„Neka poboljšaju uvjete nama Hrvatima. Neka dođu ljudi iz drugih zemalja, to uopće nije bitno, ali neka i nama nešto daju. Neka srede nas, pa će ostalo ići lako.“
Tako je otprilike proteklih dana, na najavu mogućeg ciljanog useljavanja 15.000 Srba, Bugara, Albanaca i Ukrajinaca godišnje, kao radne snage i radi poboljšanja demografske slike Hrvatske, reagiralo više od 70 posto slušatelja u emisijama hrvatskih radio postaja.
„Ljudi dragi, hoće li za te ljude plaćati taj tko se toga dosjetio ili ćemo plaćati mi? Imamo mi previše svoje sirotinje.“
No, Hrvatska je suočena s malim natalitetom, veci je broj umrlih nego rođenih, u prosjeku žene rađaju 1.4 dijete, i ako se tako nastavi, zemlja bi, prema projekcijama demografa, za 90 godina imala milijun i pol stanovnika manje, što je za opstojnost nacije od 4.5 milijuna stanovnika – katastrofalno.
No, i građani i demografi poručuju državi da prije svega treba stvoriti ozračje u kojem rođenje djeteta neće biti šok za obitelj:
„Ja bih zaista voljela imati još jedno dijete, ali ne mogu si to dozvoliti jer mi jedva preživljavamo. Pa dajte omogućite da ljudi žive normalno, pa će biti i djece i svega, ali dajte vratite nam dostojanstvo, nemojte nas ubijati u pojam, osjećamo se kao zadnji idioti.“
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:
„S jedne strane se govori o slobodnom protoku ljudi i roba, a s druge strane je činjenica da mi u ovim trenucima u Hrvatskoj, sa ovakvom brojkom nezaposlenih koja se baš ne poboljšava bog zna kako, odnosno ne smanjuje se, teško možemo uopće promišljati o nekakvom osmišljavanju useljavanja stranaca radi poboljšavanja radnog sustava u zemlji.“
Sve pozive crkve i državnih vlasti na rađanje više djece, sindikati drže licemjernim, iz više razloga, a prije svega zbog aktualnog sustava zapošljavanja na određeno vrijeme, kojeg nije imuna ni država, a kamoli privatnici, pa se mladi ljudi, zbog nesigurnosti, sve kasnije odlučuju za stvaranje obitelji, jer za to nemaju uvjeta. Krešimir Sever:
„Već tri-četiri godine, praktički, preko 80 posto novih ugovora je na određeno vrijeme. Žena koja ima ugovor na određeno vrijeme ne smije zatrudnjeti, jer nakon toga više neće moći zadržati posao. Mladi ljudi koji žele stvoriti obitelj, dignuti kredit, opet nemaju uvjete, radi toga jer moraju imati bar jamce koji su na neodređeno vrijeme, a naravno da su njihova okruženja u kojima se kreću ista kao i oni sami. Dakle, nije to pitanje samo rađanja više djece u obitelji, nego i pitanje rađanja jednog djeteta, pitanje uopće stvaranja obitelji.“
Naravno, kaže Sever, da će i Hrvatska, kao i ostale zemlje, morati uvoziti deficitarnu radnu snagu, pa i ciljano useljavati, ali prava populacijska politika je puno složeniji problem:
„U svakom slučaju, ispada da je vladi puno jednostavnije uvoziti radnu snagu, a posebno poslodavcima, jer to onda više nije samo pitanje stvaranja uvjeta za rad, nego pitanje i plaće, jer će, vjerojatno, uvezena radna snaga biti spremna raditi puno jeftinije, ovisno iz kojeg bi se područja uvozila. Tako da je to itekako opasna kategorija i ne treba ju gledati samo s pozicije koliko će obitelj imati djece – što, naravno, treba pomagati – nego što je nama danas najveći dio mladih ljudi spriječen uopće stvarati obitelj, jer im za to trenutno u Hrvatskoj nije stvoren sustav i to treba mijenjati.“
Tako je otprilike proteklih dana, na najavu mogućeg ciljanog useljavanja 15.000 Srba, Bugara, Albanaca i Ukrajinaca godišnje, kao radne snage i radi poboljšanja demografske slike Hrvatske, reagiralo više od 70 posto slušatelja u emisijama hrvatskih radio postaja.
„Ljudi dragi, hoće li za te ljude plaćati taj tko se toga dosjetio ili ćemo plaćati mi? Imamo mi previše svoje sirotinje.“
No, Hrvatska je suočena s malim natalitetom, veci je broj umrlih nego rođenih, u prosjeku žene rađaju 1.4 dijete, i ako se tako nastavi, zemlja bi, prema projekcijama demografa, za 90 godina imala milijun i pol stanovnika manje, što je za opstojnost nacije od 4.5 milijuna stanovnika – katastrofalno.
No, i građani i demografi poručuju državi da prije svega treba stvoriti ozračje u kojem rođenje djeteta neće biti šok za obitelj:
„Ja bih zaista voljela imati još jedno dijete, ali ne mogu si to dozvoliti jer mi jedva preživljavamo. Pa dajte omogućite da ljudi žive normalno, pa će biti i djece i svega, ali dajte vratite nam dostojanstvo, nemojte nas ubijati u pojam, osjećamo se kao zadnji idioti.“
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:
„S jedne strane se govori o slobodnom protoku ljudi i roba, a s druge strane je činjenica da mi u ovim trenucima u Hrvatskoj, sa ovakvom brojkom nezaposlenih koja se baš ne poboljšava bog zna kako, odnosno ne smanjuje se, teško možemo uopće promišljati o nekakvom osmišljavanju useljavanja stranaca radi poboljšavanja radnog sustava u zemlji.“
Sve pozive crkve i državnih vlasti na rađanje više djece, sindikati drže licemjernim, iz više razloga, a prije svega zbog aktualnog sustava zapošljavanja na određeno vrijeme, kojeg nije imuna ni država, a kamoli privatnici, pa se mladi ljudi, zbog nesigurnosti, sve kasnije odlučuju za stvaranje obitelji, jer za to nemaju uvjeta. Krešimir Sever:
„Već tri-četiri godine, praktički, preko 80 posto novih ugovora je na određeno vrijeme. Žena koja ima ugovor na određeno vrijeme ne smije zatrudnjeti, jer nakon toga više neće moći zadržati posao. Mladi ljudi koji žele stvoriti obitelj, dignuti kredit, opet nemaju uvjete, radi toga jer moraju imati bar jamce koji su na neodređeno vrijeme, a naravno da su njihova okruženja u kojima se kreću ista kao i oni sami. Dakle, nije to pitanje samo rađanja više djece u obitelji, nego i pitanje rađanja jednog djeteta, pitanje uopće stvaranja obitelji.“
Naravno, kaže Sever, da će i Hrvatska, kao i ostale zemlje, morati uvoziti deficitarnu radnu snagu, pa i ciljano useljavati, ali prava populacijska politika je puno složeniji problem:
„U svakom slučaju, ispada da je vladi puno jednostavnije uvoziti radnu snagu, a posebno poslodavcima, jer to onda više nije samo pitanje stvaranja uvjeta za rad, nego pitanje i plaće, jer će, vjerojatno, uvezena radna snaga biti spremna raditi puno jeftinije, ovisno iz kojeg bi se područja uvozila. Tako da je to itekako opasna kategorija i ne treba ju gledati samo s pozicije koliko će obitelj imati djece – što, naravno, treba pomagati – nego što je nama danas najveći dio mladih ljudi spriječen uopće stvarati obitelj, jer im za to trenutno u Hrvatskoj nije stvoren sustav i to treba mijenjati.“
