Richard Haas, predsjednik vrlo utjecajnog Vijeća za međunarodne odnose sa sjedištem u New Yorku smatra da kada se radi o iranskom nuklearnom programu postoji više opcija koje se međusobno ne isključuju. Diplomatsko rješenje uključuje i ponudu Iranu da pod kontrolom razvija svoj nuklearni program ali "nulti stupanj tolerancije":
"Nudimo im jednu vrstu politike 'mrkve i štapa'. Ako uradite ovo - tu je nagrada, a ako tako ne postupite - tu su i kazne, sankcije - političke, ekonomske, a možemo razgovarati i o drugim posljedicama."
Drugo rješenje je vojna opcija, smatra ovaj ekspert:
"To bi bila preventivna vojna akcija. Može se postupiti kao u slučaju Iraka. Ratna opcija, invazija, smjena režima. No, to bi bilo u ograničim razmjerima, radilo bi se o uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja – klasični vojni udar."
Reul Gereht, analitičar i bivši operativac CIA-e na Bliskom istoku upozorava da je jedini način rješenja krize - predstavnicima režima u Teheranu jasno reći - ukoliko napustite eventualne diplomatske pregovore može slijediti vojni udar:
"Ne vjerujem da je da je podrška demokratskim procesima dovoljna, sve dok ne započnemo jedan vrlo težak i spor proces, nedopušteno pomaganje disidentima u samoj zemlji."
Kenneth Polack, direktor Centra za bliskoistočne studije na Brookings institutu, smatra da prijetnja vojnom akcijom neće biti jedini razlog zbog kojeg će predstavnici iranskog režima biti spremni na dijalog. Ekonomski problemi mogli bi u prvi plan izbaciti nezadovoljstvo tamošnje javnosti, a time i disidente:
"Zabrinuti su zbog mogućnosti da bi Evropljani mogli slijediti Sjedinjene Države u ekonomskim sankcijama. A ono što trajno rade od 1990. je da nastoje Ameriku i Evropsku uniju držati na što udaljenijim međusobnim pozicijama kako im ne bi uveli ekonomske sankcije. To je njihova noćna mora."
Vijeće sigurnosti UN je dalo rok Iranu od mjesec dana da prekine s obogaćivanjem urana. Službeni Teheran i dalje tvrdi da na to ima pravo i da se radi o programu koji služi u civilne svrhe.
"Nudimo im jednu vrstu politike 'mrkve i štapa'. Ako uradite ovo - tu je nagrada, a ako tako ne postupite - tu su i kazne, sankcije - političke, ekonomske, a možemo razgovarati i o drugim posljedicama."
Drugo rješenje je vojna opcija, smatra ovaj ekspert:
"To bi bila preventivna vojna akcija. Može se postupiti kao u slučaju Iraka. Ratna opcija, invazija, smjena režima. No, to bi bilo u ograničim razmjerima, radilo bi se o uništavanja iranskih nuklearnih postrojenja – klasični vojni udar."
Reul Gereht, analitičar i bivši operativac CIA-e na Bliskom istoku upozorava da je jedini način rješenja krize - predstavnicima režima u Teheranu jasno reći - ukoliko napustite eventualne diplomatske pregovore može slijediti vojni udar:
"Ne vjerujem da je da je podrška demokratskim procesima dovoljna, sve dok ne započnemo jedan vrlo težak i spor proces, nedopušteno pomaganje disidentima u samoj zemlji."
Kenneth Polack, direktor Centra za bliskoistočne studije na Brookings institutu, smatra da prijetnja vojnom akcijom neće biti jedini razlog zbog kojeg će predstavnici iranskog režima biti spremni na dijalog. Ekonomski problemi mogli bi u prvi plan izbaciti nezadovoljstvo tamošnje javnosti, a time i disidente:
"Zabrinuti su zbog mogućnosti da bi Evropljani mogli slijediti Sjedinjene Države u ekonomskim sankcijama. A ono što trajno rade od 1990. je da nastoje Ameriku i Evropsku uniju držati na što udaljenijim međusobnim pozicijama kako im ne bi uveli ekonomske sankcije. To je njihova noćna mora."
Vijeće sigurnosti UN je dalo rok Iranu od mjesec dana da prekine s obogaćivanjem urana. Službeni Teheran i dalje tvrdi da na to ima pravo i da se radi o programu koji služi u civilne svrhe.
