15 godina odvedeno i na Ovčari ubijeno 267 ranjenika i 20 zaposlenih u bolnici, a kolona sjećanja je potom u mimohodu prošla ulicama Vukovara do Memorijalnog groblja, gdje su prvi ljudi hrvatske države, Sabora i Vlade, a potom i mnogi drugi položili vijence. Na današnji dan prisjećamo se patnje i boli građana Vukovara, koji nisu htjeli ništa drugo nego živjeti u miru u svom gradu, kazao je predsjednik Mesić, podsjećajući da su branitelji Vukovara srušili planove onih koji su – želeći slomiti Vukovar, željeli slomiti i Hrvatsku. Uz bolju organizaciju, još bi se bolje moglo pomoći obnovi i gospodarskom oporavku Vukovara, kazao je:
„Naime, ljudi će se vraćati onda ako se obnavlja gospodarstvo. Ovo je grad koji ima potencijale, nekada je bio jedan od najpotentnijih naših gradova, i sigurno zaslužuje, za svu tu žrtvu koju su taj grad i njegovi stanovnici dali, da se malo više krene u obnovu gospodarstva. A sve drugo će onda doći iza toga.“
U 102 dana opsade, od kolovoza do studenog 1991. godine, grad je sustavno razoren – bilo je dana kada je na njega padalo i do 700 granata. Grad su napadale snage u jačini od 30 tisuća ljudi sa 400 tenkova i avijacijom, a branilo ga je 1800 ljudi bez ikakve mehanizacije. Poginulo je oko 1600 građana i hrvatskih vojnika i policajaca, a ranjeno njih 2600. Oko 500 pripadnika hrvatskih snaga i civila još se vode kao nestali. U logore u Srbiji odvedeno je više tisuća ljudi, a iz grada je protjerano, po hrvatskim službenim podacima, oko 22 tisuće Hrvata i ostalih nesrba. Za ratni zločin na Ovčari vodi se postupak na Haškom tribunalu i u Srbiji.
„Najprije su nam u sklonište pustili suzavac. Tu je bilo staraca, ranjenika… Kome smo god mogli, pomogli smo, ali nažalost, nismo mogli svima.“
Po podacima stradalničkih udruga, nakon ulaska federalne vojske i srpskih paravojnika u Borovo naselje, preko stotinu hrvatskih civila i zarobljenika je pobijeno, a tijela mnogih bačena su u Dunav. Ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u hrvatskoj Vladi Jadranka Kosor najavila je za prekosutra, 21. studenog, početak ekshumacija u Beogradu:
„Prema zadnjim informacijama, očekujemo oko 60 posmrtnih ostataka dodatno, a rasvijetliti i priču oko nestalih sa područja ove županije, sa područja Vukovara i naravno Borova.“
* * * * *
Preko 25.000 ljudi – po policijskim procjenama – okupilo se u subotu u Vukovaru na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve Vukovara, odnosno na 15. godišnjicu zauzimanja grada od strane postrojbi tadašnje savezne vojske i pripadnika srpske paravojske iz istočne Slavonije i iz Srbije.
Obilježavanje je započelo u dvorištu vukovarske Opće bolnice, otkud je pred 15 godina odvedeno i na Ovčari ubijeno 267 ranjenika i 20 zaposlenih u bolnici, a kolona sjećanja je potom u mimohodu prošla ulicama Vukovara do Memorijalnog groblja, gdje su prvi ljudi hrvatske države, Sabora i Vlade, a potom i mnogi drugi položili vijence. Na današnji dan prisjećamo se patnje i boli građana Vukovara, koji nisu htjeli ništa drugo nego živjeti u miru u svom gradu, kazao je predsjednik Mesić, podsjećajući da su branitelji Vukovara srušili planove onih koji su – želeći slomiti Vukovar, željeli slomiti i Hrvatsku. Uz bolju organizaciju, još bi se bolje moglo pomoći obnovi i gospodarskom oporavku Vukovara, kazao je:
„Naime, ljudi će se vraćati onda ako se obnavlja gospodarstvo. Ovo je grad koji ima potencijale, nekada je bio jedan od najpotentnijih naših gradova, i sigurno zaslužuje, za svu tu žrtvu koju su taj grad i njegovi stanovnici dali, da se malo više krene u obnovu gospodarstva. A sve drugo će onda doći iza toga.“
U 102 dana opsade, od kolovoza do studenog 1991. godine, grad je sustavno razoren – bilo je dana kada je na njega padalo i do 700 granata. Grad su napadale snage u jačini od 30 tisuća ljudi sa 400 tenkova i avijacijom, a branilo ga je 1800 ljudi bez ikakve mehanizacije. Poginulo je oko 1600 građana i hrvatskih vojnika i policajaca, a ranjeno njih 2600. Oko 500 pripadnika hrvatskih snaga i civila još se vode kao nestali. U logore u Srbiji odvedeno je više tisuća ljudi, a iz grada je protjerano, po hrvatskim službenim podacima, oko 22 tisuće Hrvata i ostalih nesrba. Za ratni zločin na Ovčari vodi se postupak na Haškom tribunalu i u Srbiji.
