Dostupni linkovi

Državne pare u stranačke kase?


Sve češće prisustvo državnih funkcionera na svečanostima povodom uručenja značajnih sredstava iz ambiciozno najavljenog Nacionalnog investicionog plana Srbije i posebno učestale investicije u izgradnju i popravku lokalnih puteva, neminovno nameću pitanje – da li su sredstva koja se izdvajaju za razvoj opština u funkciji izborne kampanje vladajućih stranaka? Posebno ako se ima u vidu da se tamo gde ministri polažu kamen temeljac i presecaju vrpce, gotovo po pravilu pojavljuju i obeležja njihovih stranaka.

Činjenica da će samo u Čačku i okolini, rodnom gradu ministra za kapitalne investicije Velimira Ilića, u izgradnju i rekonstrukciju lokalnih puteva biti uloženo čak 1,7 miliona evra, neminovno otvara pitanje o ovakvom načinu investiranja kao efikasnom metodu političke promicije Ministarstva za kapitalne investicije i stranke Nova Srbija na čijem čelu se nalazi Velimir Ilić. Sam Ilić odbacuje navode da je reč o političkom marketingu i tvrdi da je i na prethodnim izborima u Čačku njegova stranka pobeđivala:

„Mi imamo svoj program koji je usvojen, to je program Vlade Republike Srbije. Taj program traje u kontinuitetu, on se usvaja sa budžetom i mi imamo određene poslove koje smo planirali za ovu godinu.“

Nije retkost da se na otvaranjima seoskih i prigradskih puteva, iako radovi praktično nisu još ni započeti, izlažu i stranačka obeležja. Iako su se svojevremeno i sami koristili identičnim metodama, poslanik Socijalističke partije Srbije Rajko Baralić sada ističe da to jasno govori o kupovini glasova, te da je takav princip političkog delovanja postao javna tajna:

„Građani sada glasaju na sledeći način: oni dođu i kažu – odavde do ovde imate tri kolometra puta, to vas košta toliko pristupnica i toliko glasova. I to tako funkcioniše. Mnogi od njih moraju da pokažu za koga glasaju. To je takozvani sigurni glas.“

Izdvajanja iz investicionog programa uglavnom se svode na stranački marketing uoči predstojećih izbora, kaže za naš program Milan Nikolić, politički analitičar i direktor Centra za proučavanje alternativa, ali i podvlači da određene koristi ipak imaju i građani:

„Ja neću da kažem da nema i korisnih efekata za društvo. Ima. Ali, recimo, nedavno sam čuo jednu priču iz Srbije da ministar Velja Ilić asfaltira, to jest udari podlogu u određenom mestu, pa onda kaže – ako se ne znam koji broj ne upiše u moju partiju, neće biti završnog sloja. Možda je priča istinita, možda i nije, ali meni se čini da ima dosta toga, pošto se čuje sa raznih strana.“

Upravo činjenica da se novac iz investicionog programa izdvaja uglavnom za mrežu lokalnih, a ne za magistralne puteve, prema Nikolićevom mišljenu potvrđuje pretpostavku da se radi o stranačkim promocijama:

„Na primer na koridoru 10 je vrlo malo rađeno. A tamo gde ta takozvana ,domaćinska Srbija‘, to jest koalicija nekih lokalnih lidera, uključujući tu i ministra Velju Ilića, ima podršku, tu se jako mnogo asfaltira, na račun onog puta koji nas zaista povezuje sa Evropom. To ukazuje da postoji primat, da tako kažem, partijskih i liderskih interesa iznad opšte društvenih i državnih interesa.“

Na posletku čujmo da li Čačani sve intenzivniju putogradnju u svom gradu i okolini doživljavaju kao političku promociju vladajućih stanaka i samog ministra Velimira Ilića:

„Put i bilo koji infrastrukturalni objekat je za građane i koristiće ih svako, bez obzira kojoj stranci pripadao.“

„Da se sve to radi samo za paradu najbolje govori primer u Čačku. Evo sada smo čekali pola sata da pređemo nadvožnjak koji je pre godinu ili dve ministar sa svojom ekipom svečano otvorio i koji se već rekonstruiše.“
XS
SM
MD
LG