U Daruvaru, gradiću od desetak tisuća stanovnika, Hrvati čine 58 posto stanovništva, Česi oko 19, a Srbi 14 posto. Taj, na oko idilični gradić, u posljednje vrijeme, kaže saborska zastupnica Češke nacionalne manjine, Zdenka Čuhlin, osjeća pojačane međunacionalne tenzije zbog odbijanja zakonskih vlasti da ispune zakonske obaveze prema manjinama:
"Tražili smo da se u Statut ugradi potpuna uporaba češkog jezika, koja je i ranije postojala, da se vrati samo ono što je bilo. To se nije dogodilo. Tako dugo smo šutjeli zbog rata. Smatrali smo da treba proći sve to i da ćemo se polako vratiti na staro, ne stvarajući zlu krv. Izgleda da smo trebali raditi kao Talijani - ništa ne dati i kontinuirano sve držati."
Zdenka Čuhlin kaže kako lokalna daruvarska vlast, ne samo što ne priznaje prava češke manjine, već širi tezu da su u Daruvaru u neravnopravnom položaju Hrvati, pa se prebrojava koliko u kojem poduzeću radi Hrvata, Čeha ili Srba:
"Imali smo jedan lijepi i tolerantan suživot. Mislim da se Česi nikada nisu razdvajali, uvijek su podupirali sve akcije koje su bile u gradu. Imam dojam da se ljudi sada boje za radna mjesta. Prijete da će zatvoriti češki vrtić. Vjerujte da je nepovjerenje, strah i netolerancija u Daruvaru strahovito na djelu."
Predsjednica Saveza Čeha u Hrvatskoj, Lenka Janota, kaže da ne razumije zbog čega se Česima priječi ostvarivanje prava koja su imali, a koja su im ukinuta nakon Domovinskog rata:
"Ne tražimo ništa više nego što smo imali prije Domovinskog rata, u bivšoj Jugoslaviji, a to je samo poštivanje naših prava, što znači ravnopravnu uporabu našeg češkog jezika i pravo na ravnopravnost."
Daruvar, koji je oduvijek bio poznat po suživotu Čeha i Hrvata, sada postaje grad, tvrdi Lenka Janota, u kojem se češka manjina ne osjeća dobrodošlom:
"Imam osjećaj da su ljudi zatečeni. Nikada nisu razmišljali da bi mogli biti tretirani kao građani drugog reda. Počelo je prepucavanje oko toga koliko je Čeha i gdje su zaposleni. Počelo nas se prebrojavati. To je, po meni, uvredljivo. Sada, dok hodam gradom, osjećam se, ne kao građanka grada Daruvara, već kao pripadnica manjine. Ne znam da li ovdje pripadam, ili ne, na koji način samu sebe da sagledam."
U Daruvaru se može čuti kako su Česi zapravo "taoci srpske nacionale manjine", jer kada bi se prava o dvojezičnosti dala Česima, morala bi se dati i tamošnjim Srbima. Predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća, Mile Novaković, kaže kako je strah od toga bezrazložan, jer Srbi to pravo nikada nisu tražili. No, i on se žali na nekorektan odnos gradskih vlasti:
"Ne možemo se pohvaliti tim odnosima. Funkcioniramo već treću godinu i odnosi su dosta negativni. Nemaju razumijevanja za naše financijske potrebe. Već treću godinu iz budžeta dobivamo 3400 kuna. Ove godine smo dobili 3600 kuna, a gradski budžet čini 33 milijuna. Naša susjedna seoska općina, Đulovac, ima oko četiri milijuna proračuna, a svom Vijeću daje 10.000."
Daruvarski novinar, Mato Peić, kaže pak kako je šteta što se u Daruvaru događaju takve stvari i što grad, zbog politike lokalnih vlasti, sada postaje "grad slučaj":
"Ovo je grad koji ima mađarsko ime, u kojem je vrlo značajna prisutnost češke manjine, koji je prije rata imao trećinu Srba u strukturi stanovništva, koji nema nikakve druge opcije, niti mogućnosti, nego da bude zajednički grad svih i da na to bude ponosan. Umjesto da to bude tako, sada imamo situaciju da gradska uprava, kojoj bi to trebala biti referenca i koja bi upravo na taj način mogla steći značajne simpatije i političke poene, guši prava manjina."
No, gradonačelnik Daruvara, Zvonko Cegledi, na čiju su adresu upućene sve ove zamjerke, ne želi govoriti o tom problemu tvrdeći kako on ne postoji i kako o nepostojećem problemu nema što reći. Česi u Daruvaru, međutim, kažu kako se guranjem pod tepih ništa neće postići i kako će oni ustrajati u borbi da ostvare svoja zakonom zajamčena prava.
"Tražili smo da se u Statut ugradi potpuna uporaba češkog jezika, koja je i ranije postojala, da se vrati samo ono što je bilo. To se nije dogodilo. Tako dugo smo šutjeli zbog rata. Smatrali smo da treba proći sve to i da ćemo se polako vratiti na staro, ne stvarajući zlu krv. Izgleda da smo trebali raditi kao Talijani - ništa ne dati i kontinuirano sve držati."
Zdenka Čuhlin kaže kako lokalna daruvarska vlast, ne samo što ne priznaje prava češke manjine, već širi tezu da su u Daruvaru u neravnopravnom položaju Hrvati, pa se prebrojava koliko u kojem poduzeću radi Hrvata, Čeha ili Srba:
"Imali smo jedan lijepi i tolerantan suživot. Mislim da se Česi nikada nisu razdvajali, uvijek su podupirali sve akcije koje su bile u gradu. Imam dojam da se ljudi sada boje za radna mjesta. Prijete da će zatvoriti češki vrtić. Vjerujte da je nepovjerenje, strah i netolerancija u Daruvaru strahovito na djelu."
Predsjednica Saveza Čeha u Hrvatskoj, Lenka Janota, kaže da ne razumije zbog čega se Česima priječi ostvarivanje prava koja su imali, a koja su im ukinuta nakon Domovinskog rata:
"Ne tražimo ništa više nego što smo imali prije Domovinskog rata, u bivšoj Jugoslaviji, a to je samo poštivanje naših prava, što znači ravnopravnu uporabu našeg češkog jezika i pravo na ravnopravnost."
Daruvar, koji je oduvijek bio poznat po suživotu Čeha i Hrvata, sada postaje grad, tvrdi Lenka Janota, u kojem se češka manjina ne osjeća dobrodošlom:
"Imam osjećaj da su ljudi zatečeni. Nikada nisu razmišljali da bi mogli biti tretirani kao građani drugog reda. Počelo je prepucavanje oko toga koliko je Čeha i gdje su zaposleni. Počelo nas se prebrojavati. To je, po meni, uvredljivo. Sada, dok hodam gradom, osjećam se, ne kao građanka grada Daruvara, već kao pripadnica manjine. Ne znam da li ovdje pripadam, ili ne, na koji način samu sebe da sagledam."
U Daruvaru se može čuti kako su Česi zapravo "taoci srpske nacionale manjine", jer kada bi se prava o dvojezičnosti dala Česima, morala bi se dati i tamošnjim Srbima. Predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća, Mile Novaković, kaže kako je strah od toga bezrazložan, jer Srbi to pravo nikada nisu tražili. No, i on se žali na nekorektan odnos gradskih vlasti:
"Ne možemo se pohvaliti tim odnosima. Funkcioniramo već treću godinu i odnosi su dosta negativni. Nemaju razumijevanja za naše financijske potrebe. Već treću godinu iz budžeta dobivamo 3400 kuna. Ove godine smo dobili 3600 kuna, a gradski budžet čini 33 milijuna. Naša susjedna seoska općina, Đulovac, ima oko četiri milijuna proračuna, a svom Vijeću daje 10.000."
Daruvarski novinar, Mato Peić, kaže pak kako je šteta što se u Daruvaru događaju takve stvari i što grad, zbog politike lokalnih vlasti, sada postaje "grad slučaj":
"Ovo je grad koji ima mađarsko ime, u kojem je vrlo značajna prisutnost češke manjine, koji je prije rata imao trećinu Srba u strukturi stanovništva, koji nema nikakve druge opcije, niti mogućnosti, nego da bude zajednički grad svih i da na to bude ponosan. Umjesto da to bude tako, sada imamo situaciju da gradska uprava, kojoj bi to trebala biti referenca i koja bi upravo na taj način mogla steći značajne simpatije i političke poene, guši prava manjina."
No, gradonačelnik Daruvara, Zvonko Cegledi, na čiju su adresu upućene sve ove zamjerke, ne želi govoriti o tom problemu tvrdeći kako on ne postoji i kako o nepostojećem problemu nema što reći. Česi u Daruvaru, međutim, kažu kako se guranjem pod tepih ništa neće postići i kako će oni ustrajati u borbi da ostvare svoja zakonom zajamčena prava.
