Niz hrvatskih, slovenskih, francuskih i američkih intelektualaca i književnika raspravlja danas i sutra o temi „Totalitarizam medija“. Ta tema nije samo akademska, upozorio je glavni urednik časopisa „Evropski glasnik“ Dražen Katunarić:
„Suvremeno društvo danas je u potpunoj vlasti medija, a ti mediji su pak u vlasti jako malenog broja ljudi. Ta medijatizacija društva zapravo potkopava same temelje demokracije koja se bazira upravo na slobodi štampe, odnosno slobodi medija.“
Mediji su zbog toga izuzetno značajna tema, upozorio je sociolog i urednik časpoisa „Tvrđa“ Žarko Paić:
„Ne samo medijske slobode, nego manipulacija svim mogućim izjavama intelektualaca. Uloga i funkcija intelektualaca je, zapravo u jednom procesu pristajanja uz različite političke grupacije koje na neki način zapravo skrnave slobodu medija, a s druge strane dovode u tu situaciju da zaglupljuju narod putem najbanalnijih reality showa i tako dalje koji danas postaju apsolutno praksa posvuda.“
Kada se kaže demokratski razvitak društva, to nije fraza, kazao je Paić, jer je u ključnim zapadnoevropskim zemljama došlo do krize demokracije:
„Gotovo da bismo mogli reći da su na vlasti neopopulističke vođe, u različitim zemljama Evrope, koji se jednostavno ponašaju doista kao predsjednici svojih privatnih poduzeća, vladaju medijskim koncernima, a istodobno su oni koji odlučuju o sudbinama cjelokupne Evrope.“
Kada se govori o slobodi medija u Hrvatskoj, više nitko ne spominje političke pritiske, ali tu priča, nažalost, nije gotova, kazao je bivši socijaldemokratski ministar kulture i leksikograf Antun Vujić. Govoreći o fenomenu dekriminalizacije klevete, Vujić se odvažio krenuti protiv struje:
„Kada smo pokušali donijeti neke zakone o medijima koji su dirali ono što bi zaista trebala biti autonomija i sloboda medija, a to je autonomija i sloboda novinarske profesije, da bude oslobođena svakog pritiska, ne samo vanjskog, političkog, nego i unutrašnjeg, korporacijskog, onda smo se odmah našli u nesporazumu i odmah smo prepoznali već dobro i snažno konstituirane interese, interese moći.“
Po Vujićevom mišljenju, nijedan intelektualac ne smije prihvatiti dekriminalizaciju klevete. Jer, postoji snažan mehanizam kojim se mediji služe klevetama radi diskvalifikacije onih koji nisu poćudni korporacijama:
„Međutim, mi u sistemu klevete, u sistemu pritisaka, u sistemu stvaranja umjetnih stvarnosti, vidimo jednu jaku tendenciju i jednu vrlo jasnu tendenciju. Dekriminalizacija klevete zapravo znači samo sljedeće: da su istina i laž jednako dobre i da to odgovara onima koji zapravo hoće da stvore društvo u kojemu se neće raspoznavati što je istina i što je laž, i u kojem tada bilo kakav oblik političke organizacije toga društva, u smislu demokracije, u smislu očuvanja ljudskih prava, u smislu, dakle, svih onih vrijednosti koje bi trebala dijeliti sloboda medija, ne postoji.“
„Suvremeno društvo danas je u potpunoj vlasti medija, a ti mediji su pak u vlasti jako malenog broja ljudi. Ta medijatizacija društva zapravo potkopava same temelje demokracije koja se bazira upravo na slobodi štampe, odnosno slobodi medija.“
Mediji su zbog toga izuzetno značajna tema, upozorio je sociolog i urednik časpoisa „Tvrđa“ Žarko Paić:
„Ne samo medijske slobode, nego manipulacija svim mogućim izjavama intelektualaca. Uloga i funkcija intelektualaca je, zapravo u jednom procesu pristajanja uz različite političke grupacije koje na neki način zapravo skrnave slobodu medija, a s druge strane dovode u tu situaciju da zaglupljuju narod putem najbanalnijih reality showa i tako dalje koji danas postaju apsolutno praksa posvuda.“
Kada se kaže demokratski razvitak društva, to nije fraza, kazao je Paić, jer je u ključnim zapadnoevropskim zemljama došlo do krize demokracije:
„Gotovo da bismo mogli reći da su na vlasti neopopulističke vođe, u različitim zemljama Evrope, koji se jednostavno ponašaju doista kao predsjednici svojih privatnih poduzeća, vladaju medijskim koncernima, a istodobno su oni koji odlučuju o sudbinama cjelokupne Evrope.“
Kada se govori o slobodi medija u Hrvatskoj, više nitko ne spominje političke pritiske, ali tu priča, nažalost, nije gotova, kazao je bivši socijaldemokratski ministar kulture i leksikograf Antun Vujić. Govoreći o fenomenu dekriminalizacije klevete, Vujić se odvažio krenuti protiv struje:
„Kada smo pokušali donijeti neke zakone o medijima koji su dirali ono što bi zaista trebala biti autonomija i sloboda medija, a to je autonomija i sloboda novinarske profesije, da bude oslobođena svakog pritiska, ne samo vanjskog, političkog, nego i unutrašnjeg, korporacijskog, onda smo se odmah našli u nesporazumu i odmah smo prepoznali već dobro i snažno konstituirane interese, interese moći.“
Po Vujićevom mišljenju, nijedan intelektualac ne smije prihvatiti dekriminalizaciju klevete. Jer, postoji snažan mehanizam kojim se mediji služe klevetama radi diskvalifikacije onih koji nisu poćudni korporacijama:
„Međutim, mi u sistemu klevete, u sistemu pritisaka, u sistemu stvaranja umjetnih stvarnosti, vidimo jednu jaku tendenciju i jednu vrlo jasnu tendenciju. Dekriminalizacija klevete zapravo znači samo sljedeće: da su istina i laž jednako dobre i da to odgovara onima koji zapravo hoće da stvore društvo u kojemu se neće raspoznavati što je istina i što je laž, i u kojem tada bilo kakav oblik političke organizacije toga društva, u smislu demokracije, u smislu očuvanja ljudskih prava, u smislu, dakle, svih onih vrijednosti koje bi trebala dijeliti sloboda medija, ne postoji.“
