Dostupni linkovi

Reproduktivni turizam


Julie A. CORWIN (Dragan ŠTAVLJANIN)

Dženi Vels je imala 34 godine i 6 godina braka iza sebe kada je ustanovila da ne može da zatrudni iako je samo na lekove potrošila 2.000 dolara:

"To je bilo zaista poražavajuće. Bilo mi je teško pogotovo što je to bila moja greška. Osećala sam da sam izneverila supruga i njegovu porodicu. Maštali smo da imamo nekoliko dece, a trošili smo bezuspešno sve više novca."

Cena vantelesne oplodnje u Tenesiju, gde živi, koštala bi je 13 hiljada dolara, što nije mogla da priušti. Na kraju, ona i njen suprug usvojili su devojčicu. Međutim, mnogi parovi ne štede novca i truda da dobiju dete veštačkom oplodnjom.
Druga porodica založila je celu farmu da bi mogla da plati tretman na klinici u Nešvilu:

"Oni prelaze 300 milja nekoliko puta sedmično od svoje kuće do klinike zbog tretmana. To je zaista velika žrtva od njih u svakom pogledu."

Neki parovi prelaze i hiljade kilometara čak idu i na druge kontinente ne bi li stekli potomostvo. Debora Sper, profesor biznis škole na Harvardu u nedavno objavljenoj knjizi "Bebi biznis, kako novac, nauka i politika utiču na trgovinu začećem", govori o industriji vrednoj milione dolara koja je sve internacionalnija i još uvek neregulisana. U najatraktivnije destinacije ovog "reproduktivnog turizma" spadaju Rumunija i Rusija. Obe zemlje razvile su prava mala tržišta za donaciju ženskih jajnih ćelija, koja se dobijaju od mladih žena, koje pristaju na hormonsku terapiju nakon čega se njihova jajašca hiruški odstranjuju. Te žene dobijaju novčanu nadoknadu, što je u nekim zemljama zabranjeno, na primer u Švedskoj i Velikoj Britaniji. Donirana jajašca se mogu kupiti u SAD, ali po mnogo višoj ceni.

Istovremeno, u SAD stižu mnogi bogati stranci koji ne mogu u svojim zemljama da dobiju odgovarajuću zdravstvenu uslugu. "Reč je o veoma razvijenom tržištu u ovoj oblasti. Međutim, verovatno je još važnije što zapravo nema prave regulacije. SAD su neka vrsta Divljeg Zapada kada je reč o oplodnji. Tretmani koji su zabranjeni u drugim zemljama, ovde su dozvoljeni", kaže Sper.

Tajler klinika (Tyler Medical Clinic) locirana na Beverli Hilsu, privlači klijente iz celog sveta zbog metode koja se zove genetska dijagnoza pre implantacije (PDG). Njome se može utvrditi da li u embrionu postoji neka anomalija i oko 100 naslednih bolesti, kao i pol deteta. Dr. Jaroslav Marik, direktor klinike:

"Pacijenti najčešće dolaze iz zemalja kao što su centralno i južnoameričke, zatim pojedinih arapskih, Indije, Japana, Kine, Koreje. Glavni razlog je što imaju već decu istog pola pa žele da dobiju novorođenče suprotnog."

Ova metoda se smatra nezakonitom u više zemalja, uključujući Kanadu, Nemačku i Veliku Britaniju. Po mišljenju etičara pomenuti metod otvara pitanje kakvom tipu ljudskog života je vredno težiti.
XS
SM
MD
LG