Generalni sekretar Arapske lige Amr Musa izjavio je u nedjelju da bi se istočne i zapadne zemlje trebale zajedno angažovati na gašenju "zlonamjernog plamena" krize, koja je nastala objavljivanjem karikatura proroka Muhameda. Nije trenutak za sukob između Istoka i Zapada, ocijenio je Musa, obraćajući se učesnicima Ekonomskog foruma u Džedi:
"Udružimo se, mi muslimani koji želimo dobar odnos sa Zapadnjacima, s našom braćom u Evropi i SAD-u, koji misle jednako kao mi, a znam da ih ima puno i ugasimo ovaj zlonamjerni plamen krize koja je nastala objavljivanjem karikatura. Ostavimo ovaj incident iza nas i radimo zajedničkim snagama na tome da se on ne ponovi."
Ima situacija u kojima drevna izreka “ na ljutu ranu ljutu travu” nije najbolji odgovor. Zapaljive karikature proroka Muhameda, koje je početkom mjeseca dvadesetak zapadnoevropskih listova prenijelo iz danskog magazina, izazvale su buru protesta i nasilje od Damaska i Teherana do Kabula i Kuala Lumpura. Najmanje deset osoba je poginulo, nekoliko urednika podnijelo je ostavke ili je smijenjeno, a par nemuštih javnih izvinjenja muslimanima možda je stišalo, ali svakako nije otklonilo tenzije. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan prije dva dana je bez diplomatskih ograda je kazao:
“Ne razumijem zašto bi ijedan list danas objavljivao te karikature. To je bezibzirno i uvredljivo, to je provokacija. Moraju da vide šta se dogodilo u svijetu. Ovo ne znači da sam protiv slobode govora i slobode štampe. Ja sam za te slobode, ali sam i ranije upozorio da one podrazumijevaju i odgovornost i rasuđivanje.”
Dan kasnije, u petak, pod još svježim utiskom povodom protesta u Kuala Lumpuru, malezijski premijer Abdulah Badavi je izjavio:
“Nemojmo potcjenjivati moć vjere jer je ona imperativ za ljude da djeluju. Suočeni sa fanatizmom i histerijom moramo krenuti u akciju kako bismo promovisali umjerenost i razum. Ratna retorika ne pomaže, ali isto tako ni tekstovi zasnovani na predrasudama ne pomažu.”
Možda će se islamski svijet jednom smijati na pokušaje izrugivanja proroku Muhamedu, ali to vrijeme još nije prispjelo. Rane su otvorene i osjećaj da su muslimani zrtve istorijskih nepravdi je veoma naglašen, napisao je ovih dana komentator Vašington Posta, pokušavajući da objasni kako su crteži proroka Muhameda, na kojima je on prikazan kao terorista, izazvali krizu tolikih razmjera. U Americi, gdje po uvjerenju tamošnje javnosti postoji potpuna sloboda štampe, samo su rijetki listovi prenijeli sporne karikature. Profesor na katedri za medije Univerziteta Džordž Vašington, Mark Feldstin, smatra da je to posljedica onoga što se naziva “političkom korektnošću.”:
“U prošlosti je bilo velike neosjetljivosti za prava manjina. U pokušaju da se to ispravi ponekad klatno previše ode u suprotnom pravcu, pa se surova stvarnost izgubi iz vida. To se desilo sa karikaturama.”
Američki zvaničnici reagovali su uzdržano povodom krize koja je s one strane Atlantika uzdrmala i zemlje koje vaze za najvjernije saveznike SAD. Predsjednik Džordž Buš ograničio se na poziv da se zaustavi nasilje izazvano kontroverznim karikaturama:
“Pozivam vlade širom svijeta da zaustave nasilje, da zaštite imovinu i živote neduznih diplomata koji služe svojim zemljama u inostranstvu.”
Nije slučajno što su mlak odgovor na nasilje gnjevnih muslimanskih masa
pružili upravo Amerika i Britanija uočava komentator londonskog “Ekonomista”. Upravo te zemlje poslale su svoje vojske u Avganistan i Irak. Predsjednik Buš i premijer Toni Bler moraju namiriti neka dugovanja muslimanima, ističe komentator pomenutog nedeljnika. Filip Val, urednik francuskog satiričnog magazina “Charli Hebdo”. koji je zajedno sa uglednim dnevnicima “Le monde” i “Liberation” objavio sporne karikature, nudi sljedece obrazloženje:
“Svaki ustupak znači ohrabrivanje totalitarizma. Danas se radi o Islamu, sutra će biti nešto drugo. Totalitarizam mijenja oblike i doktrine kako bi preživio. Danas se radi o islamskom ekstremizmu i svaki ustupak potpiruje nasilje.”
Jesenas, dok su gorila predgrađa Pariza i mnogih francuskih gradova u rušilačkom gnjevu mladića arapskog porijekla, mnogi su mislili da je to problem evropske zemlje sa najvećom muslimanskom populacijom. Erupcija gnjeva i signali mogućeg trgovinskog rata između zemalja Bliskog istoka i onih koje se u regionu smatraju najvećim krivcem za sadašnju situaciju stvorili su sasvim drugačiju sliku. Ruski predsjednik Vladimir Putin, kome Zapad često prigovara tešku ruku u rješavanju problema sa islamistima, našao se ovog puta na istoj strani barikade, ne zaboravljajući iskušenja Kremlja kada je riječ o slobodi štampe:
“U ime ruskih muslimana i u ime ruskog rukovodstva želim da izjavim da osuđujemo svaku provokaciju koja vodi raspirivanju vjerske mržnje, bez ozbira na objašnjenje i pseudo liberalnu frazeologiju koji se koriste kao opravdanje.”
Ako se u cijelom slučaju mogu tražiti zrnca mudrosti, onda se ona svakako odnose na pozive umjerenih islamskih vjerskih vođa da se protest može izraziti i na miran način, kao i priznanje novinara i političara na Zapadu da se pod plaštom slobode izrazavanja ne smiju vrijeđati drugi i drugačiji. Za utjehu je takođe da velika geografska rasprostranjenost i broj učesnika u demonstracijama nisu bili u korelaciji. Zlopupotreba nezadovoljstva u islamskom svijetu i pokušaji da se ono iskoristi za neke specifične ciljeve takođe su brzo izašli na vidjelo. Sve to ne čini manje urgentnim dijalog Zapada i islama. Ako taj dijalog izostane, postoji opasnost da poklič sa nedavnih demonstracija u Kartumu “Osama udari, Osama napadni” bude nešto više od poziva izolovanih ekstremista.
"Udružimo se, mi muslimani koji želimo dobar odnos sa Zapadnjacima, s našom braćom u Evropi i SAD-u, koji misle jednako kao mi, a znam da ih ima puno i ugasimo ovaj zlonamjerni plamen krize koja je nastala objavljivanjem karikatura. Ostavimo ovaj incident iza nas i radimo zajedničkim snagama na tome da se on ne ponovi."
Ima situacija u kojima drevna izreka “ na ljutu ranu ljutu travu” nije najbolji odgovor. Zapaljive karikature proroka Muhameda, koje je početkom mjeseca dvadesetak zapadnoevropskih listova prenijelo iz danskog magazina, izazvale su buru protesta i nasilje od Damaska i Teherana do Kabula i Kuala Lumpura. Najmanje deset osoba je poginulo, nekoliko urednika podnijelo je ostavke ili je smijenjeno, a par nemuštih javnih izvinjenja muslimanima možda je stišalo, ali svakako nije otklonilo tenzije. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Anan prije dva dana je bez diplomatskih ograda je kazao:
“Ne razumijem zašto bi ijedan list danas objavljivao te karikature. To je bezibzirno i uvredljivo, to je provokacija. Moraju da vide šta se dogodilo u svijetu. Ovo ne znači da sam protiv slobode govora i slobode štampe. Ja sam za te slobode, ali sam i ranije upozorio da one podrazumijevaju i odgovornost i rasuđivanje.”
Dan kasnije, u petak, pod još svježim utiskom povodom protesta u Kuala Lumpuru, malezijski premijer Abdulah Badavi je izjavio:
“Nemojmo potcjenjivati moć vjere jer je ona imperativ za ljude da djeluju. Suočeni sa fanatizmom i histerijom moramo krenuti u akciju kako bismo promovisali umjerenost i razum. Ratna retorika ne pomaže, ali isto tako ni tekstovi zasnovani na predrasudama ne pomažu.”
Možda će se islamski svijet jednom smijati na pokušaje izrugivanja proroku Muhamedu, ali to vrijeme još nije prispjelo. Rane su otvorene i osjećaj da su muslimani zrtve istorijskih nepravdi je veoma naglašen, napisao je ovih dana komentator Vašington Posta, pokušavajući da objasni kako su crteži proroka Muhameda, na kojima je on prikazan kao terorista, izazvali krizu tolikih razmjera. U Americi, gdje po uvjerenju tamošnje javnosti postoji potpuna sloboda štampe, samo su rijetki listovi prenijeli sporne karikature. Profesor na katedri za medije Univerziteta Džordž Vašington, Mark Feldstin, smatra da je to posljedica onoga što se naziva “političkom korektnošću.”:
“U prošlosti je bilo velike neosjetljivosti za prava manjina. U pokušaju da se to ispravi ponekad klatno previše ode u suprotnom pravcu, pa se surova stvarnost izgubi iz vida. To se desilo sa karikaturama.”
Američki zvaničnici reagovali su uzdržano povodom krize koja je s one strane Atlantika uzdrmala i zemlje koje vaze za najvjernije saveznike SAD. Predsjednik Džordž Buš ograničio se na poziv da se zaustavi nasilje izazvano kontroverznim karikaturama:
“Pozivam vlade širom svijeta da zaustave nasilje, da zaštite imovinu i živote neduznih diplomata koji služe svojim zemljama u inostranstvu.”
Nije slučajno što su mlak odgovor na nasilje gnjevnih muslimanskih masa
pružili upravo Amerika i Britanija uočava komentator londonskog “Ekonomista”. Upravo te zemlje poslale su svoje vojske u Avganistan i Irak. Predsjednik Buš i premijer Toni Bler moraju namiriti neka dugovanja muslimanima, ističe komentator pomenutog nedeljnika. Filip Val, urednik francuskog satiričnog magazina “Charli Hebdo”. koji je zajedno sa uglednim dnevnicima “Le monde” i “Liberation” objavio sporne karikature, nudi sljedece obrazloženje:
“Svaki ustupak znači ohrabrivanje totalitarizma. Danas se radi o Islamu, sutra će biti nešto drugo. Totalitarizam mijenja oblike i doktrine kako bi preživio. Danas se radi o islamskom ekstremizmu i svaki ustupak potpiruje nasilje.”
Jesenas, dok su gorila predgrađa Pariza i mnogih francuskih gradova u rušilačkom gnjevu mladića arapskog porijekla, mnogi su mislili da je to problem evropske zemlje sa najvećom muslimanskom populacijom. Erupcija gnjeva i signali mogućeg trgovinskog rata između zemalja Bliskog istoka i onih koje se u regionu smatraju najvećim krivcem za sadašnju situaciju stvorili su sasvim drugačiju sliku. Ruski predsjednik Vladimir Putin, kome Zapad često prigovara tešku ruku u rješavanju problema sa islamistima, našao se ovog puta na istoj strani barikade, ne zaboravljajući iskušenja Kremlja kada je riječ o slobodi štampe:
“U ime ruskih muslimana i u ime ruskog rukovodstva želim da izjavim da osuđujemo svaku provokaciju koja vodi raspirivanju vjerske mržnje, bez ozbira na objašnjenje i pseudo liberalnu frazeologiju koji se koriste kao opravdanje.”
Ako se u cijelom slučaju mogu tražiti zrnca mudrosti, onda se ona svakako odnose na pozive umjerenih islamskih vjerskih vođa da se protest može izraziti i na miran način, kao i priznanje novinara i političara na Zapadu da se pod plaštom slobode izrazavanja ne smiju vrijeđati drugi i drugačiji. Za utjehu je takođe da velika geografska rasprostranjenost i broj učesnika u demonstracijama nisu bili u korelaciji. Zlopupotreba nezadovoljstva u islamskom svijetu i pokušaji da se ono iskoristi za neke specifične ciljeve takođe su brzo izašli na vidjelo. Sve to ne čini manje urgentnim dijalog Zapada i islama. Ako taj dijalog izostane, postoji opasnost da poklič sa nedavnih demonstracija u Kartumu “Osama udari, Osama napadni” bude nešto više od poziva izolovanih ekstremista.
