Dženana HALIMOVIC, Enis ZEBIC
Krajnje je vrijeme da se odmakne u rješavanju problema koji se godinama gomilaju između zemalja susjeda, čijom dinamikom ne može biti zadovoljna nijedna zemlja, smatra profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu i bivša ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Azra Hadžiahmetović:„Vi znate da se već nekoliko godina pojavljuje nekoliko pitanja koja se tiču sporazuma o imovinsko-pravnim odnosima, regulative o dvojnom državljanstvu i pitanja koja se tiču infrastrukturnih projekata, koja se tiču ili su zajednički interes ili se tiču na neki način obje zemlje, kao što je Luka Ploče ili projekat pelješkog mosta itd.“
Prema ocjeni Ministarstva vanjskih poslova BiH, na slabiji razvoj odnosa uticale su, između ostalog, i aktivnosti o podizanju pregovora sa Evropskom unijom na viši nivo u obje zemlje, kao i hapšenje generala Ante Gotovine, te neriješeni odnosi Hrvatske sa Slovenijom i Italijom. Ana Trišić- Babić, pomoćnik ministra vanjskih poslova BiH za bilateralnu saradnju:
„Zbog unutrašnjih prilika i u Hrvatskoj, a i u BiH, u kojoj je bilo kriza u različitim nivoima vlasti i na nivou države BiH i u oba entiteta, najrealnije je da ipak ocijenimo da su se odnosi odvijali usporenije nego što je bilo planirano.“
Dok su kulturna i ekonomska saradnja na zavidnom nivou, na političkom planu su prisutna odugovlačenja u rješenju ključnih pitanja, smatra generalni sekretar SDA Amir Zukić:
„Na dobrom putu je usvajanje zakona o dvojnom državljanstvu, mogućnost ekonomske i kulturne saradnje je na zavidnom nivou. Ova ostala sporna pitanja - malo se i odugovlači da se riješe, ali morat će se konkretno pristupiti rješavanju Luke Ploče. U sporazumu između Hrvatske i BiH treba da se isprave političke nesuglasice oko davanja beneficija stradalnicima HVO-a i mislim da će se na ovome sastanku riješiti ovi nesporazumi.“
Ante Čolak, dopredsjednik Hrvatske seljačke stranke i poslanik u Parlamentu Federacije BiH, o odnosima BiH i Hrvatske kaže:
„Moram iskreno reći da mi nismo zadovoljni, s obzirom da niz ovih pitanja i niz nekih drugih ugovora za koje se očekivalo da će već biti do sada potpisani, ratificirani, koliko mi znamo, nisu ni pripremljeni.“
Jedno od bitnih pitanja koje će se naći na sastanku međudržavnog vijeća jeste i napredak u ekonomskoj saradnji, odnosno smanjenje debalansa uvoza na štetu BiH. Sabrija Šerifović, pomoćnik ministra za međunarodne i trgovinske odnose pri Ministarstvu vanjske trgovine BiH:
„Najlošiji debalans imamo sa zemljama sa kojima imamo i najrazvijenije trgovinske odnose, sa kojima imamo najveći obim razmjene, u koje najviše izvozimo, odnosno uvozimo, a to su Hrvatska u prvom redu, a onda Srbija i Crna Gora.“
Unatoč političkim kočnicama, na odnose između BiH i Hrvatske najpozitivniji uticaj bi trebali imati pregovori s Evropskom unijom, te da BiH treba iskoristiti iskustva i pomoć Hrvatske, smatra Azra Hadžiahmetović:
„Mnogo je ti formi ekonomske saradnje, zajedničkih nastupa na trećim tržištima, pronalaženja forme u jednom kontekstu rješavanja nekih budućih problema, koje ćemo svi mi imati u procesu približavanja Evropskoj uniji, možda i zajedničkog rješavanja, ali da to počnemo sada, a ne onda kada se oni pojave.“
Da bi se riješili novonastali problemi poput izgradnje mosta Pelješac - kopno, nužno je riješiti ona gotovo decenijju stara, slažu se analitičari. Stoga je Predsjedništvo BiH na posljednjoj sjednici zadužilo Vijeće ministara da napravi ocjenu stanja odnosa ove dvije zemlje prije početka sjednice Vijeća za međudržavnu saradnju.
* * * * *
Politički analitičari u Hrvatskoj upozoravaju da su odnosi te zemlje s Bosnom i Hercegovinom pomalo paradoksalni jer, dok niz argumenata ide u prilog rješavanju otvorenih pitanja između dvaju susjeda i davanju primjera regiji, za to još uvijek nema političke volje.
Odnosi dviju zemalja su dobri, ocijenio je u razgovoru za Radio Slobodna Evropa stanje na relaciji Hrvatska-Bosna i Hercegovina glasnogovornik hrvatske Vlade Ratko Maček:
„Oni se razvijaju svakodnevno. Kontakti naših resornih ministarstava, ali i premijera obje zemlje su česti. Može se reći da se radi na rješavanju otvorenih pitanja, koja će zasigurno, nakon službene posjete premijera Sanadera Sarajevu, koja se planira vrlo skoro, biti i riješena.“
Profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Radovan Vukadinović ne dijeli službeni optimizam u ocjeni odnosa dviju zemalja:
„Možda je na neki način paradoksalno da dvije zemlje koje imaju dobre gospodarske odnose, koje su susjedi u jednom dugom nizu granice i koje su toliko povezane čitavim nizom drugih elemenata, govoreći, naravno, i o korpusu hrvatskog stanovništva u Bosni i Hercegovini, imaju prilično značajne otvorene probleme. Jedan je, svakako, teritorijalni. To je, recimo, pitanje Neuma, i jedna nespremnost obje strane da pitanje riješe na zadovoljavajući način. Naime, za Bosnu i Hercegovinu, Neum je stanoviti uteg koji se može upotrebljavati onoga trenutka kada neke druge stvari ne funkcioniraju. Hrvatska, s druge strane, pokušava mostom na Pelješac riješiti također taj problem i jednostavno zaobići Neum, dakle osloboditi se toga pritiska koji dolazi sa bosanskohercegovačke strane.“
Za hrvatsku Vladu pitanje mosta do Pelješca je tehničko, a ne političko pitanje, kaže Ratko Maček, a njegova gradnja ne dovodi u pitanje auto-cestu kroz Neum:
„Most je alternativa koja hrvatski jug treba izvući iz prometne izolacije, a trenutačna pitanja koja se pokreću oko svega toga, tehničke su naravi. To će riješiti stručnjaci.“
Hrvatska Vlada želi i pitanje luke Ploče riješiti bez politiziranja, nastavlja Maček:
„Radi se na tom pitanju. Mi samo želimo u ovom trenutku reći činjenicu da sa političke razine pitanje korištenja luke Ploče želimo svesti na onu gospodarsku, što je, naravno, i u interesu Bosne i Hercegovine i u interesu Republike Hrvatske.“
Odnose dviju država opterećuju i druge stvari – od pitanja državljanstva, koje će navodno uskoro biti riješeno, do razjedinjenosti hrvatskog korpusa u BiH i jednog općeg osjećaja među njima da ih službeni Zagreb zanemaruje, podsjeća profesor Vukadinović i zaključuje:
„Ti odnosi bi trebali biti uzorni i pomoći Hrvatskoj da pokaže kako je ona, recimo, vodeća snaga u regiji i kako obavlja tu svoju funkciju. A kako se u Bosni i Hercegovini upravo nalazi to plodno tlo za jednu takvu vodeću ulogu, htjelo bi se vidjeti da je primjer odnosa sa Hrvatskom nešto što bi se onda moglo pokazati kao model za uspostavu kasnije odnosa sa Srbijom i Crnom Gorom. Dakle, očekivanja i na jednoj i na drugoj strani jesu realna, međutim u praksi pokazuju da postoji još uvijek dosta konkretnih problema koji koče realizaciju takvih odnosa.“
To šteti i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a ne pomaže ni stabilizaciji stanja u regiji. Po Vukadinovićervoj ocjeni, opravdanje se može naći u složenoj strukturi države Bosne i Hercegovine, ili u nepostojanju mehanizama komunikacije između Zagreba i bosanskohercegovačkih Hrvata, ali je glavni razlog – nedostatak političke volje na obje strane.
