Vijesti o bombaškim samoubilačkim napadima, otmicama, izjave lidera terorističkih organizacija – mediji ih gotovo svakodnevno objavljuju. Dvojba - informirati javnost o tim dogadjajima ili to prešutiti? Mnogi, naime, upozoravaju da se takvim informacijama samo daje publicitet terorističkim skupinama, dok drugi ističu da je u demokratskim zemljama sloboda govora na prvom mjestu. Profesor Paul Wilkinson, na Sveučilištu St Andrews u Škotskoj za Radio Slobodna Evropa kaže:
"Za demokraciju bi pokušaj da se ušutka medijsko izvještavanje o nasilju i terorizmu bio velika greška. Ako mediji izvještavaju objektivno i iznose činjenice, mogu potaknuti raspravu i to onu kritičku, koja bi trebala pomoći. Dakle, velika je prednost imati slobodne medije."
Wilkinson se slaže da teroristi traže publicitet, ali ističe da javnost ima pravo znati što se događa u svijetu. Činjenica je, međutim, da terorističke skupine mogu imati koristi od medijskog izvještavanja o nasilju koji provode. Nedavno je "Evropski časopis za socijalnu psihologiju" objavio izvještaj u kojem tvrdi da je 16 posto ljudi spremno pregovarati sa teroristima nakon što su vidjeli stravične snimke otetih talaca u Iraku u kojima oni svoje vlade mole za milost. Eksperti upozoravaju da je vrlo tanka linija između izvještavanja i propagande. Ali Reza Nourizdej, direktor Arapsko iranskih studija u Londonu ističe:
"Ne razumijem zašto neke američke i evropske medijske kuće daju toliko važnost Bin Ladenovim porukama. Što se željelo postići nedavnom Zawahirjevom izjavom koja se na Al Jazzeiri emitirala gotovo cijeli dan i noć? Ipak je to izjava teroriste kojemu nije stalo za tisuće ljudi ubijenih 9. rujna ili u Afganistanu i Iraku."
Istodobno, profesor Wilkinson smatra da to što se objavljuju poruke pojedinih vođa terorističkih skupina, pomaže da se javnost okrene protiv njihove politike:
"Nemam utisak da je AL Qaida dobija na značaju u muslimanskom svijetu. Čak sam uvjeren u suprotno, ljudi se od njih udaljuju, a posebno nakon nedavnih užasnih zločina i maskara nad Shiitima. Većina novinara, međutim, vrlo je oprezna. Lord Rees Mogg, bivši glavni urednik lista "Times", ističe da se mediji moraju ponašati odgovorno. Svaki slučaj treba posebno prosuđivati:
"To je pitanje zdravog razuma. Nema jedinstvenog odgovora koji bi bio primjenljiv za sve slučajeve. Novine samo moraju prosuđivati. Ponekad je u redu tako nešto objaviti, a ponekad pogrešno."
Slično razmišlja i Inoslav Bešker, ugledni zagrebački novinar, dugogodišnji dopisnik hrvatskih medija iz Italije:
"U više navrata sam smatrao da i mi novinari znamo pogriješiti kada dajemo previše prostora, previše značaja, čak i vijestima o suludim postupcima, jer smo na taj način omogućili drugim budalama da slično postupe. Mislim da tu treba uvijek poći od toga što je javni interes, pri čemu ne mislim da nam neko drugi treba odrediti što je javni interes. To moramo sami učiniti i utvrditi što je manje zlo: da li zatajiti neku informaciju ili to ne učiniti".
"Za demokraciju bi pokušaj da se ušutka medijsko izvještavanje o nasilju i terorizmu bio velika greška. Ako mediji izvještavaju objektivno i iznose činjenice, mogu potaknuti raspravu i to onu kritičku, koja bi trebala pomoći. Dakle, velika je prednost imati slobodne medije."
Wilkinson se slaže da teroristi traže publicitet, ali ističe da javnost ima pravo znati što se događa u svijetu. Činjenica je, međutim, da terorističke skupine mogu imati koristi od medijskog izvještavanja o nasilju koji provode. Nedavno je "Evropski časopis za socijalnu psihologiju" objavio izvještaj u kojem tvrdi da je 16 posto ljudi spremno pregovarati sa teroristima nakon što su vidjeli stravične snimke otetih talaca u Iraku u kojima oni svoje vlade mole za milost. Eksperti upozoravaju da je vrlo tanka linija između izvještavanja i propagande. Ali Reza Nourizdej, direktor Arapsko iranskih studija u Londonu ističe:
"Ne razumijem zašto neke američke i evropske medijske kuće daju toliko važnost Bin Ladenovim porukama. Što se željelo postići nedavnom Zawahirjevom izjavom koja se na Al Jazzeiri emitirala gotovo cijeli dan i noć? Ipak je to izjava teroriste kojemu nije stalo za tisuće ljudi ubijenih 9. rujna ili u Afganistanu i Iraku."
Istodobno, profesor Wilkinson smatra da to što se objavljuju poruke pojedinih vođa terorističkih skupina, pomaže da se javnost okrene protiv njihove politike:
"Nemam utisak da je AL Qaida dobija na značaju u muslimanskom svijetu. Čak sam uvjeren u suprotno, ljudi se od njih udaljuju, a posebno nakon nedavnih užasnih zločina i maskara nad Shiitima. Većina novinara, međutim, vrlo je oprezna. Lord Rees Mogg, bivši glavni urednik lista "Times", ističe da se mediji moraju ponašati odgovorno. Svaki slučaj treba posebno prosuđivati:
"To je pitanje zdravog razuma. Nema jedinstvenog odgovora koji bi bio primjenljiv za sve slučajeve. Novine samo moraju prosuđivati. Ponekad je u redu tako nešto objaviti, a ponekad pogrešno."
Slično razmišlja i Inoslav Bešker, ugledni zagrebački novinar, dugogodišnji dopisnik hrvatskih medija iz Italije:
"U više navrata sam smatrao da i mi novinari znamo pogriješiti kada dajemo previše prostora, previše značaja, čak i vijestima o suludim postupcima, jer smo na taj način omogućili drugim budalama da slično postupe. Mislim da tu treba uvijek poći od toga što je javni interes, pri čemu ne mislim da nam neko drugi treba odrediti što je javni interes. To moramo sami učiniti i utvrditi što je manje zlo: da li zatajiti neku informaciju ili to ne učiniti".
