Dostupni linkovi

Potrebno je više suradnje u traganju za nestalima


Sada više nije problem u međusobnoj komunikaciji našeg udruženja i vladinog Ureda za nestale, kaže Ružica Spasić, predsjednica Udruženja porodica nestalih. No obitelji nestalih nezadovoljne su sporošću kojom se obavljaju ekshumacije, ali i sporošću laboratorija koje rade na utvrđivanju identiteta nestalih. Spasić tvrdi kako unutar hrvatske ima malo kontakata sa sličnim udruženjima obiteljima nestalih Hrvata:

«Mislim da bi nama trebalo više suradnje unutar Republike Hrvatske, što je evo nakon 10 godina rata zaista nemoguće. Mi se ne sastajemo nikad po slobodnoj volji i pozivu jedni drugih, nego se jednostavno sastajemo i unutar Republike Hrvatske i u regionu tada kada to organizira međunarodna komisija ili neka druga organizacija, koja provodi neke seminare tipa istine, pomirenja, suživota. I onda mi razgovaramo. Situacija je daleko od idealne, bar kada se tiče Srba i Hrvata u Republici Hrvatskoj.»

Za razliku od te slabe, mada ipak bolje suradnje nego proteklih godina, puno su lakši kontakti sa sličnim udruženjima u regiji, kaže Ružica Spasić, predsjednica Udruženja nestalih iz Vukovara:

«Suradnja postoji i osnovana je regionalna koordinacija udruženja nestalih, koja istina još uvijek ne radi kako bi to trebala i onako kako smo mi prije godinu dana zamislili, da ima neke široke akcije u tipu regionalnog smisla, znači da se ide u medijsku kampanju u regionu. Za to treba dosta novaca i ljudi koji mnogo više znaju od nas koji smo direktno pogođeni tim problemom i jednostavno želimo srcem nešto raditi, a nemamo baš mnogo onog stručnog znanja.»

Ružica Spasić prošle je godine pronašla posmrtne ostatke svoga sina i time doživjela određeno olakšanje, mada joj je saznavši da je njen sin preminuo od metka ispaljenog u glavu u nekim momentima teže nego dok nije znala za njegovu sudbinu:

«Moj sin je bar dobio natrag svoje ime i prezime i kao i svi ljudi svoja dva kvadrata zemlje ima svoje obilježje, a mi imamo gdje otići i nije više broj. I pak sam nekako zadovoljnija tim što mogu da odem da mu odnesem cvijeće i upalim svijeću. To su dva oprečna osjećanja kada ne znate i kada znate. Teško je, svakako, i nikada neće biti lako.»

Upravo činjenica da je nakon 10 godina uspjela sahraniti sina i da sada može otići na njegov grob, pomogla joj je da sada nastavi sa potragom za nestalih 95 osoba, kako bi i njihove obitelji saznale za sudbinu svojih najmilijih i kako bi ih mogle dostojno pokopati.
XS
SM
MD
LG