Sadik SALIMOVIC
Povratnici su zadovoljni onim što je urađeno, ali očekuju više pomoći za održivi povratak, kaže Mevlida Muhić:“Samo da imamo malo više pomoći da bismo se malo štagod bolje snašli.”
“Vratila sam se ima tri godine. Uglavnom živimo ovdje svi. Ima sedam kuća. Svi živimo, svi smo dobro i zdravo.”
U iščekivanju veće pomoći za održivi povratak, stanovnici ovog kraja uglavnom se bave poljoprivredom, kao i starica Mevlida:
“Sijali smo krompira, usijali smo žita, nasijala sam malo graha - i eto. Što se tiče brašna, nema brašna ovdje, ne uzimamo.”
Fatija Alić sa porodicom vratila se na Jezero prije tri godine:
“Živim sa čovjekom i sa djetetom, sa curicom. Imam evo kone, vidiš. Živimo. Ima nas stalno, uvijek ovdje. Lijepo nam je, niko nas ništa ne dira - super nam je.”
Fatija još nije dobila neku veću donaciju, ali i pored toga, kaže, na selu se može dobro živjeti:
“Može se živjeti. Ko hoće da živi, može da živi. Pa, može sve. Može prisadi, može krave, može ovce, može sve da se radi. Imaš ovdje sve da živiš.”
Na selu se može organizovati život ako se hoće raditi, potvrđuje i starac Hamed Osmanović:
“Pa može se živjeti, ali da je lako, nije. Nemaš sa čim radiš, nemaš nikakvih uslova drugijeh, nije zgodno, ali kad moraš - moraš, znaš. Eto radim malo o zemlji, sijem sebi vrta malo. Imam dulum imanja, evo ovdje, ali ne morem da čistim, nemam snage radne. Ja ostario, nena mi isto stara i tako da nije baš zgodno, ali šta ćemo kad nemam drugijeh uslova i moram da radim tu i da živim.”
Fondacija Ledi Not izgradila je za povratnike na Jezeru ambulantu i novu školu. Provedena je i struja, ali je veliki problem u neodostatku vode za piće. Uz pomoć opštine, stanovnici Jezera nadaju se da će osposobiti postojeći, ali neispravni vodovod.
