RSE: Izjavili ste saučešće porodici Rugova. Niste li politički kalkulisali u vezi sa tim činom?
TRAJKOVIĆ: Ne, ni jednog momenta, bez obzira na čitavu situaciju i na sva naša politička neslaganja. Kada se desi da umre jedan čovek, čovek koji je vodio najvažniju političku organizaciju na Kosovu među Albancima, bilo bi krajnje nekorektno ne izjaviti saučešće. Ipak je otišao jedan čovek, bez obzira na drugačije političke poglede.
RSE: Gde je vas zatekla vest o smrti Ibrahima Rugove?
ĆAPRIĆI: U Prištini sa mojim prijateljima, piscima i nekada bliskim saradnicima predsjednika Rugove. To što je gospodin Trajković uputio saučešće mi je malo neobična, ali veoma važna vijest. To se ne događa često i to je dobra vijest.
RSE: Simbol čega je Rugova za vas?
ĆAPRIĆI: Ibrahim Rugova je bio simbol mira na Balkanu, ne bih rekao samo na Kosovu, već čitavog prostora ex Jugoslavije. Devedesetih godina, kada su gotovo svi otvarali frontove rata, Ibrahim Rugova se zalagao za mirno rješenje kosovskog pitanja i za raspad Jugoslavije na miran način. On važi za simbol mira u svim centrima Evrope i Amerike. Stižu saučešća sa svih strana i svi ga kao takvog znaju. On je stvarao imidž mira na Balkanu u vrijeme surovih ratova, pogotovo na Kosovu. Bio je atipičan političar na ovim prostorima. Zalagao se za mirno rješenje u vrijeme kada su se svi zalagali za vojna i ratna rješenja.
TRAJKOVIĆ: Rugova je sigurno simbol jednog hrabrog čoveka. U nevreme je izašao sa svojom političkom platformom, da razotkrije suštinu borbe Albanaca na Kosovu i Metohiji. Do tada su albanski komunisti, koristeći i poziciju u kojoj su bili, zakamuflirali svoje ciljeve, iako su željeli to što je Rugova javno rekao na svoj način. Koristeći komunističke metode, oni su išli tim putem. Gospodin Rugova je prvi albanski političar koji je poveo jedan separatistički pokret, preko koga je javno saopštio svima šta želi. Verbalno je zagovarao mirne političke forme, ali ono što smatram spornim jeste to da je demokratskim i političkim sredstvima ostvarivao jednostrani cilj, a to je ostvarivanje nezavisnosti Kosova bez saglasnosti i onih drugih koji tamo žive. Nije uspeo da uspostavi kontakt i sa drugim građanima koji žive na Kosovu i Metohiji, da bi se moglo otvoreno razgovarati o svenu.
RSE: Bili ste politički aktivni u vreme kada je gospodin Rugova izrastao u lidera. To je kraj osamdesetih i početak devedesetih godina. Koliko puta ste se sreli sa njim?
TRAJKOVIĆ: Na žalost, malo puta sam se sreo sa gospodinom Rugovom. Kao jedan od političkih faktora u to vreme, bio sam ključni organizator jednog skupa i foruma u Prištini. Tada sam otvoreno pozvao albansku alternativu da se zajedno suočimo i razgovaramo na tu temu. Došao je Veton Suroi na taj sastanak, ali gospodin Rugova nije. To je bilo 1989. godine.
RSE: Da li se sećate toga?
ĆAPRIĆI: Ne sjećam se baš tog sastanka, ali se sjećam početka 1989. godine kada je formiran Demokratski savez Kosova.
TRAJKOVIĆ: To je bilo 1989. godine u zgradi Elektroprivrede. Bio je to naš prvi razgovor. Tada je bilo dosta hrabro pozvati albansku alternativu na razgovore i otvoriti jedan demokratski dijalog. Shvatio sam da moramo razgovarati sa ljudima koji drugačije misle, bez obzira na suprotstavljene platforme. Razgovori su potrebni sa onima od kojih drugačije mislite, a ne sa onima koji misle isto ili slično. Smatram da je gospodin Rugova čovek koji je javno i otvoreno zagovarao političko i mirno rešenje. Do današnjeg dana je za mene ostalo sporno to što je ostvarivao jednostrane ciljeve, a nije otvarao dijalog sa drugom stranom koja je vrlo važna, sa srpskom stranom na Kosovu i Metohiji, a da ne govorim i šire.
RSE: Kada je Ibrahim Rugova napravio odlučujući iskorak i kada je politički počeo da se zalaže za nezavisnost Kosova? Da li je to bilo 1989. godine ili ne?
ĆAPRIĆI: Na početku nije bilo moguće da se ta stranka upiše sa takvim namjerama. Od samog početka bila je strategija da, ako se Jugoslavija raspadne, ako se promijene vanjske granice, onda se odmah ide na nezavisnost Kosova. Ukoliko se ne promijene vanjske granice Jugoslavije, onda Kosovo postaje sedma republika, ravnopravna republika sa ostalim.
RSE: Da li je o toj kontradiktornosti o kojoj priča gospodin Trajković - ostvariti nezavisno Kosovo bez nasilja - razmišljao gospodin Rugova?
ĆAPRIĆI: On je bio atipičan političar na ovim prostorima. Vrijeme je dalo prednost drugima, onim koji su otvorili ratni front. On je ostao konzistentan do kraja života mirnom rješenju svakog problema. Nije kontraverzan u tome. Nikada nije pristao da otvori front, pa ni kada je imao ponude iz Zagreba i Ljubljane, kada su oni otvarali frontove. Nikada nije pristao na takve zahtjeve. U vrijeme kada je postojao pritisak od strane OVK i jednog dijela naroda koji su htjeli da se nešto mijenja, da se nešto učini pod dugogodišnjim pritiskom policije i vojske, nikada nije pristao da otvori front. Uvijek je insistirao da se mirnim putem riješi pitanje nezavisnosti Kosova.
RSE: Da li ste verovali da gospodin Rugova ne daje političku zaštitu OVK-u?
TRAJKOVIĆ: Hteo sam da verujem. Morao se Rugova razlikovati, bar malo, od tog albanskog ekstremizma koji je kasnije prerastao u oružani sukob. Za mene je ključno pitanje, ono što ga stavlja u kontekst ratne opcije, to da li je uopšte moguće da se mirnim putem ostvari nezavisno Kosovo. Rekao sam da je nezavisno Kosovo ratni cilj, ako na to ne pristaje druga strana. U tom smislu, mnogi ljudi sa kojima razgovaram na političkoj sceni Srbije, Kosova i Metohije govore da tu postoji veza, da je to jedna sinhronizovana politika albanskog separatističkog pokreta. Gospodin Rugova je uspeo da jednom mudrom politikom internacionalizuje albanski separatistički pokret i nametne ga kao ključni faktor. U jednom momentu, jedna takva metoda delovanja i ostvarivanja cilja nezavisnog Kosova nije mogla da postoji. Zato su sukobi na samom Kosovu ubrzali te procese. I danas, bez obzira koliko se duboko politički ne slažem sa nezavisnim Kosovom, smatram da je gospodin Rugova ipak najzaslužniji što se Kosovo danas kandiduje sa novim statusom nezavisnosti. Da li će tako biti, videćemo. Smatram da će se tek sada otvoriti ono što gospodin Rugova nije uspeo da otvori, a to je da se napravi balans, da se vidi koji su to sve interesi, da li se radi samo o interesima Albanaca ili se radi o interesima svih ljudi koji žive na Kosovu, da ne kažem i šire. Jednostrano rešavanje tog problema neminovno vodi u sukobe. Posledice su katastrofalne. Ipak treba pronaći rešenje koje će zadovoljiti sve strane. Mislim da je to, uz svo poštovanje koje imam prema gospodinu Rugovi, jedan veliki politički minus koji čovek, koji je pokušao politički da rešava taj problem, nije uspeo da nametne i nije uspeo da potraži zajedničke interese u borbi za nezavisno Kosovo.
RSE: Da li je Ibrahim Rugova razmišljao o pokušaju da se nađe zajednički jezik s tamošnjim Srbima?
ĆAPRIĆI: Devedesetih godina, koliko pamtim, gospodin Trajković nije bio dio tog sistema i tog režima. Tada gospodin Rugova nije imao s kim da razgovara. Pristao bi na svaki razgovor, sa bilo kojom stranom, ali nije imao sagovornika. Pogotovo nije imao sagovornika na Kosovu. Ni srpski političari, ni intelektualci, nisu pristajali da razgovaraju sa Rugovom.
RSE: Sećam se jedne scene iz vremena kada je Milan Panić bio premijer tadašnje Jugoslavije. Bile su to devedesete, najstrašnije ratne godine. Tada je on zagrlio Rugovu.
ĆAPRIĆI: Kada bi i samo mali signal došao sa srpske strane, Rugova je pristajao na razgovore. Tada je posredovao u nekim razgovorima o obrazovanju i školstvu. Bila je to jedna smiješna farsa od razgovora. Srbi sa Kosova tada nisu odlučivali ni o čemu, već Beograd. Nisu pristali da daju niti jedan objekt za Univerzitet.
RSE: Na kraju je to sve bila samo farsa.
ĆAPRIĆI: Rugova je pristajao na svaki razgovor, ali nije imao sa kim da razgovara.
TRAJKOVIĆ: Pomenuo sam prvi razgovor na koji gospodin Rugova nije došao, iako je bio pozvan, ali ne bih da ulazimo u to. Ne slažući se sa Miloševićevom politikom napustio sam najviše funkcije u državi i izneo svoj politički stav o Kosovu i Metohiji koji je bio drugačiji od stava aktualne vlasti. Na žalost, sve ono što sam nagoveštavao da će se desiti, ukoliko se ne promeni politička platforma na Kosovu i Metohiji, desilo se. Ja sam jedan od onih koji je insistirao na razgovoru sa gospodinom Rugovom i sa gospodinom Tačijem pre nekoliko godina. Niko se nije odazvao. Velika greška i albanske strane je ta što nikada Albanci nisu videli ozbiljan politički faktor među Srbima na Kosovu i Metohiji, nego su uvek gledali da sa Beogradom razgovaraju o tim ključnim pitanjima. Tu je osnovni problem. I danas je ključni problem što Albanci, kao većinska zajednica na Kosovu i Metohiji, ne stvaraju uslove da Srbi sa Kosova i Metohije ne postanu politički faktor kako bi mogli da razgovaraju, da budu ravnopravni partner drugoj strani. Ne bih čitavu stvar prebacivao na Albance jer to ne postoji ni sa srpske strane. I večeras, upitan da predložim partnera za razgovor sa gospodinom Ćaprićijem, nisam mogao da dam odgovor, pa sam prihvatio da budem sagovornik, kako bi smo na jedan način mogli ovu priču da učinimo pozitivnom. Vaš radio je prvi put objavio jedan dijalog između srpskog i albanskog lidera. To smo bili Adem Demaći i ja, 1999. godine u julu mesecu, kada je bilo najteže. Posle godinu dana smo ponovo razgovarali. Nije tačno da nije bilo želje da se razgovara. Na žalost, sa Srbima sa Kosova i Metohije su najčešće razgovarali oni albanski lideri koji nisu bili politički faktori. Oni koji su bili politički faktor su videli partnera u Beogradu. I danas ga vide, ne stvarajući uslove da Srbi sa Kosova i Metohije postanu politički faktor. Ja sam žestok kritičar Beograda, pa sam često govorio da i Beograd snosi veliku odgovornost, možda i veću nego albanska strana, što ne stvori uslove da Srbi sa Kosova i Metohije postanu politički faktor kako bi mogli da razgovaramo.
RSE: Hteli smo da u ovom razgovoru bude učesnik neko od Srba sa Kosova koji je imao susrete sa gospodinom Rugovom. Kažu za Ibrahima Rugovu da je kosovski Gandi. Proživeo je vreme najstrašnijeg nasilja, a ipak je politički opstao. U čemu je stvar?
ĆAPRIĆI: Čudno je kako je opstao. Niko od takvih lidera nje mogao opstajati poslije ratova. Ibrahim Rugova je politički opstao i poslije rata, iako je bio proglašen za izdajnika albanske stvari jer je razgovarao sa Miloševićem, pošto je, kao, otišao sam u Beograd, mada je bio kidnapovan. Sve su mu prebacivali. On je ipak opstao na poslijeratnim izborima i dobio je većinu, bez obzira na takve napade i sa albanske i sa srpske strane.
RSE: U trenutku kada je otišao na razgovor sa Miloševićem i kada je posle toga dobio zeleno svetlo da zajedno sa porodicom ode u inostranstvo, mnogi su smatrali da je to politički kraj Ibrahima Rogove. Da li ste sa njim o tome razgovarali, jer i dalje postoje nejasnoće šta se tada dogodilo?
ĆAPRIĆI: I dalje postoji neka magla oko toga. Sam Ibrahim Rugova nikada nije htio da napadne nikoga u vezi toga. Nije nikada napao srpski narod u cjelini za nešto što se desilo na Kosovu. Uvijek je bio otvoren za razgovore i uvijek je smatrao srpski narod na Kosovu kao građane Kosova, kao dio svoje zemlje. Nikada ne možete naći nijednu deklaraciju Ibrahima Rugove u kojoj se on, na bilo koji način, zalagao protiv drugih naroda na Kosovu. Nikada nije želio da napadne bilo kako srpski narod, bez obzira šta se desilo na Kosovu. On je bio kidnapovan iz Prištine. Bio je žestoko napadnut cijele decenije. Bio je najveći neprijatelj srpske politike. Čudno je da čovjek koji se zalagao za nezavisnost Kosova, ali mirnim putem, bude najviše napadnut i da bude najveći neprijatelj Srba.
TRAJKOVIĆ: Ko ga je proglasio neprijateljem?
ĆAPRIĆI: Srpska strana je mislila da je njen najveći neprijatelj Ibrahim Rugova, pošto se zalagao za nezavisnost.
TRAJKOVIĆ: Da ne govorimo o neprijateljstvu. Ja sam žestok protivnik nezavisnog Kosova, ali to ne znači da sam neprijatelj. U tome je suština. Tu je najveća konfuzija. Kako možete tražiti mirno političko rešenje, a imati jednosmeran i jednostran cilj? Ne znam pod kojim okolnostima je gospodin Rugova otišao u Beograd, ali gledajući taj snimak na televiziji u jednom momentu sam video hrabrog čoveka. Rugova je ipak bio hrabar čovek. Čitavu tu priču bih okrenuo drugačije. Mislim da je otišao u Beograd da pronađe rešenje.
ĆAPRIĆI: Njega su kidnapovali. On nije otišao sam. On je to rekao.
TRAJKOVIĆ: Nepoznate su mi okolnosti, ali, i ako je kidnapovan i ako nije, njegov odlazak u Beograd je hrabar čin. To treba svi da pozdrave. Mene proglašavaju za izdajnika srpskog naroda jer sam ostao na Kosovu, jer sam sedeo i sa Rugovom i sa Tačijem i mnogim drugima tražeći 1999. godine da se zaustave stradanja i da se spase bar jedna glava. Ako sam uspeo bar jednu glavu da spasim, to što me neko zove izdajnikom, nije bitno. U tom smisli smatram da taj čin gospodina Rugove mogu proglasiti izdajničkim od strane Albanca samo oni koji ne žele mir.
ĆAPRIĆI: Ne slažem se. Ibrahim Rugova nije otišao u Beograd svojevoljno. On je kidnapovan. Milošević je htio da upotrijebi njega i njegovu poziciju. Talijani su odmah insistirali da Rugova napusti zemlju jer su smatrali da će on biti jedan od faktora mira poslije rata na Kosovu. Bio je kidnapovan. Nije to neki hrabar čin Rugove. Nije htio da razgovara sa Miloševićem, jer Milošević nije znao nikakav drugi jezik sem jezika nasilja. To se vidjelo kada je upotrijebio zadnji čin, a to je istjerivanje milion Albanaca i zauvijek rješenje pitanja Kosova.
TRAJKOVIĆ: Sećam se da je uoči rata grupa albanskih intelektualca i lidera bila kod Miloševića, pokušavajući da pronađu politički odgovor na to pitanje. U čitavom tom kontekstu pokušavam da čoveku koji je proglašen kosovskim Gandijem upriličim jedan takav čin. Neću da ulazim u to jer nemam dovoljno informacija.
ĆAPRIĆI: Ja imam sasvim dovoljno informacija.
TRAJKOVIĆ: Ostaje da vam verujem.
ĆAPRIĆI: Nasilno su ga kidnapovali i bio je transportovan u Beograd. Nije bilo dijaloga s Miloševićem kada je počelo NATO bombardovanje. On je prije rata pristajao na razgovor sa bilo kim. Posle bombardovanja nije insistirao ni na kakvom razgovoru. OVK mu to pripisuje kao izdajništvo, ali to je druga tema.
RSE: U vreme kada se pojavio OVK, bili ste vrlo bliski sa njim i često ste se viđali. Da li se sećate nekih razgovora i dilema koje je imao? Da li je strahovao od toga šta će da se dogodi? Da li je pokušavao nešto u tom smislu da učini?
ĆAPRIĆI: Bili smo veoma bliski prije rata. Kada su razgovori oko prosvjete vođeni, pritisak je došao od strane OVK da se otvori front. On nikada nije pristao na to da postane vođa i civilni komandant oružanih snaga.
RSE: To znači da je imao takvu ponudu?
ĆAPRIĆI: Imao je mnogo takvih ponuda. Nikada na njih nije pristao. Ostao je konzistentan svom putu do nezavisnosti Kosova samo mirnim putem.
RSE: Da li ste Vi to znali i da li ste verovali u takvog Rugovu?
TRAJKOVIĆ: Sa žaljenjem kažem - ne. Samo je problem neslaganja u cilju. Slažem se da treba politički rešavati probleme. Vrlo je interesantno da je nakon rata Rugova krenuo sa verbalnim ekstremizmom. Bio je mnogo žešći u zahtevima za nezavisno Kosovo, nego što su bili oni koji su vodili rat. Među nama su mnogi u jednom momentu govorili da je bolji ekstremista Tači, koji se sada verbalno demokratski izjašnjava, jer je on ostvario svoj cilj i svoju borbu kroz borbu u OVK. Sada je došao u poziciju da se bori za politički imidž i za podršku međunarodne zajednice. On naglo menja svoj vokabular i postaje demokrata. Rugova je nakon rata žestoko krenuo da nadoknadi ono što mu se zameralo, a to je da nije učestvovao i nije podržao do kraja OVK.
ĆAPRIĆI: Ne mislim tako. Rugova nikada nije bio ekstremista. Druga strana mu to zamjera. Zalaže se za nezavisnost Kosova od devedesetih godina. Nije ništa promijenio u svojoj retorici. Bio je konzistentan za mirno rješenje nezavisnosti Kosova. Žalosno je što je i za vrijeme Miloševića, pa i poslije njega, Beograd gledao na ovu drugu stranu, kao na podobniju za razgovore, nego na Rugovu. Na ovim ratnim prostorima, ove dvije decenije, Rugova je bio donkihotovski političar. Zalagao se za mirno rješenje u prostoru gdje nije imao sagovornika. Morbidno je to što je jedna ratna strana tražila drugu ratnu, sličnu, stranu.
TRAJKOVIĆ: Možda je Tači postao veći demokrata od Rugove?
ĆAPRIĆI: Po čemu?
TRAJKOVIĆ: U verbalnom. Odjednom vidite Tačija koji zove Srbe da se vrate, koji traži demokratsko, političko rešenje. Radi se o političkim igrama u unutrašnjoj albanskoj borbi za poziciju. Vrlo je interesantno da Rugova, koji je kritikovan do strane Albanca jer nije bio za oružano rešenje, kasnije pobeđuje. To možemo vrlo pozitivno da analiziramo. To znači da ipak taj ekstremni albanski deo, koji je bio okupljen oko UČK, najdiretktnije podržan od strane centara moći u međunarodnoj zajednici, popušta. Posle rata, bez obzira na poziciju koju su mali vođe UČK, Rugova ponovo dobija primat zato što u samom albanskom narodu postoje mnogo jači demokratski kapaciteti nego što je isforsiran albanski ekstremizam uz pomoć međunarodne zajednice. U to želim da verujem.
RSE: Upravo zbog toga je vrlo važno pitanje - Kosovo posle Rugove? Da li će pregovori biti teži bez Ibrahima Rugove?
ĆAPRIĆI: U neku ruku hoće, pošto je Ibrahim Rugova bio simbol nezavisnosti Kosova i budućeg rješenja Kosova. Bio je čovjek od povjerenja i čovjek koji je držao balans političkih snaga. Bio je pragmatičan čovjek i čovjek koji je znao da pravi kompromise. Znao je ući u pregovore.
TRAJKOVIĆ: Mislim da su odnosi među Albancima na Kosovu institucionalizovani i da mnogo ne zavise od pojedinaca. Oni su pod kontrolom međunarodne zajednice. Sigurno da bi jedan takav politički lider i veteran, kao što je gospodin Rugova, bio od velike koriti za dalje političko rešavanje problema. Mislim da to neće mnogo uticati na tok razgovora. To će sada otvoriti prestrojavanja kod Albanaca i borbu za prvog lidera. Mislim da će na to uticati sama međunarodna zajednica i da će na vrh doći čovek na kojeg će međunarodna zajednica imati veći uticaj, veći nego što je imala na Rugovu. Mislim da je Rugova ipak bio najsamostalniji političar među albanskim liderima.
RSE: Vidite li ličnost koja može zameniti Rugovu?
ĆAPRIĆI: Spominju se neka imena, ali sam ubijeđen da će doći umjerenija strana. Mislim da ovo neće dramatično uticati na tok razgovora. Slažem se da postoje institucije, jer se pregovori vode na nivou institucija. Politička grupa koja će voditi pregovore je stvorena iz Vlade, ministarstava, Skupštine.
RSE: Da li mislite da će doći neko iz političkog miljea Ibrahima Rugove?
ĆAPRIĆI: Mislim da hoće.
TRAJKOVIĆ: Voleo bih da na čelo Kosova dođe čovek koji se razume u ekonomiju. Neko ko može da ponudi nešto više od gole politike. Takav čovek nedostaje svima nama na Balkanu. Ukoliko bi došao takav čovek, sa autoritetom i znanjem, da otvori ekonomske procese, da narod počne bolje da živi, on bi pripremio jedan proces u kome bi smo izašli iz krize bez daljnjih sukobljavanja i sa perspektivom da se na Kosovu i u Srbiji živi mirno.
RSE: Nije li neobičan prst sudbine da čovek koji se borio za nezavisno Kosovo ode u trenutku početka pregovora o statusu Kosova? Kako ovaj trenutak vidite u odnosu na cilj čoveka o kome pričamo, čoveka koga više nema među nama?
ĆAPRIĆI: Uvijek je spominjao nezavisnost Kosova i mirno rješenje tog pitanja. Želio je priznaje Kosova od strane Amerike, evropska zajednice i njihovih prijatelja. Smrt je bila nepravedna, pa gospodin Rugova nije stigao da bude na čelu Kosova u trenutku kada će to biti finalan status.
TRAJKOVIĆ: Siguran sam da Rugova, i da je ostao živ, ne bi bio predsednik nezavisnog Kosova, jer očekujem ipak jedno kompromisno rešenje. Ali, gospodin Rugova je svojim političkim delovanjem postao jedna važna figura i ostaće u istoriji zapisan kao čovek koji je na mudar način uspeo da nadmudri politiku Srbije, koja očigledno nije imala odgovor na albansko pitanje, pa ni na političku platformu separatističkog pokreta koji je vodio gospodin Rugova. Srbija nije imala politički odgovor na to pitanje. Onaj koji je bio najodgovorniji da traži rešenja, a to je država, nije uspeo da ih nađe, ali je jedan Rugova i pokret koji je on vodio, uz pomoć međunarodne zajednice i nekih centara moći, uspeo da postavi taj cilj i da postavi pred čitav svet dilemu kako dalje. Mislim da je došao trenutak kada će se uspostaviti sasvim drugačiji odnosi nego što je sam Rugova želeo. Ono što mu je nedostajalo je to da Kosovo treba da bude integrativni faktor, a ne faktor koji će i dalje biti faktor dezintegracije.
RSE: Kada je saznao za bolest, da li je razmišljao o tome da može neće dočekati ono za šta se borio?
ĆAPRIĆI: On je javno izašao na televiziju i saopštio narodu Kosova da ima tako strašnu bolest. Nadao se da će stići do negdje, ali je u dubini duše ipak znao da neće uspjeti jer je bolest već uzela velikog maha. On se nadao i borio protiv te bolesti, ali nije uspio. Žalosno je što Rugova nikada nije našao partnera sa srpske strane na Kosovu. Nije imao partnera s kim bi mogao da razgovara. Mislim da bi samostalan partner sa srpske strane sa Kosova, bez insistiranja Beograda, promijenio tok događaja na Kosovu.
TRAJKOVIĆ: Već nekoliko godina insistiram na tome. Živim na Kosovu. Jednom prilikom sam rekao - Ne daj Bože da Kosovo bude nezavisno. Ali i tada ću ostati da živim na Kosovu. Već tri godina insistiram da zajedno napravimo jedan centar za dijalog i pomirenje. Razgovarao sam sa nekoliko Albanaca. Bio sam u Udruženju za ljudska prava. Insistiram da napravimo instituciju i otvorimo sva sporna pitanja. Na žalost, nemam odgovor.
ĆAPRIĆI: Problem je što Vi niste faktor.
TRAJKOVIĆ: Vi želite da ja ne budem faktor.
RSE: Ovo je već priča za, možda, novog predsednika Kosova.
ĆAPRIĆI: Nadam se da će biti predsednik Kosova onaj koji će smatrati za ravnopravne građane sve nacionalnosti na Kosovu, ako Kosovo bude nezavisno.
RSE: To je drugi korak. Prvi korak je Beč i početak pregovora o statusu Kosova, o decentralizaciji, pregovora koji će početi bez Ibrahima Rugove.
TRAJKOVIĆ: Nadam se da će uvažiti pravila igre koja će zaštiti ljudska prava i sve ljude koji tamo žive. Sreo sam se sa Rugovom u Budimpešti, kada je gospodin Kasof organizovao okrugli sto između Srba i Albanaca. Tada sam prihvatio da budem učesnik tog okruglog stola. Na kraju tog razgovora, koji je bio vrlo interesantan, prišao mi je Kasof i zamolio me da budem na konferenciji za štampu sa Rugovom i Tačijem, jer niko od Srba to nije hteo. Prihvatio sam. Seli smo. Bio sam između Kasofa i Rugove. Tači je bio s druge strane Kasofa. U jednom momentu jedan novinar pitao me kako ću uopšte smeti da se vratim na Kosovo kada me Srbi vide kako sedim sa Rugovom i Tačijem. Rekao sam da - ako je gospodin Rugova razgovarao sa gospodinom Miloševićem, onda mogu i ja da razgovaram sa svojim komšijom Rugovom. Gospodin Rugova se samo nasmejao i nije dalje komentarisao moj odgovor. Ja sam nekoliko puta učestvovao na okruglim stolovima sa gospodinom Rugovom i sigurno da je on jedan od najmudrijih albanskih političara. U jednom razgovoru sa Klintonom, na aerodromu u Prištini, zajedno sa vladikom Arsenijem sam predstavljao srpsku stranu, a za albanski tim su bili gospodin Rugova, gospodin Tači i gospodin Suroi. I tada sam se uverio da je Rugova najmudriji političar među Albancima. Majstorski se koristio jednom tradicionalnom mudrosti koja kod Albanaca uopšte nije postojala. Tu politiku je on uspeo da modernizuje i nametne kao metodu rešavanja problema.
ĆAPRIĆI: Prije nego što je bio političar, on je bio pisac i doktor filoloških nauka. Bio je student Pariza i jako kulturna ličnost, jedna strašno draga ličnost. Slažem se da je bio nepodoban za pregovore s Beogradom. Kada je Beograd insistirao na islamističkoj dimenziji Kosova, da se na Kosovu sprema džihad, Ibrahim Rugova se sastao sa Papom u Vatikanu. Imao je jako prijateljske razgovore i prijateljstvo, ne samo sa Papom, nego i sa zapadnim zemljama.Uspijevao je vješto i mudro uvijek da slomi napad iz Beograda. Stvarno je uspio da postane jedna značajna ličnost Balkana, čovjek mira za koji se zalagao svih ovih 15 godina. Nikada nije mijenjao retoriku, nikada nije napadao narode, nikada se nije zalagao za nacionalizam, ali je uvijek bio konzistentan za nezavisnost Kosova i mirno rješenje tog pitanja, za ravnopravnost građana svih nacionalnosti i vjera na Kosovu. On je želio da bude predsjednik svih naroda na Kosovu.
TRAJKOVIĆ: Bez obzira na moje neslaganje s Rugovom, moram reći da je bio mudar političar. On je uspeo da nadmudri Miloševića.
TRAJKOVIĆ: Ne, ni jednog momenta, bez obzira na čitavu situaciju i na sva naša politička neslaganja. Kada se desi da umre jedan čovek, čovek koji je vodio najvažniju političku organizaciju na Kosovu među Albancima, bilo bi krajnje nekorektno ne izjaviti saučešće. Ipak je otišao jedan čovek, bez obzira na drugačije političke poglede.
RSE: Gde je vas zatekla vest o smrti Ibrahima Rugove?
ĆAPRIĆI: U Prištini sa mojim prijateljima, piscima i nekada bliskim saradnicima predsjednika Rugove. To što je gospodin Trajković uputio saučešće mi je malo neobična, ali veoma važna vijest. To se ne događa često i to je dobra vijest.
RSE: Simbol čega je Rugova za vas?
ĆAPRIĆI: Ibrahim Rugova je bio simbol mira na Balkanu, ne bih rekao samo na Kosovu, već čitavog prostora ex Jugoslavije. Devedesetih godina, kada su gotovo svi otvarali frontove rata, Ibrahim Rugova se zalagao za mirno rješenje kosovskog pitanja i za raspad Jugoslavije na miran način. On važi za simbol mira u svim centrima Evrope i Amerike. Stižu saučešća sa svih strana i svi ga kao takvog znaju. On je stvarao imidž mira na Balkanu u vrijeme surovih ratova, pogotovo na Kosovu. Bio je atipičan političar na ovim prostorima. Zalagao se za mirno rješenje u vrijeme kada su se svi zalagali za vojna i ratna rješenja.
TRAJKOVIĆ: Rugova je sigurno simbol jednog hrabrog čoveka. U nevreme je izašao sa svojom političkom platformom, da razotkrije suštinu borbe Albanaca na Kosovu i Metohiji. Do tada su albanski komunisti, koristeći i poziciju u kojoj su bili, zakamuflirali svoje ciljeve, iako su željeli to što je Rugova javno rekao na svoj način. Koristeći komunističke metode, oni su išli tim putem. Gospodin Rugova je prvi albanski političar koji je poveo jedan separatistički pokret, preko koga je javno saopštio svima šta želi. Verbalno je zagovarao mirne političke forme, ali ono što smatram spornim jeste to da je demokratskim i političkim sredstvima ostvarivao jednostrani cilj, a to je ostvarivanje nezavisnosti Kosova bez saglasnosti i onih drugih koji tamo žive. Nije uspeo da uspostavi kontakt i sa drugim građanima koji žive na Kosovu i Metohiji, da bi se moglo otvoreno razgovarati o svenu.
RSE: Bili ste politički aktivni u vreme kada je gospodin Rugova izrastao u lidera. To je kraj osamdesetih i početak devedesetih godina. Koliko puta ste se sreli sa njim?
TRAJKOVIĆ: Na žalost, malo puta sam se sreo sa gospodinom Rugovom. Kao jedan od političkih faktora u to vreme, bio sam ključni organizator jednog skupa i foruma u Prištini. Tada sam otvoreno pozvao albansku alternativu da se zajedno suočimo i razgovaramo na tu temu. Došao je Veton Suroi na taj sastanak, ali gospodin Rugova nije. To je bilo 1989. godine.
RSE: Da li se sećate toga?
ĆAPRIĆI: Ne sjećam se baš tog sastanka, ali se sjećam početka 1989. godine kada je formiran Demokratski savez Kosova.
TRAJKOVIĆ: To je bilo 1989. godine u zgradi Elektroprivrede. Bio je to naš prvi razgovor. Tada je bilo dosta hrabro pozvati albansku alternativu na razgovore i otvoriti jedan demokratski dijalog. Shvatio sam da moramo razgovarati sa ljudima koji drugačije misle, bez obzira na suprotstavljene platforme. Razgovori su potrebni sa onima od kojih drugačije mislite, a ne sa onima koji misle isto ili slično. Smatram da je gospodin Rugova čovek koji je javno i otvoreno zagovarao političko i mirno rešenje. Do današnjeg dana je za mene ostalo sporno to što je ostvarivao jednostrane ciljeve, a nije otvarao dijalog sa drugom stranom koja je vrlo važna, sa srpskom stranom na Kosovu i Metohiji, a da ne govorim i šire.
RSE: Kada je Ibrahim Rugova napravio odlučujući iskorak i kada je politički počeo da se zalaže za nezavisnost Kosova? Da li je to bilo 1989. godine ili ne?
ĆAPRIĆI: Na početku nije bilo moguće da se ta stranka upiše sa takvim namjerama. Od samog početka bila je strategija da, ako se Jugoslavija raspadne, ako se promijene vanjske granice, onda se odmah ide na nezavisnost Kosova. Ukoliko se ne promijene vanjske granice Jugoslavije, onda Kosovo postaje sedma republika, ravnopravna republika sa ostalim.
RSE: Da li je o toj kontradiktornosti o kojoj priča gospodin Trajković - ostvariti nezavisno Kosovo bez nasilja - razmišljao gospodin Rugova?
ĆAPRIĆI: On je bio atipičan političar na ovim prostorima. Vrijeme je dalo prednost drugima, onim koji su otvorili ratni front. On je ostao konzistentan do kraja života mirnom rješenju svakog problema. Nije kontraverzan u tome. Nikada nije pristao da otvori front, pa ni kada je imao ponude iz Zagreba i Ljubljane, kada su oni otvarali frontove. Nikada nije pristao na takve zahtjeve. U vrijeme kada je postojao pritisak od strane OVK i jednog dijela naroda koji su htjeli da se nešto mijenja, da se nešto učini pod dugogodišnjim pritiskom policije i vojske, nikada nije pristao da otvori front. Uvijek je insistirao da se mirnim putem riješi pitanje nezavisnosti Kosova.
RSE: Da li ste verovali da gospodin Rugova ne daje političku zaštitu OVK-u?
TRAJKOVIĆ: Hteo sam da verujem. Morao se Rugova razlikovati, bar malo, od tog albanskog ekstremizma koji je kasnije prerastao u oružani sukob. Za mene je ključno pitanje, ono što ga stavlja u kontekst ratne opcije, to da li je uopšte moguće da se mirnim putem ostvari nezavisno Kosovo. Rekao sam da je nezavisno Kosovo ratni cilj, ako na to ne pristaje druga strana. U tom smislu, mnogi ljudi sa kojima razgovaram na političkoj sceni Srbije, Kosova i Metohije govore da tu postoji veza, da je to jedna sinhronizovana politika albanskog separatističkog pokreta. Gospodin Rugova je uspeo da jednom mudrom politikom internacionalizuje albanski separatistički pokret i nametne ga kao ključni faktor. U jednom momentu, jedna takva metoda delovanja i ostvarivanja cilja nezavisnog Kosova nije mogla da postoji. Zato su sukobi na samom Kosovu ubrzali te procese. I danas, bez obzira koliko se duboko politički ne slažem sa nezavisnim Kosovom, smatram da je gospodin Rugova ipak najzaslužniji što se Kosovo danas kandiduje sa novim statusom nezavisnosti. Da li će tako biti, videćemo. Smatram da će se tek sada otvoriti ono što gospodin Rugova nije uspeo da otvori, a to je da se napravi balans, da se vidi koji su to sve interesi, da li se radi samo o interesima Albanaca ili se radi o interesima svih ljudi koji žive na Kosovu, da ne kažem i šire. Jednostrano rešavanje tog problema neminovno vodi u sukobe. Posledice su katastrofalne. Ipak treba pronaći rešenje koje će zadovoljiti sve strane. Mislim da je to, uz svo poštovanje koje imam prema gospodinu Rugovi, jedan veliki politički minus koji čovek, koji je pokušao politički da rešava taj problem, nije uspeo da nametne i nije uspeo da potraži zajedničke interese u borbi za nezavisno Kosovo.
RSE: Da li je Ibrahim Rugova razmišljao o pokušaju da se nađe zajednički jezik s tamošnjim Srbima?
ĆAPRIĆI: Devedesetih godina, koliko pamtim, gospodin Trajković nije bio dio tog sistema i tog režima. Tada gospodin Rugova nije imao s kim da razgovara. Pristao bi na svaki razgovor, sa bilo kojom stranom, ali nije imao sagovornika. Pogotovo nije imao sagovornika na Kosovu. Ni srpski političari, ni intelektualci, nisu pristajali da razgovaraju sa Rugovom.
RSE: Sećam se jedne scene iz vremena kada je Milan Panić bio premijer tadašnje Jugoslavije. Bile su to devedesete, najstrašnije ratne godine. Tada je on zagrlio Rugovu.
ĆAPRIĆI: Kada bi i samo mali signal došao sa srpske strane, Rugova je pristajao na razgovore. Tada je posredovao u nekim razgovorima o obrazovanju i školstvu. Bila je to jedna smiješna farsa od razgovora. Srbi sa Kosova tada nisu odlučivali ni o čemu, već Beograd. Nisu pristali da daju niti jedan objekt za Univerzitet.
RSE: Na kraju je to sve bila samo farsa.
ĆAPRIĆI: Rugova je pristajao na svaki razgovor, ali nije imao sa kim da razgovara.
TRAJKOVIĆ: Pomenuo sam prvi razgovor na koji gospodin Rugova nije došao, iako je bio pozvan, ali ne bih da ulazimo u to. Ne slažući se sa Miloševićevom politikom napustio sam najviše funkcije u državi i izneo svoj politički stav o Kosovu i Metohiji koji je bio drugačiji od stava aktualne vlasti. Na žalost, sve ono što sam nagoveštavao da će se desiti, ukoliko se ne promeni politička platforma na Kosovu i Metohiji, desilo se. Ja sam jedan od onih koji je insistirao na razgovoru sa gospodinom Rugovom i sa gospodinom Tačijem pre nekoliko godina. Niko se nije odazvao. Velika greška i albanske strane je ta što nikada Albanci nisu videli ozbiljan politički faktor među Srbima na Kosovu i Metohiji, nego su uvek gledali da sa Beogradom razgovaraju o tim ključnim pitanjima. Tu je osnovni problem. I danas je ključni problem što Albanci, kao većinska zajednica na Kosovu i Metohiji, ne stvaraju uslove da Srbi sa Kosova i Metohije ne postanu politički faktor kako bi mogli da razgovaraju, da budu ravnopravni partner drugoj strani. Ne bih čitavu stvar prebacivao na Albance jer to ne postoji ni sa srpske strane. I večeras, upitan da predložim partnera za razgovor sa gospodinom Ćaprićijem, nisam mogao da dam odgovor, pa sam prihvatio da budem sagovornik, kako bi smo na jedan način mogli ovu priču da učinimo pozitivnom. Vaš radio je prvi put objavio jedan dijalog između srpskog i albanskog lidera. To smo bili Adem Demaći i ja, 1999. godine u julu mesecu, kada je bilo najteže. Posle godinu dana smo ponovo razgovarali. Nije tačno da nije bilo želje da se razgovara. Na žalost, sa Srbima sa Kosova i Metohije su najčešće razgovarali oni albanski lideri koji nisu bili politički faktori. Oni koji su bili politički faktor su videli partnera u Beogradu. I danas ga vide, ne stvarajući uslove da Srbi sa Kosova i Metohije postanu politički faktor. Ja sam žestok kritičar Beograda, pa sam često govorio da i Beograd snosi veliku odgovornost, možda i veću nego albanska strana, što ne stvori uslove da Srbi sa Kosova i Metohije postanu politički faktor kako bi mogli da razgovaramo.
RSE: Hteli smo da u ovom razgovoru bude učesnik neko od Srba sa Kosova koji je imao susrete sa gospodinom Rugovom. Kažu za Ibrahima Rugovu da je kosovski Gandi. Proživeo je vreme najstrašnijeg nasilja, a ipak je politički opstao. U čemu je stvar?
ĆAPRIĆI: Čudno je kako je opstao. Niko od takvih lidera nje mogao opstajati poslije ratova. Ibrahim Rugova je politički opstao i poslije rata, iako je bio proglašen za izdajnika albanske stvari jer je razgovarao sa Miloševićem, pošto je, kao, otišao sam u Beograd, mada je bio kidnapovan. Sve su mu prebacivali. On je ipak opstao na poslijeratnim izborima i dobio je većinu, bez obzira na takve napade i sa albanske i sa srpske strane.
RSE: U trenutku kada je otišao na razgovor sa Miloševićem i kada je posle toga dobio zeleno svetlo da zajedno sa porodicom ode u inostranstvo, mnogi su smatrali da je to politički kraj Ibrahima Rogove. Da li ste sa njim o tome razgovarali, jer i dalje postoje nejasnoće šta se tada dogodilo?
ĆAPRIĆI: I dalje postoji neka magla oko toga. Sam Ibrahim Rugova nikada nije htio da napadne nikoga u vezi toga. Nije nikada napao srpski narod u cjelini za nešto što se desilo na Kosovu. Uvijek je bio otvoren za razgovore i uvijek je smatrao srpski narod na Kosovu kao građane Kosova, kao dio svoje zemlje. Nikada ne možete naći nijednu deklaraciju Ibrahima Rugove u kojoj se on, na bilo koji način, zalagao protiv drugih naroda na Kosovu. Nikada nije želio da napadne bilo kako srpski narod, bez obzira šta se desilo na Kosovu. On je bio kidnapovan iz Prištine. Bio je žestoko napadnut cijele decenije. Bio je najveći neprijatelj srpske politike. Čudno je da čovjek koji se zalagao za nezavisnost Kosova, ali mirnim putem, bude najviše napadnut i da bude najveći neprijatelj Srba.
TRAJKOVIĆ: Ko ga je proglasio neprijateljem?
ĆAPRIĆI: Srpska strana je mislila da je njen najveći neprijatelj Ibrahim Rugova, pošto se zalagao za nezavisnost.
TRAJKOVIĆ: Da ne govorimo o neprijateljstvu. Ja sam žestok protivnik nezavisnog Kosova, ali to ne znači da sam neprijatelj. U tome je suština. Tu je najveća konfuzija. Kako možete tražiti mirno političko rešenje, a imati jednosmeran i jednostran cilj? Ne znam pod kojim okolnostima je gospodin Rugova otišao u Beograd, ali gledajući taj snimak na televiziji u jednom momentu sam video hrabrog čoveka. Rugova je ipak bio hrabar čovek. Čitavu tu priču bih okrenuo drugačije. Mislim da je otišao u Beograd da pronađe rešenje.
ĆAPRIĆI: Njega su kidnapovali. On nije otišao sam. On je to rekao.
TRAJKOVIĆ: Nepoznate su mi okolnosti, ali, i ako je kidnapovan i ako nije, njegov odlazak u Beograd je hrabar čin. To treba svi da pozdrave. Mene proglašavaju za izdajnika srpskog naroda jer sam ostao na Kosovu, jer sam sedeo i sa Rugovom i sa Tačijem i mnogim drugima tražeći 1999. godine da se zaustave stradanja i da se spase bar jedna glava. Ako sam uspeo bar jednu glavu da spasim, to što me neko zove izdajnikom, nije bitno. U tom smisli smatram da taj čin gospodina Rugove mogu proglasiti izdajničkim od strane Albanca samo oni koji ne žele mir.
ĆAPRIĆI: Ne slažem se. Ibrahim Rugova nije otišao u Beograd svojevoljno. On je kidnapovan. Milošević je htio da upotrijebi njega i njegovu poziciju. Talijani su odmah insistirali da Rugova napusti zemlju jer su smatrali da će on biti jedan od faktora mira poslije rata na Kosovu. Bio je kidnapovan. Nije to neki hrabar čin Rugove. Nije htio da razgovara sa Miloševićem, jer Milošević nije znao nikakav drugi jezik sem jezika nasilja. To se vidjelo kada je upotrijebio zadnji čin, a to je istjerivanje milion Albanaca i zauvijek rješenje pitanja Kosova.
TRAJKOVIĆ: Sećam se da je uoči rata grupa albanskih intelektualca i lidera bila kod Miloševića, pokušavajući da pronađu politički odgovor na to pitanje. U čitavom tom kontekstu pokušavam da čoveku koji je proglašen kosovskim Gandijem upriličim jedan takav čin. Neću da ulazim u to jer nemam dovoljno informacija.
ĆAPRIĆI: Ja imam sasvim dovoljno informacija.
TRAJKOVIĆ: Ostaje da vam verujem.
ĆAPRIĆI: Nasilno su ga kidnapovali i bio je transportovan u Beograd. Nije bilo dijaloga s Miloševićem kada je počelo NATO bombardovanje. On je prije rata pristajao na razgovor sa bilo kim. Posle bombardovanja nije insistirao ni na kakvom razgovoru. OVK mu to pripisuje kao izdajništvo, ali to je druga tema.
RSE: U vreme kada se pojavio OVK, bili ste vrlo bliski sa njim i često ste se viđali. Da li se sećate nekih razgovora i dilema koje je imao? Da li je strahovao od toga šta će da se dogodi? Da li je pokušavao nešto u tom smislu da učini?
ĆAPRIĆI: Bili smo veoma bliski prije rata. Kada su razgovori oko prosvjete vođeni, pritisak je došao od strane OVK da se otvori front. On nikada nije pristao na to da postane vođa i civilni komandant oružanih snaga.
RSE: To znači da je imao takvu ponudu?
ĆAPRIĆI: Imao je mnogo takvih ponuda. Nikada na njih nije pristao. Ostao je konzistentan svom putu do nezavisnosti Kosova samo mirnim putem.
RSE: Da li ste Vi to znali i da li ste verovali u takvog Rugovu?
TRAJKOVIĆ: Sa žaljenjem kažem - ne. Samo je problem neslaganja u cilju. Slažem se da treba politički rešavati probleme. Vrlo je interesantno da je nakon rata Rugova krenuo sa verbalnim ekstremizmom. Bio je mnogo žešći u zahtevima za nezavisno Kosovo, nego što su bili oni koji su vodili rat. Među nama su mnogi u jednom momentu govorili da je bolji ekstremista Tači, koji se sada verbalno demokratski izjašnjava, jer je on ostvario svoj cilj i svoju borbu kroz borbu u OVK. Sada je došao u poziciju da se bori za politički imidž i za podršku međunarodne zajednice. On naglo menja svoj vokabular i postaje demokrata. Rugova je nakon rata žestoko krenuo da nadoknadi ono što mu se zameralo, a to je da nije učestvovao i nije podržao do kraja OVK.
ĆAPRIĆI: Ne mislim tako. Rugova nikada nije bio ekstremista. Druga strana mu to zamjera. Zalaže se za nezavisnost Kosova od devedesetih godina. Nije ništa promijenio u svojoj retorici. Bio je konzistentan za mirno rješenje nezavisnosti Kosova. Žalosno je što je i za vrijeme Miloševića, pa i poslije njega, Beograd gledao na ovu drugu stranu, kao na podobniju za razgovore, nego na Rugovu. Na ovim ratnim prostorima, ove dvije decenije, Rugova je bio donkihotovski političar. Zalagao se za mirno rješenje u prostoru gdje nije imao sagovornika. Morbidno je to što je jedna ratna strana tražila drugu ratnu, sličnu, stranu.
TRAJKOVIĆ: Možda je Tači postao veći demokrata od Rugove?
ĆAPRIĆI: Po čemu?
TRAJKOVIĆ: U verbalnom. Odjednom vidite Tačija koji zove Srbe da se vrate, koji traži demokratsko, političko rešenje. Radi se o političkim igrama u unutrašnjoj albanskoj borbi za poziciju. Vrlo je interesantno da Rugova, koji je kritikovan do strane Albanca jer nije bio za oružano rešenje, kasnije pobeđuje. To možemo vrlo pozitivno da analiziramo. To znači da ipak taj ekstremni albanski deo, koji je bio okupljen oko UČK, najdiretktnije podržan od strane centara moći u međunarodnoj zajednici, popušta. Posle rata, bez obzira na poziciju koju su mali vođe UČK, Rugova ponovo dobija primat zato što u samom albanskom narodu postoje mnogo jači demokratski kapaciteti nego što je isforsiran albanski ekstremizam uz pomoć međunarodne zajednice. U to želim da verujem.
RSE: Upravo zbog toga je vrlo važno pitanje - Kosovo posle Rugove? Da li će pregovori biti teži bez Ibrahima Rugove?
ĆAPRIĆI: U neku ruku hoće, pošto je Ibrahim Rugova bio simbol nezavisnosti Kosova i budućeg rješenja Kosova. Bio je čovjek od povjerenja i čovjek koji je držao balans političkih snaga. Bio je pragmatičan čovjek i čovjek koji je znao da pravi kompromise. Znao je ući u pregovore.
TRAJKOVIĆ: Mislim da su odnosi među Albancima na Kosovu institucionalizovani i da mnogo ne zavise od pojedinaca. Oni su pod kontrolom međunarodne zajednice. Sigurno da bi jedan takav politički lider i veteran, kao što je gospodin Rugova, bio od velike koriti za dalje političko rešavanje problema. Mislim da to neće mnogo uticati na tok razgovora. To će sada otvoriti prestrojavanja kod Albanaca i borbu za prvog lidera. Mislim da će na to uticati sama međunarodna zajednica i da će na vrh doći čovek na kojeg će međunarodna zajednica imati veći uticaj, veći nego što je imala na Rugovu. Mislim da je Rugova ipak bio najsamostalniji političar među albanskim liderima.
RSE: Vidite li ličnost koja može zameniti Rugovu?
ĆAPRIĆI: Spominju se neka imena, ali sam ubijeđen da će doći umjerenija strana. Mislim da ovo neće dramatično uticati na tok razgovora. Slažem se da postoje institucije, jer se pregovori vode na nivou institucija. Politička grupa koja će voditi pregovore je stvorena iz Vlade, ministarstava, Skupštine.
RSE: Da li mislite da će doći neko iz političkog miljea Ibrahima Rugove?
ĆAPRIĆI: Mislim da hoće.
TRAJKOVIĆ: Voleo bih da na čelo Kosova dođe čovek koji se razume u ekonomiju. Neko ko može da ponudi nešto više od gole politike. Takav čovek nedostaje svima nama na Balkanu. Ukoliko bi došao takav čovek, sa autoritetom i znanjem, da otvori ekonomske procese, da narod počne bolje da živi, on bi pripremio jedan proces u kome bi smo izašli iz krize bez daljnjih sukobljavanja i sa perspektivom da se na Kosovu i u Srbiji živi mirno.
RSE: Nije li neobičan prst sudbine da čovek koji se borio za nezavisno Kosovo ode u trenutku početka pregovora o statusu Kosova? Kako ovaj trenutak vidite u odnosu na cilj čoveka o kome pričamo, čoveka koga više nema među nama?
ĆAPRIĆI: Uvijek je spominjao nezavisnost Kosova i mirno rješenje tog pitanja. Želio je priznaje Kosova od strane Amerike, evropska zajednice i njihovih prijatelja. Smrt je bila nepravedna, pa gospodin Rugova nije stigao da bude na čelu Kosova u trenutku kada će to biti finalan status.
TRAJKOVIĆ: Siguran sam da Rugova, i da je ostao živ, ne bi bio predsednik nezavisnog Kosova, jer očekujem ipak jedno kompromisno rešenje. Ali, gospodin Rugova je svojim političkim delovanjem postao jedna važna figura i ostaće u istoriji zapisan kao čovek koji je na mudar način uspeo da nadmudri politiku Srbije, koja očigledno nije imala odgovor na albansko pitanje, pa ni na političku platformu separatističkog pokreta koji je vodio gospodin Rugova. Srbija nije imala politički odgovor na to pitanje. Onaj koji je bio najodgovorniji da traži rešenja, a to je država, nije uspeo da ih nađe, ali je jedan Rugova i pokret koji je on vodio, uz pomoć međunarodne zajednice i nekih centara moći, uspeo da postavi taj cilj i da postavi pred čitav svet dilemu kako dalje. Mislim da je došao trenutak kada će se uspostaviti sasvim drugačiji odnosi nego što je sam Rugova želeo. Ono što mu je nedostajalo je to da Kosovo treba da bude integrativni faktor, a ne faktor koji će i dalje biti faktor dezintegracije.
RSE: Kada je saznao za bolest, da li je razmišljao o tome da može neće dočekati ono za šta se borio?
ĆAPRIĆI: On je javno izašao na televiziju i saopštio narodu Kosova da ima tako strašnu bolest. Nadao se da će stići do negdje, ali je u dubini duše ipak znao da neće uspjeti jer je bolest već uzela velikog maha. On se nadao i borio protiv te bolesti, ali nije uspio. Žalosno je što Rugova nikada nije našao partnera sa srpske strane na Kosovu. Nije imao partnera s kim bi mogao da razgovara. Mislim da bi samostalan partner sa srpske strane sa Kosova, bez insistiranja Beograda, promijenio tok događaja na Kosovu.
TRAJKOVIĆ: Već nekoliko godina insistiram na tome. Živim na Kosovu. Jednom prilikom sam rekao - Ne daj Bože da Kosovo bude nezavisno. Ali i tada ću ostati da živim na Kosovu. Već tri godina insistiram da zajedno napravimo jedan centar za dijalog i pomirenje. Razgovarao sam sa nekoliko Albanaca. Bio sam u Udruženju za ljudska prava. Insistiram da napravimo instituciju i otvorimo sva sporna pitanja. Na žalost, nemam odgovor.
ĆAPRIĆI: Problem je što Vi niste faktor.
TRAJKOVIĆ: Vi želite da ja ne budem faktor.
RSE: Ovo je već priča za, možda, novog predsednika Kosova.
ĆAPRIĆI: Nadam se da će biti predsednik Kosova onaj koji će smatrati za ravnopravne građane sve nacionalnosti na Kosovu, ako Kosovo bude nezavisno.
RSE: To je drugi korak. Prvi korak je Beč i početak pregovora o statusu Kosova, o decentralizaciji, pregovora koji će početi bez Ibrahima Rugove.
TRAJKOVIĆ: Nadam se da će uvažiti pravila igre koja će zaštiti ljudska prava i sve ljude koji tamo žive. Sreo sam se sa Rugovom u Budimpešti, kada je gospodin Kasof organizovao okrugli sto između Srba i Albanaca. Tada sam prihvatio da budem učesnik tog okruglog stola. Na kraju tog razgovora, koji je bio vrlo interesantan, prišao mi je Kasof i zamolio me da budem na konferenciji za štampu sa Rugovom i Tačijem, jer niko od Srba to nije hteo. Prihvatio sam. Seli smo. Bio sam između Kasofa i Rugove. Tači je bio s druge strane Kasofa. U jednom momentu jedan novinar pitao me kako ću uopšte smeti da se vratim na Kosovo kada me Srbi vide kako sedim sa Rugovom i Tačijem. Rekao sam da - ako je gospodin Rugova razgovarao sa gospodinom Miloševićem, onda mogu i ja da razgovaram sa svojim komšijom Rugovom. Gospodin Rugova se samo nasmejao i nije dalje komentarisao moj odgovor. Ja sam nekoliko puta učestvovao na okruglim stolovima sa gospodinom Rugovom i sigurno da je on jedan od najmudrijih albanskih političara. U jednom razgovoru sa Klintonom, na aerodromu u Prištini, zajedno sa vladikom Arsenijem sam predstavljao srpsku stranu, a za albanski tim su bili gospodin Rugova, gospodin Tači i gospodin Suroi. I tada sam se uverio da je Rugova najmudriji političar među Albancima. Majstorski se koristio jednom tradicionalnom mudrosti koja kod Albanaca uopšte nije postojala. Tu politiku je on uspeo da modernizuje i nametne kao metodu rešavanja problema.
ĆAPRIĆI: Prije nego što je bio političar, on je bio pisac i doktor filoloških nauka. Bio je student Pariza i jako kulturna ličnost, jedna strašno draga ličnost. Slažem se da je bio nepodoban za pregovore s Beogradom. Kada je Beograd insistirao na islamističkoj dimenziji Kosova, da se na Kosovu sprema džihad, Ibrahim Rugova se sastao sa Papom u Vatikanu. Imao je jako prijateljske razgovore i prijateljstvo, ne samo sa Papom, nego i sa zapadnim zemljama.Uspijevao je vješto i mudro uvijek da slomi napad iz Beograda. Stvarno je uspio da postane jedna značajna ličnost Balkana, čovjek mira za koji se zalagao svih ovih 15 godina. Nikada nije mijenjao retoriku, nikada nije napadao narode, nikada se nije zalagao za nacionalizam, ali je uvijek bio konzistentan za nezavisnost Kosova i mirno rješenje tog pitanja, za ravnopravnost građana svih nacionalnosti i vjera na Kosovu. On je želio da bude predsjednik svih naroda na Kosovu.
TRAJKOVIĆ: Bez obzira na moje neslaganje s Rugovom, moram reći da je bio mudar političar. On je uspeo da nadmudri Miloševića.