Francuska i Njemačka vidno su iskazivale svoje protivljenje američkoj invaziji Iraka i nisu sudjelovale u koalicijskim snagama pod američkim zapovjedništvom koje su je započele - 20. marta 2003. godine.
Odnosi između Sjedinjenih Država i tradicionalnih evropskih saveznika u Parizu i Berlinu dodatno su zahladnjeli kako je odmicala akcija u Iraku. Prema nekim navodima, američki predsjednik George W. Bush jedno vrijeme nije uopće želio odgovarati na telefonske pozive tadašnjeg njemačkog kancelara Gerharda Schroedera, a neki zastupnici u Kongresu i dio američkih medija pravili su grube šale na račun Francuske i Francuza.
No, posljednjih sedmica pojavljuje se sve više naznaka da su Njemačka i Francuska sudjelovale u pripremi američke invazije Iraka. "New York Times" je nedavno objavio (27. februara) kako su agenti njemačke tajne službe (BND) dostavili Sjedinjenim Državama tajni irački plan za obranu Bagdada, te podatke o bunkerima i utvrdama u glavnom iračkom gradu.
Ove sedmice američka televizijska mreža NBC i list "Times" objavili su kako je francuska obavještajna služba prije tri godine pridobila tadašnjeg iračkog ministra vanjskih poslova Nadžija Sabrija da postale plaćeni izvor američke Središnje obavještajne agencije (CIA).
No, čak i ako se pokazu točnima, teško da bi ovi navodi mogli promijeniti dojam o političkoj i diplomatskoj konfrontaciji Washingtona i saveznika u Berlinu i Parizu, kaže Anthony Cordesman, bivši obavještajni analitičar u američkim ministarstvima obrane i vanjskih poslova. Po njemu, većina vlada svjesno pravi razliku izmedju aktualne politike i dugoročne suradnje sa saveznicima:
"Obavještajna suradnja s našim evropskim saveznicima i mnogim drugim državama razvijana je tokom cijelog razdoblja Hladnoga rata i do danas nije prekinuta. Ona nikad nije bila savršena, ali vlade su uvijek bile svjesne potrebe da se razmjena obavještajnih saznanja promatra odvojeno od politike, jer nitko nema monopol na takvu vrstu informacija."
U različitim vremenima, Sjedinjene Države su primale vrijedna obavještajna saznanja iz svih dijelova svijeta, uključujući zemlje s kojima inače imaju zategnute odnose. Na isti način Amerika uzvraća usluge i dijeli informacije koje dobija putem naprednih elektroničkih uređaja i sistema, inače nedostupnih velikom broju drugih zemalja, odnosno njihovim obavještajnim službama, kaže Cordesman.
Umirovljeni pukovnik američke vojske i bivši obavještajac, Kenneth Allard, tvrdi da je izgradnja trajnih odnosa među saveznicima važnija od prolaznih političkih razilaženja među njima. U tom kontekstu, nema sumnje da su obavještajna saznanja koja su Nijemci i Francuzi dostavili američkim kolegama bila vrlo vrijedna, kaze Allard:
"Nijemci su izgradili dio Sadamovog sistema bunkera u i oko Bagdadad i sigurno su raspolagali solidnim informacijama. Što se tiče Francuza, ne treba zaboraviti da su dugo kroz povijest imali odnose s Irakom i mnogo kontakata s tamošnjim poslovnim ljudima i političarima."
Ako nema sumnje u vrijednost obavještajnih podataka su ih dostavili Nijemci, upitno je koliko je koristi bilo od iračkog ministra Nadzija Sabrija, kojeg su za potrebe američke obavještajne službe, navodno, regrutirali Francuzi. "New York Times," tvrdi da je on agentima CIA-e rekao kako Sadam Husein ne posjeduje značajne zalihe oruzja za masovno uništenje. Međutim, Sjedinjene Države su pokrenule invaziju na Irak tvrdeći upravo suprotno.
Odnosi između Sjedinjenih Država i tradicionalnih evropskih saveznika u Parizu i Berlinu dodatno su zahladnjeli kako je odmicala akcija u Iraku. Prema nekim navodima, američki predsjednik George W. Bush jedno vrijeme nije uopće želio odgovarati na telefonske pozive tadašnjeg njemačkog kancelara Gerharda Schroedera, a neki zastupnici u Kongresu i dio američkih medija pravili su grube šale na račun Francuske i Francuza.
No, posljednjih sedmica pojavljuje se sve više naznaka da su Njemačka i Francuska sudjelovale u pripremi američke invazije Iraka. "New York Times" je nedavno objavio (27. februara) kako su agenti njemačke tajne službe (BND) dostavili Sjedinjenim Državama tajni irački plan za obranu Bagdada, te podatke o bunkerima i utvrdama u glavnom iračkom gradu.
Ove sedmice američka televizijska mreža NBC i list "Times" objavili su kako je francuska obavještajna služba prije tri godine pridobila tadašnjeg iračkog ministra vanjskih poslova Nadžija Sabrija da postale plaćeni izvor američke Središnje obavještajne agencije (CIA).
No, čak i ako se pokazu točnima, teško da bi ovi navodi mogli promijeniti dojam o političkoj i diplomatskoj konfrontaciji Washingtona i saveznika u Berlinu i Parizu, kaže Anthony Cordesman, bivši obavještajni analitičar u američkim ministarstvima obrane i vanjskih poslova. Po njemu, većina vlada svjesno pravi razliku izmedju aktualne politike i dugoročne suradnje sa saveznicima:
"Obavještajna suradnja s našim evropskim saveznicima i mnogim drugim državama razvijana je tokom cijelog razdoblja Hladnoga rata i do danas nije prekinuta. Ona nikad nije bila savršena, ali vlade su uvijek bile svjesne potrebe da se razmjena obavještajnih saznanja promatra odvojeno od politike, jer nitko nema monopol na takvu vrstu informacija."
U različitim vremenima, Sjedinjene Države su primale vrijedna obavještajna saznanja iz svih dijelova svijeta, uključujući zemlje s kojima inače imaju zategnute odnose. Na isti način Amerika uzvraća usluge i dijeli informacije koje dobija putem naprednih elektroničkih uređaja i sistema, inače nedostupnih velikom broju drugih zemalja, odnosno njihovim obavještajnim službama, kaže Cordesman.
Umirovljeni pukovnik američke vojske i bivši obavještajac, Kenneth Allard, tvrdi da je izgradnja trajnih odnosa među saveznicima važnija od prolaznih političkih razilaženja među njima. U tom kontekstu, nema sumnje da su obavještajna saznanja koja su Nijemci i Francuzi dostavili američkim kolegama bila vrlo vrijedna, kaze Allard:
"Nijemci su izgradili dio Sadamovog sistema bunkera u i oko Bagdadad i sigurno su raspolagali solidnim informacijama. Što se tiče Francuza, ne treba zaboraviti da su dugo kroz povijest imali odnose s Irakom i mnogo kontakata s tamošnjim poslovnim ljudima i političarima."
Ako nema sumnje u vrijednost obavještajnih podataka su ih dostavili Nijemci, upitno je koliko je koristi bilo od iračkog ministra Nadzija Sabrija, kojeg su za potrebe američke obavještajne službe, navodno, regrutirali Francuzi. "New York Times," tvrdi da je on agentima CIA-e rekao kako Sadam Husein ne posjeduje značajne zalihe oruzja za masovno uništenje. Međutim, Sjedinjene Države su pokrenule invaziju na Irak tvrdeći upravo suprotno.
