Pomoćnik ministra saobraćaja i veza u Vladi RS-a Miroslav Čičić nedavno je smijenjen s funkcije zbog optužbe da je reketirao prijevoznike. Njegovu smjenu je prije tri dana inicirao premijer ovog entiteta Milorad Dodik:
„Sreo sam na stepenicama jednog čovjeka koji mi je rekao sljedeće, bukvalno ovako: ’Pet godina plaćam reket ovdje, u Vladi, zato da bih dobio dozvolu da mogu moji kamioni dobiti dozvolu za međunarodni tranzit.“
Iza optužbe stoji Mile Atlagić, vlasnik banjalučkog preduzeća Međugorje:
„Svaki puta kada sam tražio dozvolu, to je sa iznudom bilo.“
Smijenjeni pomoćnik ministra negira optužbe o reketiranju i kaže kako je od Atlagića tražio samo da ispuni proceduralni zahtjev, te da obrazloži zašto treba dozvolu. Dozvole se, pojasnio je Čičić, izdaju za izvoz roba i za uvoz radi proizvodnje:
„On je kod nas registrovan kao firma koja se bavi trgovinom. Poslije mi je rekao da ima proizvodnju. Ja sam mu rekao: ’OK, napravite zahtjev i obrazložite da vam je uvoz radi proizvodnje i mi ćemo to prihvatiti.’ Čovjek se naljutio na taj moj zahtjev, a to je proceduralno tako, izašao iz kancelarije i rekao da će mi se osvetiti.“
Iako zakonodavstvo ne prepoznaje kategoriju reketiranja, ovaj vid kriminala itekako je prisutan u BiH. Na sceni su, tvrde u tužilaštvima, četiri oblika reketiranja: političko, medijsko, reketiranje među kriminalcima, i ono od strane kriminalaca prema vlasnicima ugostiteljskih objekata, firmi, pa čak i sportskih klubova. Bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, a danas zastupnik u federalnom parlamentu Nermin Pećanac vjeruje kako je ovaj oblik kriminala uzeo maha, te da je očito da postoje ljudi koji od toga danas dobro žive:
„Pogotovo u Sarajevu, svaku noć neki objekat ugostiteljski ili dobro preduzeće su predmetom ucjena ili reketiranja. I znamo da mnogi u ovom gradu i državi dobro žive na tom, iako ne pravdaju ta svoja sredstva, a s druge strane vidimo da voze bijesna kola, imaju dobre stanove, sve imaju, a nikada nisu bili ni dana prijavljeni na birou za zapošljavanje, niti imaju radnog staža, socijalno itd.“
Reketiranje se često podvodi pod krivično djelo iznude, gdje su najrasprostranjeniji slučajevi krađe automobila, koje prate zahtjevi prema vlasniku da ga, uz određeni novčani iznos, ponovo otkupi od kriminalaca. Kupovina glasova, tenderske malverzacije, te zloupotrebe položaja koje se sve se više pominju u javnosti kao oblik političkog reketiranja prevazišle su kategoriju sumnji. Mladen Potočnik, poslanik u Parlamentu BiH:
„U zadnjih 15 do 20 godina od političara koji su bili na sceni najmanje jedna trećina je pod optužbom za određene nečasne radnje. Prema tome, ne zna se koliko ima još onih koji nisu još ni otkriveni. Vjerujem da postoji to reketiranje.“
U prilog tvrdnjama idu i podaci Trancparency Internatonala prema kojima BiH spada u najkorumpiraniji dio svijeta. Također, BiH još nije ratificirala Konvenciju protiv korupcije Ujedinjenih nacija, što je jedini obvezujući dokument za borbu protiv korupcije na globalnom planu - i koji pokazuje da zemlja misli ozbiljno da se obračuna s kriminalom i korupcijom na svim nivoima.
„Sreo sam na stepenicama jednog čovjeka koji mi je rekao sljedeće, bukvalno ovako: ’Pet godina plaćam reket ovdje, u Vladi, zato da bih dobio dozvolu da mogu moji kamioni dobiti dozvolu za međunarodni tranzit.“
Iza optužbe stoji Mile Atlagić, vlasnik banjalučkog preduzeća Međugorje:
„Svaki puta kada sam tražio dozvolu, to je sa iznudom bilo.“
Smijenjeni pomoćnik ministra negira optužbe o reketiranju i kaže kako je od Atlagića tražio samo da ispuni proceduralni zahtjev, te da obrazloži zašto treba dozvolu. Dozvole se, pojasnio je Čičić, izdaju za izvoz roba i za uvoz radi proizvodnje:
„On je kod nas registrovan kao firma koja se bavi trgovinom. Poslije mi je rekao da ima proizvodnju. Ja sam mu rekao: ’OK, napravite zahtjev i obrazložite da vam je uvoz radi proizvodnje i mi ćemo to prihvatiti.’ Čovjek se naljutio na taj moj zahtjev, a to je proceduralno tako, izašao iz kancelarije i rekao da će mi se osvetiti.“
Iako zakonodavstvo ne prepoznaje kategoriju reketiranja, ovaj vid kriminala itekako je prisutan u BiH. Na sceni su, tvrde u tužilaštvima, četiri oblika reketiranja: političko, medijsko, reketiranje među kriminalcima, i ono od strane kriminalaca prema vlasnicima ugostiteljskih objekata, firmi, pa čak i sportskih klubova. Bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, a danas zastupnik u federalnom parlamentu Nermin Pećanac vjeruje kako je ovaj oblik kriminala uzeo maha, te da je očito da postoje ljudi koji od toga danas dobro žive:
„Pogotovo u Sarajevu, svaku noć neki objekat ugostiteljski ili dobro preduzeće su predmetom ucjena ili reketiranja. I znamo da mnogi u ovom gradu i državi dobro žive na tom, iako ne pravdaju ta svoja sredstva, a s druge strane vidimo da voze bijesna kola, imaju dobre stanove, sve imaju, a nikada nisu bili ni dana prijavljeni na birou za zapošljavanje, niti imaju radnog staža, socijalno itd.“
Reketiranje se često podvodi pod krivično djelo iznude, gdje su najrasprostranjeniji slučajevi krađe automobila, koje prate zahtjevi prema vlasniku da ga, uz određeni novčani iznos, ponovo otkupi od kriminalaca. Kupovina glasova, tenderske malverzacije, te zloupotrebe položaja koje se sve se više pominju u javnosti kao oblik političkog reketiranja prevazišle su kategoriju sumnji. Mladen Potočnik, poslanik u Parlamentu BiH:
„U zadnjih 15 do 20 godina od političara koji su bili na sceni najmanje jedna trećina je pod optužbom za određene nečasne radnje. Prema tome, ne zna se koliko ima još onih koji nisu još ni otkriveni. Vjerujem da postoji to reketiranje.“
U prilog tvrdnjama idu i podaci Trancparency Internatonala prema kojima BiH spada u najkorumpiraniji dio svijeta. Također, BiH još nije ratificirala Konvenciju protiv korupcije Ujedinjenih nacija, što je jedini obvezujući dokument za borbu protiv korupcije na globalnom planu - i koji pokazuje da zemlja misli ozbiljno da se obračuna s kriminalom i korupcijom na svim nivoima.
