Dostupni linkovi

Devojčica u nogometnom timu...


Vesela LALOŠ

Sanja Ivošević je nesvakidašnje dete, ne samo po svojoj ljubavi prema fudbalu, već i zbog činjenice da je član jednog pionirskog tima u kojem igraju samo dečaci. Ne ume baš da objasni zbog čega toliko voli ovaj sport, ali kaže da je sve počelo od travnjaka ispred kuće:

„Ispred kuće imam travnjak i svaki dan drugovi dolaze po mene i idemo na taj travnjak da igramo fudbal.“

Šta ti kažu drugovi u klubu i trener?

„Drugovi mi kažu da sam hrabra i da sam dobra. Trener mi je rekao, kad smo šutali penale, da igram kao Ronaldinjo.“

Da li često daješ golove?

„Ponekad, oko tri-četiri gola.“

Šta se događa kad te neko udari u igri?

„Ako me neko udari, ustanem se i nastavim da igram dalje.“

Njeni drugovi iz kluba su je u potpunosti prihvatili kao deo ekipe i smatraju da nema ničeg neobičnog u tome što igraju sa devojčicom:

„Dobra je u timu i dobro igra, super je. Voli i da se druži.“

„Super je, dobro igra i može da igra sa dečacima.“

„I na velikom odmoru stalno igram fudbal. Devojčice me pitaju – zašto ti Sanja stalno igraš fudbal? Ja im kažem da volim fudbal i da se zato tim sportom bavim.“

Za tu svoju sklonost ka ovom još uvek muškom sportu dobila je punu podršku pre svega od svojih roditelja:

„Naravno da joj dajemo maksimalnu podršku. Mada u sebi ponekad osetim neku gorčinu, ili ne znam kako to da nazovem, zato što je ona devojčica i što s dečacima igra fudbal. Ali s obzirom da postoji ženski fudbal, nadam se da će jednog dana da bude uspešna fudbalerka.“

„Ako voli, samo neka nastavi.“

Ovih dana, mali fudbaleri iz Bajmoka odlaze na regionalni turnir u Mađarsku, i Sanja priznaje da zbog toga pomalo ima tremu. Ali na pitanje šta će biti kad poraste, odgovara:

„Želim da nastavim i dalje da igram fudbal.“

Naravno, nismo propustili ni glavno pitanje – koji su joj fudbalski uzori:

„Moj najomiljeniji fudbaleri su Ronaldinjo, Nikola Žigić i Dejvid Bekam.“
XS
SM
MD
LG