Nezavisno od toga što pojedinci još uvijek nijesu privedeni pravdi za deportaciju više od osamdeset Bošnjaka iz Crne Gore maja 1992.godine u Republiku Srpsku, „Amnesti Internešenel“ zatražio je od crnogorskog Ministarstva pravde da obešteti porodice žrtava koje su prije više od godinu dana započele sudske procese za nadoknadu materijalne štete. Advokat oštećenih porodica Dragan Prelević podsjeća da su i druge međunarodne organizacije poput „Hjuman Rajts Voča“ i Ujedinjenih nacija jednoglasne u kritici onoga što je do sada učinjeno kada je riječ o ovom slučaju:
„Ovakva saopštenja su ohrabrenje za porodice da nijesu usamljeni pred tom Vladom Crne Gore koja ih, na žalost, kroz sve ove postupke očigledno i dalje tretira kao neprijatelje, i pokušava da izigra te njihove zahtjeve. Ja se nadam da će se ovim putem kroz jasno i precizno saopštenje „Amnesti Internešenela" doći u situaciju da se Vlada suoči sa onim što je uradila 1992. godine i da se na određeni način odluči za neku vrstu saniranja tih posljedica.“
U Ministarstvu pravde danas nijesu željeli da komentarišu zahtjev „Amnesti Internešenela" uz obrazloženje da još uvijek nijesu zvanično dobili pismo i da će se o osnovanosti zahtjeva izjasniti tek nakon što budu imali potpuni uvid u sadržaj. „Amnesti Internešenel“ je u pismu Ministarstvu pravde naveo da su zabrinuti zbog neuspjeha crnogorskih vlasti da obešteti muslimanske žrtve kršenja ljudskih prava ’92.godine i zatražili da svima koji su osumnjičeni da su umiješani u deportaciju ili za saučesništvo u tom dijelu, uključujući i zvaničnike na svim nivoima vlasti, bude suđeno efikasno i pravedno, kako bi krivci bili privedeni pravdi. Zahtjev ove uticajne međunarodne organizacije za ljudska prava, nesumnjivo bi trebalo da utiče na državne organe koji godinama kasne i odugovlače sprovođenje pravde u ovom slučaju, ocjenjuje predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović:
„Mi prioritet i dalje stavljamo na potpuno rasvijetljavanje u krivično pravnom smislu ovoga slučaja, s time što ne znači da prije toga ne mogu biti riješeni ni ovi slučajevi koji se odnose na nadoknadu štete.“
Podsjetimo, crnogorska policija uhapsila je maja 1992.godine više od osamdeset Bošnjaka, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, i izručila ih tadašnjim vlastima haškog bjegunca Radovana Karadžića a većina je likvidirana u fočanskom logoru. Nakon mnogobrojnih opstrukcija od strane državnih organa Crne Gore, prije svega policije i pravosuđa, pitanje odgovornosti za deportaciju koja se u ovom slučaju kvalifikuje kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čime su prekršene odredbe i domaćeg i međunarodnog prava, pokrenuto je nakon trinaest godina kada su porodice žrtava deportacije krajem 2004.godne podnijele prve zahtjeve za obeštećenje.
Do sada su podnijete tridesetčetiri tužbe čiji odštetni zahtjevi protiv države Crne Gore iznose preko četrdeset miliona eura. Državni tužilac Vesna Medenica je nakon godinu dana obećavanja uoči samog početka prvih sudskih postupaka oktobra 2005.godne pokrenula postupke za utvrđivanje krivično pravne odgovornosti protiv petorice policijskih funkcionera koji su učestvovali u deportaciji. Nakon toga, Tužilaštvo koje u parničnim postupcima zastupa tuženu državu Crnu Goru, zatražilo je da se procesi obustave do utvrđivanja krivično pravne odgovornosti počinilaca. Po gotovo istim tužbenim zahtjevima različite sudije u ovim postupcima do sada su donosile različite odluke. Advokat Dragan Prelević :
„Ono što je potpuno očigledno je da Tužilaštvo koje zastupa Vladu Republike Crne Gore, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova i koje postupa po direktnim i obavezujućim instrukcijama te Vlade u potpunosti opstruira postupak pokušavajući da ga obesmisli, da ga učini teškim i neizdrživim za tužioce, odnosno žrtve.“
I „Amnesti Ineternešenel“ u pismu Ministarstvu pravde navodi da su zabrinuti što se početak istrage može iskoristiti kao izgovor za odlaganje napretka u parničnim postupcima pred civilnim sudovima za obeštećenje žrtava i njihovih porodica.
„Ovakva saopštenja su ohrabrenje za porodice da nijesu usamljeni pred tom Vladom Crne Gore koja ih, na žalost, kroz sve ove postupke očigledno i dalje tretira kao neprijatelje, i pokušava da izigra te njihove zahtjeve. Ja se nadam da će se ovim putem kroz jasno i precizno saopštenje „Amnesti Internešenela" doći u situaciju da se Vlada suoči sa onim što je uradila 1992. godine i da se na određeni način odluči za neku vrstu saniranja tih posljedica.“
U Ministarstvu pravde danas nijesu željeli da komentarišu zahtjev „Amnesti Internešenela" uz obrazloženje da još uvijek nijesu zvanično dobili pismo i da će se o osnovanosti zahtjeva izjasniti tek nakon što budu imali potpuni uvid u sadržaj. „Amnesti Internešenel“ je u pismu Ministarstvu pravde naveo da su zabrinuti zbog neuspjeha crnogorskih vlasti da obešteti muslimanske žrtve kršenja ljudskih prava ’92.godine i zatražili da svima koji su osumnjičeni da su umiješani u deportaciju ili za saučesništvo u tom dijelu, uključujući i zvaničnike na svim nivoima vlasti, bude suđeno efikasno i pravedno, kako bi krivci bili privedeni pravdi. Zahtjev ove uticajne međunarodne organizacije za ljudska prava, nesumnjivo bi trebalo da utiče na državne organe koji godinama kasne i odugovlače sprovođenje pravde u ovom slučaju, ocjenjuje predsjednik Crnogorskog helsinškog komiteta Slobodan Franović:
„Mi prioritet i dalje stavljamo na potpuno rasvijetljavanje u krivično pravnom smislu ovoga slučaja, s time što ne znači da prije toga ne mogu biti riješeni ni ovi slučajevi koji se odnose na nadoknadu štete.“
Podsjetimo, crnogorska policija uhapsila je maja 1992.godine više od osamdeset Bošnjaka, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, i izručila ih tadašnjim vlastima haškog bjegunca Radovana Karadžića a većina je likvidirana u fočanskom logoru. Nakon mnogobrojnih opstrukcija od strane državnih organa Crne Gore, prije svega policije i pravosuđa, pitanje odgovornosti za deportaciju koja se u ovom slučaju kvalifikuje kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva, čime su prekršene odredbe i domaćeg i međunarodnog prava, pokrenuto je nakon trinaest godina kada su porodice žrtava deportacije krajem 2004.godne podnijele prve zahtjeve za obeštećenje.
Do sada su podnijete tridesetčetiri tužbe čiji odštetni zahtjevi protiv države Crne Gore iznose preko četrdeset miliona eura. Državni tužilac Vesna Medenica je nakon godinu dana obećavanja uoči samog početka prvih sudskih postupaka oktobra 2005.godne pokrenula postupke za utvrđivanje krivično pravne odgovornosti protiv petorice policijskih funkcionera koji su učestvovali u deportaciji. Nakon toga, Tužilaštvo koje u parničnim postupcima zastupa tuženu državu Crnu Goru, zatražilo je da se procesi obustave do utvrđivanja krivično pravne odgovornosti počinilaca. Po gotovo istim tužbenim zahtjevima različite sudije u ovim postupcima do sada su donosile različite odluke. Advokat Dragan Prelević :
„Ono što je potpuno očigledno je da Tužilaštvo koje zastupa Vladu Republike Crne Gore, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova i koje postupa po direktnim i obavezujućim instrukcijama te Vlade u potpunosti opstruira postupak pokušavajući da ga obesmisli, da ga učini teškim i neizdrživim za tužioce, odnosno žrtve.“
I „Amnesti Ineternešenel“ u pismu Ministarstvu pravde navodi da su zabrinuti što se početak istrage može iskoristiti kao izgovor za odlaganje napretka u parničnim postupcima pred civilnim sudovima za obeštećenje žrtava i njihovih porodica.
