Sabina CABARAVDIC i Mirjana RAKELA
Nedavno je agencija Associated press objavila tekst pod nazivom " Teroristi regrutiraju bijele muslimane”. Autor teksta William Kole za naš radio je rekao da je termin ranije upotrebljevan, primjerice i u tekstovima u Washington Postu, te da se ne radi o izrazu kojim su se koristile tajne službe u dokumentima u koje je agencija imala uvid. Kole u svom tekstu tvrdi da su bosanskohercegovački muslimani postali interesantni pripadnicima arapskih terorističkih grupa kao potencijalni izvršitelji terorističkih napada u zapadnim zemljama. Od kada su SAD i saveznici objavili rat terorizmu, BiH se u nekoliko navrata pominjala u kontekstu potencijalnog terorističkog legla.Esada Hećimovića, stalnog suradnika magazina Dani, koji se specijalizirao za ovu temu, smo pitali: gdje je zaista mjesto BiH u društvu islamskih zemalja iz kojih se vrbuju teroristi?:
«To možemo ustvrditi ako gledamo historijski ili aktuelno. U historijskom smislu BiH je sredinom 90-tih godina imala onaj značaj koji danas ima npr. Irak. To je bilo mjesto gdje su se različite grupe iz cijelog svijeta okupljale radi zajedničke oružane borbe i radi zajedničke ideološke misije. Danas, ako gledamo, postoji samo jedan optužnica Državnog tužilaštva BiH za terorizam i ona tek treba da bude dokazivana u Sudu BiH. U tom slučaju nema aktivnog terorističkog djela, nego je riječ o tome da su se određene grupe mladića iz BiH, Danske i Velike Britanije navodno pripremale za napad na jednu evropsku zemlju radi prisiljavanja na povratak njenih vojnika iz misije u Iraku.»
Novinar AP-a služi se terminom bijeli musliman za bošnjačko stanovništvo, koje je, navodno, arapskim militantima interesantno jer se lakše može neopaženo infiltrirati u zapadnoevropsku kulturu. Esad Hećimović taj stav ovako komentira:
«Ja mislim da je to ili primjer lošeg novinarstva ili je riječ o rasističkim predrasudama. Prvo, pojam bijelog muslimana je nemoguće upotrebljavati ni sa islamskog, niti sa bilo kojeg drugog stajališta, jer jednostavno islam ne vrbuje ljude na osnovu boje kože. Muslimani su različitih i nacija i boje kože, i to nije osnov na kojem neko može postati musliman. Ukoliko želi da govori o bijelim muslimanima, onda bilo ko ne mora da dođe u Bosnu i traži Bošnjake kao, navodno, bijele muslimane, nego može da potraži realne terorističke slučajeve u kojima su bili angažovani npr. konvertiti francuske ili njemačke nacionalnosti. I moje je uvjerenje, na osnovu onoga što sam ja do sada istraživao, čitao, slušao, razgovarao, pravio intervjue, da je veća mogućnost od terorističkih napada u kojima bi bili angažovani konvertiti iz evropskih nacionalnosti kojima je potpuno prirodno okruženje život u velikim zapadnim centrima, nego neki Bošnjak sa planina u Bosni ili iz nekog udaljenog bosanskog sela, koji ne zna ni na aerodromu da hoda kako treba.»
Elvir Bucalo, dopisnik BH televizije, koji je u nedavnom izvještaju iz Bruxellesa također koristio termin bijeli musliman, za Radio Slobodna Evropa kaže:
«Čini mi se da je termin bijeli musliman najpogodniji tehnički termin dok se ne nađe bolji. Upotrebljavam ga i ja i sve ostale kolege jednostvano da bismo pokazali razliku između bh. muslimana i svih onih muslimana koji žive južno, na Srednjem i Dalekom istoku. Bijeli musliman čini mi se nije mrzak niti stran termin ni samim bijelim muslimanima, Bošnjacima, koji bi željeli na taj način da se pozitivno približe ili, na drugoj strani, odvoje od onih koji su drugačije boje kože, ili koji pripadaju, možda, nekim drugačijim kulturološkim ili geografskim područjima. Bijeli musliman je Bošnjak koji bi želio postati sve više Evropljanin.»
Zastupnik u hrvatskom Saboru i predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske, dr. Šemso Tanković smatra da je termin neprimjeren i da je lansiran iz nekih krugova koji žele vidjeti podijeljene muslimane u Evropi na takozvane bijele muslimane i afroazijske - crne muslimane koji sa sobom donose čvrste tradicionalne vrijednosti:
«Sada određeni centri moći kojima posebno smetaju bošnjački muslimani kao bijeli muslimani, da kažem tako, kao evropski muslimani. Oni na neki način sugeriraju kreatorima svjetske politike da su sad Bošnjaci postali najopasniji muslimani u Evropi, jer da kao bijelci mogu lakše se uključiti u normalan život sa ostalim građanima Evrope. I upravo taj momenat da ti centri kreiraju jedan antibošnjački predznak je dodatan moment koji mene ovdje nervira, uzbuđuje i na neki način dovodi u jednu tešku poziciju. Tu sam zadnjih trenutaka primijetio da se nekakav Bošnjak koji živi u Švedskoj spominje kao jedan eklatantan primjer i naravo da te ta priča o bijelim muslimanima, kada se dodaju i ciljevi ovih tajnih službi, gdje se ruši pravo jednog naroda na opstanak, dobiva jednu dodatnu konotaciju. Naravno, muslimani su muslimani, kršćani su kršćani, nema razlike između bijelaca i crnaca, žutih itd. Podsjetit ću vas samo na jedan dio iz hadisa, dakle iz muslimanske tradicije, gdje se kazuje:’Nije bolji Arapin od nearapina, niti nearapin od Arapina, nego je najbolji onaj koji koristi ljudima i ljudskom rodu.’ To je jedini pravi pogled na vjernike, a u ovom slučaju na islamske vjernike.»
Publicist iz Sarajeva Ivan Lovrenović kaže da termin ima podužu povijesti, ali nikada se nije upotrebljavao u rasnom pogledu. Izraz je nastao nakon raspada Otomanskog carstva:
«S početka je to trebao biti termin koji ima jednu, reko bih, afirmativnu konotaciju, koji otprilike poručuje - evo tu, usred Evrope, bijele Evrope žive njezini muslimani, muslimani koji su, između ostaloga, autohtoni Evropljani. Danas je očigledno da on mora imati, prije svega, mnogo drugih konotacija, a između ostaloga javljaju se vjerojatno i one koje ne zvuče baš najbolje – u ovome kontekstu u kojem se sve skupa u globaliziranoj projekciji događa priča sa islamom, s jedne strane kao sa problemom akomodacije u Evropi, s druge strane sa problemom terorizma itd.»
Problem terorizma u svijetu danas je pitanja svih pitanja. Odnos prema terorizmu često se nažalost, upozoravaju analitičari, koristi i u međunacionalnim konfliktima, kako bi se jedna strana više povezala sa terorizmom. Tipičan primjer za to upravo je Bosna i Hercegovina, ističu analitičari.
