Dobro je imati ambicije, ali treba paziti da se ne stvore prevelika očekivanja, poruka je koja je ovih dana neslužbenim kanalima poslana iz Bruxellesa, povodom više puta iznesenih očekivanja Zagreba, ali i Bruxellesa da bi Hrvatska mogla već 2009. godine ući u članstvo Evropske unije. Profesor političkog sustava Hrvatske na zagrebačkom Sveučilištu Ivan Grdešić kaže za Radio Slobodna Evropa kako je 2009. godina kao vrijeme hrvatskog ulaska u Evropsku uniju i bila nerealna:
„Pa jeste nerealna. Prvo je bila 2007. godina, onda 2009. godina. Očigledno, kad se čovjek primi posla i vidi koliki je opseg toga i koliko toga kod kuće treba popraviti da bi se zadovoljili uvjeti koji su strožiji nego u prošlom valu proširenja, onda postojeći konstruirani realitet treba mijenjati u stvarni realitet. Treba konačno priznati što mi možemo, što jesmo, kuda idemo i koliko za to treba vremena.“
Profesor Evropskih integracija na zagrebačkom Sveučilištu Damir Grubiša pojašnjava kako je ta ocjena o nerealnom očekivanju formirana temeljem izračuna koliko su trajali pregovori u drugim tranzicijskim zemljama. Češka i Slovenija pregovarale su svega dvije godine, podsjeća Grubiša:
„To je pod pretpostavkom da je situacija, sa svim unutarnjim reformama, da tako kažemo, na najvišoj razini pripravnosti. Međutim, naravno, pregovori su trajali i duže, kao što vidimo u slučaju Rumunjske i Bugarske. A realno bi bilo očekivati da između dvije i šest godina, koliko traju sada, za Hrvatsku bude jedan realni rok od otprilike dvije i pol-tri godine. „
Dakle, ako su pregovori počeli ujesen 2005. godine, oni bi mogli završiti 2007. ili 2008. godine, a onda je potrebno još dvije godine za ratifikaciju u zemljama članicama Evropske unije:
„Znači dvije plus dvije godine, to su četiri godine i to nas dovodi ili u drugu polovicu 2009. godine, pod pretpostavkom da sve ide najboljim putem i najboljim načinom, a puno realnije u 2010. godinu. Naravno, tu imamo još i drugu nepoznanicu, a to je situacija unutar Evropske unije i koliko sad neke zemlje žele usporiti taj proces primanja. Tako da možemo reći da je 2010. godine, recimo, optimistička i realistička prognoza.“
Podsjetimo, travnja 2004. godine Evropska komisija daje pozitivan avis Hrvatskoj. Sa hrvatske strane spominje se 2007. ili 2008. kao godina ulaska u Evropsku uniju. Par mjeseci kasnije, u prosincu iste godine, obje strane spominju tu godinu kao realnu. U ožujku 2005. godine pregovori su odgođeni zbog slučaja Gotovina, i u listopadu prošle godine su konačno započeli. Profesor Grdešić kaže da ne treba robovati: datumima:
„Ja razumijem da političarima trebaju neki datumi zbog različitih izbornih kampanja, ali građanima datumi ne trebaju. Mislim da građanima treba taj proces, i tu se potpuno slažem sa predsjednikom Mesićem – najvažnije da smo mi u tom procesu. Hoće li to biti šest mjeseci prije kampanje ili godinu dana kasnije, za nas građane je sasvim svejedno.“
„Pa jeste nerealna. Prvo je bila 2007. godina, onda 2009. godina. Očigledno, kad se čovjek primi posla i vidi koliki je opseg toga i koliko toga kod kuće treba popraviti da bi se zadovoljili uvjeti koji su strožiji nego u prošlom valu proširenja, onda postojeći konstruirani realitet treba mijenjati u stvarni realitet. Treba konačno priznati što mi možemo, što jesmo, kuda idemo i koliko za to treba vremena.“
Profesor Evropskih integracija na zagrebačkom Sveučilištu Damir Grubiša pojašnjava kako je ta ocjena o nerealnom očekivanju formirana temeljem izračuna koliko su trajali pregovori u drugim tranzicijskim zemljama. Češka i Slovenija pregovarale su svega dvije godine, podsjeća Grubiša:
„To je pod pretpostavkom da je situacija, sa svim unutarnjim reformama, da tako kažemo, na najvišoj razini pripravnosti. Međutim, naravno, pregovori su trajali i duže, kao što vidimo u slučaju Rumunjske i Bugarske. A realno bi bilo očekivati da između dvije i šest godina, koliko traju sada, za Hrvatsku bude jedan realni rok od otprilike dvije i pol-tri godine. „
Dakle, ako su pregovori počeli ujesen 2005. godine, oni bi mogli završiti 2007. ili 2008. godine, a onda je potrebno još dvije godine za ratifikaciju u zemljama članicama Evropske unije:
„Znači dvije plus dvije godine, to su četiri godine i to nas dovodi ili u drugu polovicu 2009. godine, pod pretpostavkom da sve ide najboljim putem i najboljim načinom, a puno realnije u 2010. godinu. Naravno, tu imamo još i drugu nepoznanicu, a to je situacija unutar Evropske unije i koliko sad neke zemlje žele usporiti taj proces primanja. Tako da možemo reći da je 2010. godine, recimo, optimistička i realistička prognoza.“
Podsjetimo, travnja 2004. godine Evropska komisija daje pozitivan avis Hrvatskoj. Sa hrvatske strane spominje se 2007. ili 2008. kao godina ulaska u Evropsku uniju. Par mjeseci kasnije, u prosincu iste godine, obje strane spominju tu godinu kao realnu. U ožujku 2005. godine pregovori su odgođeni zbog slučaja Gotovina, i u listopadu prošle godine su konačno započeli. Profesor Grdešić kaže da ne treba robovati: datumima:
„Ja razumijem da političarima trebaju neki datumi zbog različitih izbornih kampanja, ali građanima datumi ne trebaju. Mislim da građanima treba taj proces, i tu se potpuno slažem sa predsjednikom Mesićem – najvažnije da smo mi u tom procesu. Hoće li to biti šest mjeseci prije kampanje ili godinu dana kasnije, za nas građane je sasvim svejedno.“
