„Radnici Tvornice duhana Zagreb jamili su svoju tvornicu“ - piše na velikom transparentu na ulazu u zagrebački pogon, koji već danima radnici čuvaju od poslodavaca:
„Ko je jamio, jamio je. Sada smo jamili mi. Ako je to tako, pustite nas da i mi jamimo svoje jer ako su mogli drugi, možemo i mi. Moramo riješiti problem. Jeste da tu može biti poteškoća, ali nisu nerješive. Idemo na ovo, a ne samo na slanje radnika na burzu ili na cestu ili na što je moguće veće profite.“
Glavni tajnik Novog sindikata, Tomislav Kiš, s pedesetak ogorčenih radnika već dvanaesti dan ne izlazi iz tvorničkog kruga. Ne žele preseljenje proizvodnje u Istru. Pozivaju se na nalaze državne revizije i učinjene nepravilnosti u privatizaciji tvornice, te očekuju da će pravna država sa zakašnjenjem, ali ipak, reagirati:
„Nije nikakva tajna da je privatizacija Hrvatske izvedena na takav način da je to najorganiziranija pljačka hrvatskog naroda u povijesti. Očito je i na ovom primjeru sazrjelo vrijeme da se neke stvari u državi pokrenu. Borit ćemo se koliko god nam to naše snage dopuštaju jer smo uvjereni da smo u pravu. Ova tvornica pripada ljudima koji u njoj rade. Ona je, s obzirom na nepravilnost privatizacije, po nama još uvijek državno vlasništvo. Hajmo to riješiti pa ćemo je poslije opet moći privatizirati na neki normalan i zakonom odobren način.“
Tvornica duhana Rovinj ističe da kao većinski vlasnik ima puno pravo zatvarati jedan, a otvarati drugi pogon, u ovom slučaju nove pogone u Kanfanaru u Istri, gdje su ponuđena mjesta i zagrebačkim radnicima. Glasnogovornik TDR-a, Predrag Grubić:
„Početkom proizvodnje u novoj tvornici u Kanfanaru, prestala je potreba za proizvodnjom u zagrebačkom, a u lipnju će prestati i u rovinjskom pogonu. Svim radnicima koji su to željeli, omogućili smo nastavak rada u Kanfanaru, a onim zaposlenicima koji nisu prihvatili posao u novoj tvornici, TDR je ponudio najveće otpremnine u Hrvatskoj, koje u prosjeku iznose 365 tisuća kuna, što je 6,5 puta više od otpremnine zajamčene zakonom u takvim slučajevima, ili 3,2 puta više od onog što jamči postojeći kolektivni ugovori.“
Od 250 radnika u Kanfanar se zasad pristalo preseliti njih svega 14, dok je 50 radnika 7. travnja zaposjelo tvornicu i odlučilo se boriti da proizvodnja ostane u Zagrebu. Znaju da bi bitka protiv poslodavca u Rovinju bila unaprijed izgubljena da je riječ o dobro obavljenoj privatizaciji, ali oni tvrde da nije, zbog čega i polažu pravo na tvornicu. Arijana Grudić:
„Izvješće državne revizije iz 2003. godine jasno dokazuje da je ova pretvorba izvršena na štetu radnika i iz toga proizlazi današnje stanje da se TDR lažno predstavlja kao većinski zakonski vlasnik. Opravdano sumnjamo da je sve to umreženo. Vrh zagrebačke vlasti i vrh državne vlasti je umreženo povezan sa TDR-om i zbog toga se to tako i događa. Da li će se to početi odmotavati, vidjeti ćemo.“
Predstavnik Tvornice duhana Rovinj naglašava da će poslodavac ustrajati na zakonskom i civiliziranom rješavanju nastale situacije:
„Posljednji događaji upućuju na to da je riječ o jednoj otužnoj politizaciji cijelog slučaja.“
Predstavnike radnika sutra će primiti Državni odvjetnik, premijer još ne izlazi s očitovanjem, a najveću potporu pružaju im građani Zagreba. Dosad ih je više od 3000 potpisalo peticiju. Solidarizirali su se i zagrebački taksisti, koji će sutra besplatno prevoziti sve Zagrepčane koji žele doći pred tvornicu i potpisati peticiju podrške:
„Došao sam da vidim ekipu i da im zaželim sve najbolje.“
„Svaka borba ima smisla, samo je žalosno da smo se toga sjetili sada, 2005. godine. Trebali smo se dići devedesete i reći dosta toj pomahnitaloj i povampirenoj gamadi.“
„Izgleda da je došlo do onoga momenta da je u hrvatskom narodu sazrelo vrijeme da se kaže NE. Imamo uzrok problema u Hrvatskoj. To je loša privatizacija i ekonomska situacija. Hajmo to već jedanput riješiti.“
„Čuvamo ovo. Ne dajmo nikome ovo naše. Ovo smo mi napravili. Vjerujem da je to početak kraja nepravne države.“
„Ustali smo u obranu svojih prava. Ako usput pokrenemo i lavinu, biće nam vrlo drago.“
„Ko je jamio, jamio je. Sada smo jamili mi. Ako je to tako, pustite nas da i mi jamimo svoje jer ako su mogli drugi, možemo i mi. Moramo riješiti problem. Jeste da tu može biti poteškoća, ali nisu nerješive. Idemo na ovo, a ne samo na slanje radnika na burzu ili na cestu ili na što je moguće veće profite.“
Glavni tajnik Novog sindikata, Tomislav Kiš, s pedesetak ogorčenih radnika već dvanaesti dan ne izlazi iz tvorničkog kruga. Ne žele preseljenje proizvodnje u Istru. Pozivaju se na nalaze državne revizije i učinjene nepravilnosti u privatizaciji tvornice, te očekuju da će pravna država sa zakašnjenjem, ali ipak, reagirati:
„Nije nikakva tajna da je privatizacija Hrvatske izvedena na takav način da je to najorganiziranija pljačka hrvatskog naroda u povijesti. Očito je i na ovom primjeru sazrjelo vrijeme da se neke stvari u državi pokrenu. Borit ćemo se koliko god nam to naše snage dopuštaju jer smo uvjereni da smo u pravu. Ova tvornica pripada ljudima koji u njoj rade. Ona je, s obzirom na nepravilnost privatizacije, po nama još uvijek državno vlasništvo. Hajmo to riješiti pa ćemo je poslije opet moći privatizirati na neki normalan i zakonom odobren način.“
Tvornica duhana Rovinj ističe da kao većinski vlasnik ima puno pravo zatvarati jedan, a otvarati drugi pogon, u ovom slučaju nove pogone u Kanfanaru u Istri, gdje su ponuđena mjesta i zagrebačkim radnicima. Glasnogovornik TDR-a, Predrag Grubić:
„Početkom proizvodnje u novoj tvornici u Kanfanaru, prestala je potreba za proizvodnjom u zagrebačkom, a u lipnju će prestati i u rovinjskom pogonu. Svim radnicima koji su to željeli, omogućili smo nastavak rada u Kanfanaru, a onim zaposlenicima koji nisu prihvatili posao u novoj tvornici, TDR je ponudio najveće otpremnine u Hrvatskoj, koje u prosjeku iznose 365 tisuća kuna, što je 6,5 puta više od otpremnine zajamčene zakonom u takvim slučajevima, ili 3,2 puta više od onog što jamči postojeći kolektivni ugovori.“
Od 250 radnika u Kanfanar se zasad pristalo preseliti njih svega 14, dok je 50 radnika 7. travnja zaposjelo tvornicu i odlučilo se boriti da proizvodnja ostane u Zagrebu. Znaju da bi bitka protiv poslodavca u Rovinju bila unaprijed izgubljena da je riječ o dobro obavljenoj privatizaciji, ali oni tvrde da nije, zbog čega i polažu pravo na tvornicu. Arijana Grudić:
„Izvješće državne revizije iz 2003. godine jasno dokazuje da je ova pretvorba izvršena na štetu radnika i iz toga proizlazi današnje stanje da se TDR lažno predstavlja kao većinski zakonski vlasnik. Opravdano sumnjamo da je sve to umreženo. Vrh zagrebačke vlasti i vrh državne vlasti je umreženo povezan sa TDR-om i zbog toga se to tako i događa. Da li će se to početi odmotavati, vidjeti ćemo.“
Predstavnik Tvornice duhana Rovinj naglašava da će poslodavac ustrajati na zakonskom i civiliziranom rješavanju nastale situacije:
„Posljednji događaji upućuju na to da je riječ o jednoj otužnoj politizaciji cijelog slučaja.“
Predstavnike radnika sutra će primiti Državni odvjetnik, premijer još ne izlazi s očitovanjem, a najveću potporu pružaju im građani Zagreba. Dosad ih je više od 3000 potpisalo peticiju. Solidarizirali su se i zagrebački taksisti, koji će sutra besplatno prevoziti sve Zagrepčane koji žele doći pred tvornicu i potpisati peticiju podrške:
„Došao sam da vidim ekipu i da im zaželim sve najbolje.“
„Svaka borba ima smisla, samo je žalosno da smo se toga sjetili sada, 2005. godine. Trebali smo se dići devedesete i reći dosta toj pomahnitaloj i povampirenoj gamadi.“
„Izgleda da je došlo do onoga momenta da je u hrvatskom narodu sazrelo vrijeme da se kaže NE. Imamo uzrok problema u Hrvatskoj. To je loša privatizacija i ekonomska situacija. Hajmo to već jedanput riješiti.“
„Čuvamo ovo. Ne dajmo nikome ovo naše. Ovo smo mi napravili. Vjerujem da je to početak kraja nepravne države.“
„Ustali smo u obranu svojih prava. Ako usput pokrenemo i lavinu, biće nam vrlo drago.“
