Nedžad Selimović, iz Gornje Tuzle, prije 3 i po godine radio je u hemijskoj industriji. Nakon zatvaranja fabrike ostao je bez posla i na preporuku kantonalnih vlasti okrenuo se poljoprivredi, od koja danas ne može živjeti.
„Pogledajte sami ruke. Ovo nisu ruke lopova nego su to ruke ipak jednog poštenog građanina BiH koji želi da radi na svojoj zemlji. Imam voćnjak, imam pčele, imam njivu u koju sijem kukuruz, međutim, nikakve perspektive nema u poljoprivredi. Dovedena je u poziciju da nijedna više djelatnost u poljoprivredi nema šanse da nudi neku perspektivu da radite i da od rada živite.“
Poljoprivrednici već 290 dana borave u šatorskom naselju ispred zgrade zajedničkih institucija u Sarajevu, insistirajući na ispunjenju zahtjeva, od kojih je dio na putu da bude ispunjen, kaže Rizah Hasanović, poljoprivrednik iz Kalesije:
„Formiranje ministarstva, dosljedna primjena zakona o dopunama Zakona o carinskoj tarifi. Ima ova peta tačka, revizija Ugovora o slobodnoj trgovini i zaštiti domaće proizvodnje, dosljedna primjena Zakona spoljno-trgovinskih poslova. I za te dvije tačke očekujemo ovih dana - sekretar Udruženja poljoprivrednika ušao je u komisiju za pregovore o udruživanju balkanskih zemalja i postignut je, po nama, uspjeh.“
U kampu na asfaltu biće, kažu do izbora, odnosno dok ne vide ministra poljoprivrede BiH u fotelji. Njihove zahtjeve podržava i Udruženje nezaposlenih u BiH. Ukoliko bi državni organi podržali poljoprivrednu proizvodnju, otvorila bi se mogućnost za zaposlenje velikog broja ljudi od gotovo pola miliona, koji danas na biroima bezuspješno čekaju posao, kazala je predsjednica Udruženja nezaposlenih u BiH Irena Javor - Korjenić:
„Najjeftinija radna mjesta su upravo u poljoprivredi u odnosu na druge grane privrede, industrije i ostalog. I smatramo da to treba iskoristiti, doći do novih radnih mjesta upravo u poljoprivredi.“
Nezaposleni bi se u potestima uskoro mogli pridružiti poljoprivrednicima, ako vlasti odbiju prihvatiti njihove zahtjeve, najavljuje Korjenićeva:
„Ako vlast ne bude htjela razgovarati sa nama, ako ne bude htjela prihvatiti naše sugestije, ako ne budu htjeli, jednostvano, sjesti sa nama i prihvatiti nešto od naših prijedloga, onda mi nemamo drugi način nego izaći na ulice, a nas ipak ima preko pola miliona.“
Zahtjevi nezaposlenih i poljoprivrednika podudaraju se i u oblasti zaštite domaće proizvodnje, te insistiraju na iskorištavanju prirodnih resursa, što bi pomoglo upošljavanju i razvoju zemlje. Mladi kadrovi se školuju da bi bili korisni nekoj drugoj zemlji, smatra Nedžad Selimović, kojeg ni njegov sin ni kćerka neće zamijeniti na imanju:
„Naša imanja su već zapuštena, a za vrlo kratko vrijeme biće i napuštena, iz razloga što svaki od ovih mladih koji prođe ovdje samo razmišlja o mogućnosti odlaska iz BiH i vremenom postaćemo zemlja staraca.“
Afirmacijom uvoza i izostankom podrške domaćim proizvođačima, vlasti su Bosni i Hercegovini, vjeruje Hasanović, napravile medvjeđu uslugu. Ako i nakon oktobarskih izbora ne bude promjena, cijela je nacija osuđena na propast:
„Deset godina ništa se ne radi. Polja i njive su zapušteni. I mi smo došli do zaključka: ako bude još 10 godina ovakve vlasti, nas će nestati u BiH. Jer čim je nacija neradna 10 godina, pa još 10 godina posla više nema - tu je katastrofa.“
„Pogledajte sami ruke. Ovo nisu ruke lopova nego su to ruke ipak jednog poštenog građanina BiH koji želi da radi na svojoj zemlji. Imam voćnjak, imam pčele, imam njivu u koju sijem kukuruz, međutim, nikakve perspektive nema u poljoprivredi. Dovedena je u poziciju da nijedna više djelatnost u poljoprivredi nema šanse da nudi neku perspektivu da radite i da od rada živite.“
Poljoprivrednici već 290 dana borave u šatorskom naselju ispred zgrade zajedničkih institucija u Sarajevu, insistirajući na ispunjenju zahtjeva, od kojih je dio na putu da bude ispunjen, kaže Rizah Hasanović, poljoprivrednik iz Kalesije:
„Formiranje ministarstva, dosljedna primjena zakona o dopunama Zakona o carinskoj tarifi. Ima ova peta tačka, revizija Ugovora o slobodnoj trgovini i zaštiti domaće proizvodnje, dosljedna primjena Zakona spoljno-trgovinskih poslova. I za te dvije tačke očekujemo ovih dana - sekretar Udruženja poljoprivrednika ušao je u komisiju za pregovore o udruživanju balkanskih zemalja i postignut je, po nama, uspjeh.“
U kampu na asfaltu biće, kažu do izbora, odnosno dok ne vide ministra poljoprivrede BiH u fotelji. Njihove zahtjeve podržava i Udruženje nezaposlenih u BiH. Ukoliko bi državni organi podržali poljoprivrednu proizvodnju, otvorila bi se mogućnost za zaposlenje velikog broja ljudi od gotovo pola miliona, koji danas na biroima bezuspješno čekaju posao, kazala je predsjednica Udruženja nezaposlenih u BiH Irena Javor - Korjenić:
„Najjeftinija radna mjesta su upravo u poljoprivredi u odnosu na druge grane privrede, industrije i ostalog. I smatramo da to treba iskoristiti, doći do novih radnih mjesta upravo u poljoprivredi.“
Nezaposleni bi se u potestima uskoro mogli pridružiti poljoprivrednicima, ako vlasti odbiju prihvatiti njihove zahtjeve, najavljuje Korjenićeva:
„Ako vlast ne bude htjela razgovarati sa nama, ako ne bude htjela prihvatiti naše sugestije, ako ne budu htjeli, jednostvano, sjesti sa nama i prihvatiti nešto od naših prijedloga, onda mi nemamo drugi način nego izaći na ulice, a nas ipak ima preko pola miliona.“
Zahtjevi nezaposlenih i poljoprivrednika podudaraju se i u oblasti zaštite domaće proizvodnje, te insistiraju na iskorištavanju prirodnih resursa, što bi pomoglo upošljavanju i razvoju zemlje. Mladi kadrovi se školuju da bi bili korisni nekoj drugoj zemlji, smatra Nedžad Selimović, kojeg ni njegov sin ni kćerka neće zamijeniti na imanju:
„Naša imanja su već zapuštena, a za vrlo kratko vrijeme biće i napuštena, iz razloga što svaki od ovih mladih koji prođe ovdje samo razmišlja o mogućnosti odlaska iz BiH i vremenom postaćemo zemlja staraca.“
Afirmacijom uvoza i izostankom podrške domaćim proizvođačima, vlasti su Bosni i Hercegovini, vjeruje Hasanović, napravile medvjeđu uslugu. Ako i nakon oktobarskih izbora ne bude promjena, cijela je nacija osuđena na propast:
„Deset godina ništa se ne radi. Polja i njive su zapušteni. I mi smo došli do zaključka: ako bude još 10 godina ovakve vlasti, nas će nestati u BiH. Jer čim je nacija neradna 10 godina, pa još 10 godina posla više nema - tu je katastrofa.“
