Dostupni linkovi

Kako se propadanje države odražava na pojedinca?


Kragujevčanin Aleksandar Nakić je u životu svašta radio. Bio je padobranac, bokser, glumac, agronom, ambasador mira i taksista. Bio je učesnik studentskih demonstracija 1968. godine i ulični borac protiv Miloševićevog režima. Po obrazovanju je inženjer agronomije, a po profesiji taksista. Ima 73 godine. A od pre nekoliko dana sa šeširom u ruci prosi ispred Skupštine grada Kragujevca:

„Kao što vidite na mom transparentu koji nosi oko vrata piše: ,Pošto neću da kradem, primoran sam da prosim‘. Žao mi je što se nisam školovao za političara ili kriminalca, jer oni danas dobro žive.“

Iako zbog krize većini Kragujevčana ne pretiče mnogo para, u prosjački šešir legendarnog kragujevačkog taksiste tokom dana slije se dovoljno novca za preživljavanje:

„Stavljaju po 20, 30, 50, 100 dinara. Čak je 500 dinara stavio direktor Vodovoda. Inače obično stavljaju 20, 30, 50 dinara. Dnevno se skupi 300, 400, 500 dinara.“

Dok je bio mlad proputovao je celu Evropu sa zastavom bivše Jugoslavije. A zbog miroljubivih poruka i brojnih kontakata sa svetskim političarima tog vremena, domaći i strani mediji proglasili su ga za ambasadora mira. O tome svedoče brojni novinski tekstovi, uredno arhivirani u njegovom bogatom pres klipingu:

„Ambasador mira sam postao jer sam biciklom tri puta obišao Evropu, a ko zna koliko puta Jugoslaviju. Tako da me je svetska i naša štampa proglasila ambasadorom mira. I kao takvom su mi pisali mnogi državnici – braća Kenedi, Robert Kenedi me je čak pozvao u goste, zatim Mao Ce Tung, Vili Brant, Naser, Fidel Kastro…“

Jugoslavija se raspala u ratovima, njeni gradovi porušeni, a narodi teško stradali.

„Kad sam ja pronosio slavu kao ambasador mira, moja zemlja nije mirisala barutom, niti su je prekrivali ratnički oblaci. Nažalost sada mnogi političari postadoše ambasadori mira da bi kroz tu parolu profitirali.“

Iako je za Drugi svetski rat bio premlad, a za poslednje ratove na prostorima bivše Jugoslavije prestar, i on je ratovao, ali samo kao statista ili epizodista u brojnim ratnim filmovima:

„Snimao sam i par epizodnih uloga. Najveća rola mi je bila u filmu ,Dugi brodovi‘ gde su učestvovali Ričard Vidmark, Sidni Poatje, Rosana Skijafino, Beba Lončar i naravno Saša Nakić.“

A presudni zaokret na njegovom životnom putu od filmske slave do prosjačkog štapa napravila je nezapamćena inflacija 1993. godine kada je zbog neimaštine prestao da uplaćuje doprinos za penziju:

„Ja sam oko 18 godina plaćao porez, prirez i sve takse, međutim jedno vreme nisam plaćao taj porez i prirez i kad sam opet počeo da uplaćujem, nisam mogao kamatu da isplatim.“

Proseći dinar po dinar ispred Skupštine grada Kragujevca Aleksandar Nakić se ipak nada da će mu država po stare dane vratiti bar deo duga:

„Ja njima ne tražim ono što nisam uplaćivao, već da mi daju penziju za ono što sam uplaćivao. Ne mogu da me ostave bez penzije a ja uplaćivao.“
XS
SM
MD
LG