Iako je ova sedmica započela odbrojavanjem dana i sati do isteka ultimatuma kojeg je Svjetska zajednica uputila Iranu – da prihvati Rezoluciju Savjeta sigurnosti, i obustavi svoj program obogaćivanja urana, što se više bližio 31. august, to je postajalo jasnije da sankcije neće biti izglasane, ne odmah i sad. Najveći zagovornik uvođenja sankcija su SAD, njihov ambasador u UN-u John Bolton:
"Ne mogu spekulirati o tome što će učiniti Iran, ali vam mogu reći da je za predsjednika Busha neprihvatljivo da Iran ima nuklearno oružje."
Govoreći pred američkim veteranima u Salt Lake City-ju George Bush je kazao da će SAD sa saveznicima nastaviti tražiti diplomatsko rješenje, ali da se Iranu ne smije dozvoliti razvoj nuklearnog oružja:
"Iranski režim naoružava i savjetuje Hezbolah koji je ubio više Amerikanaca nego bilo koja druga teroristička mreža, izuzev Al Qaede. Iranski režim djeluje i u Iraku sponzorirajući teroriste i pobunjenike, hrabreći militante i snabdjevajući ih eksplozivnim napravama."
SAD su, međutim, poprilično usamljene medju šestoricom velikih u svojim zahtjevima da se Iran kazni odmah i štro. Rusija, koja je sve vrijeme amortizirala pritisak SAD na Iran, žali zbog iranskog nepovinovanja zahtjevima UN-a, ali se ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, opetovano založio za dijalog, a ne sankcije:
"Na osnovu iskustava iz prošlosti ne možemo prihvatiti ultimatum kao rješenje. Takva sredstva uvijek vode u ćorsokak. Istina je postoje zemlje čija je politika sumnjiva, ali mi svi živimo u istom svijetu i valja nam probleme rješavati dijalogom, a ne izolacijom."
Francuski premijer Dominique de Villepin istina tvrdi da se na iranski neposluh mora odgovoriti, ali poručuje da je dijalog još uvijek moguć. Iran je poručio da je spreman na razgovore. Predsjednik Ahmadinedžad uoči objavljivanja izvještaja Agencije za atomsku energiju, na državnoj je Televiziji kazao kako "oni moraju znati da se Iranci neće ugibati pod pritiscima i nasiljem i neće prihvatiti nikakvu agresiju i povredu svojih prava". Sve vrijeme od kada se vode pregovori na relaciji šest velikih – Teheran, Iran kalkulira i testira izdržljivost i jedinstvenost međunarodne zajednice. Može mu se, reklo bi se na Balkanu jer je četvrti proizvođač nafte u svijetu. Na optužbe Washingtona da pokušavaju razviti nuklearno naoružanje, iz Teherana uvijek odgovaraju da je u pitanju program koji se koristi u mirnodopske svrhe. U posljednjem izvještaju Međunarodne agencije za atomsku energiju iz Beča kaže se kako Iran nije ispoštovao Rezoluciju UN-a 1696, kako su tamošnji dužnosnici vrlo nekooperativni, ali se istovremeno navodi da Iranci nisu povećali proizvodnju obogaćenog urana, kao i da njegova čistoća nije dovoljna da bi se upotrijebio u nuklearnom oružju.
Da će na svojoj predstojećoj sjednici Savjet sigurnosti samo nastaviti raspravu o Iranu, umjesto rasprave o sankcijama, moglo se pročitati i u izjavama njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je kazala:
"Nećemo zatvarati vrata, ali ne možemo se ni praviti kao da se ništa nije desilo. Iran pritišću mnogi ekonomski problemi koji se prelamaju na ledjima tamošnjih ljudi i zato moramo zajedno sjesti i sve dobro razmotriti."
O Iranu, kao o zemlji u teškom ekonomskom stanju pojačano se govorilo i u petak, nakon što se srušio avion u kojem je poginulo 30 putnika. Uzrok izbijanja vatre na letjelici jeste njena zastarjelost i nedostatak rezervnih dijelova, a rezervne dijelove se ne može uvesti zbog sankcija SAD, naglašavano je u svim svjetskim elektroniskim medijima.
"Ne mogu spekulirati o tome što će učiniti Iran, ali vam mogu reći da je za predsjednika Busha neprihvatljivo da Iran ima nuklearno oružje."
Govoreći pred američkim veteranima u Salt Lake City-ju George Bush je kazao da će SAD sa saveznicima nastaviti tražiti diplomatsko rješenje, ali da se Iranu ne smije dozvoliti razvoj nuklearnog oružja:
"Iranski režim naoružava i savjetuje Hezbolah koji je ubio više Amerikanaca nego bilo koja druga teroristička mreža, izuzev Al Qaede. Iranski režim djeluje i u Iraku sponzorirajući teroriste i pobunjenike, hrabreći militante i snabdjevajući ih eksplozivnim napravama."
SAD su, međutim, poprilično usamljene medju šestoricom velikih u svojim zahtjevima da se Iran kazni odmah i štro. Rusija, koja je sve vrijeme amortizirala pritisak SAD na Iran, žali zbog iranskog nepovinovanja zahtjevima UN-a, ali se ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, opetovano založio za dijalog, a ne sankcije:
"Na osnovu iskustava iz prošlosti ne možemo prihvatiti ultimatum kao rješenje. Takva sredstva uvijek vode u ćorsokak. Istina je postoje zemlje čija je politika sumnjiva, ali mi svi živimo u istom svijetu i valja nam probleme rješavati dijalogom, a ne izolacijom."
Francuski premijer Dominique de Villepin istina tvrdi da se na iranski neposluh mora odgovoriti, ali poručuje da je dijalog još uvijek moguć. Iran je poručio da je spreman na razgovore. Predsjednik Ahmadinedžad uoči objavljivanja izvještaja Agencije za atomsku energiju, na državnoj je Televiziji kazao kako "oni moraju znati da se Iranci neće ugibati pod pritiscima i nasiljem i neće prihvatiti nikakvu agresiju i povredu svojih prava". Sve vrijeme od kada se vode pregovori na relaciji šest velikih – Teheran, Iran kalkulira i testira izdržljivost i jedinstvenost međunarodne zajednice. Može mu se, reklo bi se na Balkanu jer je četvrti proizvođač nafte u svijetu. Na optužbe Washingtona da pokušavaju razviti nuklearno naoružanje, iz Teherana uvijek odgovaraju da je u pitanju program koji se koristi u mirnodopske svrhe. U posljednjem izvještaju Međunarodne agencije za atomsku energiju iz Beča kaže se kako Iran nije ispoštovao Rezoluciju UN-a 1696, kako su tamošnji dužnosnici vrlo nekooperativni, ali se istovremeno navodi da Iranci nisu povećali proizvodnju obogaćenog urana, kao i da njegova čistoća nije dovoljna da bi se upotrijebio u nuklearnom oružju.
Da će na svojoj predstojećoj sjednici Savjet sigurnosti samo nastaviti raspravu o Iranu, umjesto rasprave o sankcijama, moglo se pročitati i u izjavama njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je kazala:
"Nećemo zatvarati vrata, ali ne možemo se ni praviti kao da se ništa nije desilo. Iran pritišću mnogi ekonomski problemi koji se prelamaju na ledjima tamošnjih ljudi i zato moramo zajedno sjesti i sve dobro razmotriti."
O Iranu, kao o zemlji u teškom ekonomskom stanju pojačano se govorilo i u petak, nakon što se srušio avion u kojem je poginulo 30 putnika. Uzrok izbijanja vatre na letjelici jeste njena zastarjelost i nedostatak rezervnih dijelova, a rezervne dijelove se ne može uvesti zbog sankcija SAD, naglašavano je u svim svjetskim elektroniskim medijima.
