Tri godine nakon što je Račanova administracija odbila američke zahtjeve da Hrvatska bilateralnim sporazumom pristane na neizručivanje američkih građana – osumnjičenika za ratne zločine – Stalnom međunarodnom sudu, čini se da će vlada premijera Ive Sanadera na to ipak pristati:
„Mi u Hrvatskoj držimo da partnerstvo i prijateljstvo Amerike i Evrope nema alternativu. To je i naša politika u Hrvatskoj, a to je politika i Evropske unije. I po promjeni naših dosadašnjih stajališta ćemo se konsultirati sa EU.“
Nešto ranije, s takvim najavama istupao je i jaki čovjek HDZ-a Andrija Hebrang. Mediji su špekulirali kako će se sporazum o neizručenju potpisati sljedećeg mjeseca prigodom posjete američkog potpredsjednika Dicka Cheyneya Hrvatskoj. Nikakvih potpisa neće biti, kazao je predsjednik Mesić i ponovio svoje protivljenje takvom sporazumu:
„Dok mi izručujemo svoje građane Haškom tribunalu, ne bi nikako bilo moguće u Hrvatskoj privoljeti hrvatsku javnost da prihvati takvu jednu odluku da se strani građani ne izručuju. To je poznato moje stanovište.“
Evropska unija jedan je od glavnih zagovornika, ali i financijera Stalnog međunarodnog suda. Oni su upozorili da bi odluka neke zemlje da sklopi sporazum koji bio ometao provedbu takozvanog Rimskog statuta tog suda bila nekompatibilna sa članstvom u Uniji. Račan je pred tri godine išao tim tragom, odbio američke zahtjeve i izgubio vojnu pomoć, i nije mu žao:
„Argumente koje smo tada imali kada smo bili na vlasti, imamo i danas kada smo u opoziciji, nema promjena. „
On je demantirao medijske napise kako se pred tri godine pokušalo s Amerikancima naći neku alternativnu formulaciju koja bi zvučala bezazleno, ali bi faktički američke građane štitila od izručenja međunarodnoj pravdi. Dva međusobno nezavisna izvora potvrdila su nam da se o tome ipak razgovaralo, ali da se kasnije odustalo od takvog rješenja „na mala vrata“. Neki su u Hrvatskoj oštro protiv same mogućnosti potpisivanja sporazuma o neizručenju američkih građana Stalnom međunarodnom sudu – politolog Pavle Kalinić:
„Onima koji nisu upućeni to može izgledati simpatično, ali to vam je razlika između sluga i onih koji stoje uspravno. Mislim da zakoni trebaju jednako važiti za sve. Smatram da Hrvatska to nikako ne smije potpisati. Mislim da je to na tragu rasnih zakona gdje se govori o tome da su neki jednakiji od drugih, da za jedne zakon vrijedi, za druge ne vrijedi.“
Sveučilišni profesor i bivši hrvatski veleposlanik u Washingtonu Ivan Grdešić u izjavi za naš program pokušao je dilemu – potpisati ili ne potpisati, sagledati u tri dimenzije. Što Hrvatska gubi, a što dobiva, pitali smo:
„Mi bi izgubili dio svog međunarodnog ugleda kao države koja brani međunarodno pravo i međunarodne pravne institucije u čijem je osnivanju sudjelovala. Izgubili bi dio kredibiliteta kod dijela evropskih političara i lidera koji se tome protive. Izgubili bi dio kredibiliteta među vlastitim stanovništvom koje još uvijek smatra da dok mi isporučujemo naše generale Haškom sudu, zbog čega onda to ne bi radili i sa drugima koji su osuđeni ili osumnjičeni za sličnu stvar.“
Gubi se i američka vojna pomoć i moguće pozitivno glasanje u američkom Senatu o hrvatskom članstvu u NATO-u:
„To je ono što ćemo ustvari na neki način i dobiti. Ako potpišemo bilateralni ugovor s Amerikancima, dobit ćemo vjerojatno spremnost Amerike, i formalno, na razini Senata, da nas podrži, dobit ćemo ponovo natrag vojnu pomoć koja je važna primarno u dijelu obrazovanja našeg časničkog kadra, i dobit ćemo Ameriku skloniju nekim našim interesima u svijetu ili u regiji.“
„Mi u Hrvatskoj držimo da partnerstvo i prijateljstvo Amerike i Evrope nema alternativu. To je i naša politika u Hrvatskoj, a to je politika i Evropske unije. I po promjeni naših dosadašnjih stajališta ćemo se konsultirati sa EU.“
Nešto ranije, s takvim najavama istupao je i jaki čovjek HDZ-a Andrija Hebrang. Mediji su špekulirali kako će se sporazum o neizručenju potpisati sljedećeg mjeseca prigodom posjete američkog potpredsjednika Dicka Cheyneya Hrvatskoj. Nikakvih potpisa neće biti, kazao je predsjednik Mesić i ponovio svoje protivljenje takvom sporazumu:
„Dok mi izručujemo svoje građane Haškom tribunalu, ne bi nikako bilo moguće u Hrvatskoj privoljeti hrvatsku javnost da prihvati takvu jednu odluku da se strani građani ne izručuju. To je poznato moje stanovište.“
Evropska unija jedan je od glavnih zagovornika, ali i financijera Stalnog međunarodnog suda. Oni su upozorili da bi odluka neke zemlje da sklopi sporazum koji bio ometao provedbu takozvanog Rimskog statuta tog suda bila nekompatibilna sa članstvom u Uniji. Račan je pred tri godine išao tim tragom, odbio američke zahtjeve i izgubio vojnu pomoć, i nije mu žao:
„Argumente koje smo tada imali kada smo bili na vlasti, imamo i danas kada smo u opoziciji, nema promjena. „
On je demantirao medijske napise kako se pred tri godine pokušalo s Amerikancima naći neku alternativnu formulaciju koja bi zvučala bezazleno, ali bi faktički američke građane štitila od izručenja međunarodnoj pravdi. Dva međusobno nezavisna izvora potvrdila su nam da se o tome ipak razgovaralo, ali da se kasnije odustalo od takvog rješenja „na mala vrata“. Neki su u Hrvatskoj oštro protiv same mogućnosti potpisivanja sporazuma o neizručenju američkih građana Stalnom međunarodnom sudu – politolog Pavle Kalinić:
„Onima koji nisu upućeni to može izgledati simpatično, ali to vam je razlika između sluga i onih koji stoje uspravno. Mislim da zakoni trebaju jednako važiti za sve. Smatram da Hrvatska to nikako ne smije potpisati. Mislim da je to na tragu rasnih zakona gdje se govori o tome da su neki jednakiji od drugih, da za jedne zakon vrijedi, za druge ne vrijedi.“
Sveučilišni profesor i bivši hrvatski veleposlanik u Washingtonu Ivan Grdešić u izjavi za naš program pokušao je dilemu – potpisati ili ne potpisati, sagledati u tri dimenzije. Što Hrvatska gubi, a što dobiva, pitali smo:
„Mi bi izgubili dio svog međunarodnog ugleda kao države koja brani međunarodno pravo i međunarodne pravne institucije u čijem je osnivanju sudjelovala. Izgubili bi dio kredibiliteta kod dijela evropskih političara i lidera koji se tome protive. Izgubili bi dio kredibiliteta među vlastitim stanovništvom koje još uvijek smatra da dok mi isporučujemo naše generale Haškom sudu, zbog čega onda to ne bi radili i sa drugima koji su osuđeni ili osumnjičeni za sličnu stvar.“
Gubi se i američka vojna pomoć i moguće pozitivno glasanje u američkom Senatu o hrvatskom članstvu u NATO-u:
„To je ono što ćemo ustvari na neki način i dobiti. Ako potpišemo bilateralni ugovor s Amerikancima, dobit ćemo vjerojatno spremnost Amerike, i formalno, na razini Senata, da nas podrži, dobit ćemo ponovo natrag vojnu pomoć koja je važna primarno u dijelu obrazovanja našeg časničkog kadra, i dobit ćemo Ameriku skloniju nekim našim interesima u svijetu ili u regiji.“
