Oslobađajuća presuda optuženim za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica pokazuje neodgovornost države Crne Gore u procesu suočavanja sa prošlošću i osudi zločina iz nedavne prošlosti, ocijenio je danas predsjednik Bošnjačkog nacionalnog Savjeta, Šerbo Rastoder.
Viši sud u Podgorici oslobodio je zbog nedostatka dokaza sve optužene za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore.
“To je nevjerovatno retuširanje događaja iz 90-tih godina i nevjerovatna neodgovornost države Crne Gore u onome što je proces suočavanja sa prošlošću i osuda zločina iz nedavne prošlosti”, rekao je Rastoder agenciji MINA.
On smatra da je, kao i u slučaju zločina u Bukovici, i u procesu deportacije, nevjerovatno da djelo postoji a da se ne mogu pronaći njegovi počinioci.
Rastoder je rekao da bi se, kao i u slučaju Bukovica gdje je bila oslobađajuća presuda, moglo zaključiti da možda pravi ljudi nijesu izvedeni na optuženičku klupu.
On je ocijenio da se može postaviti pitanje da li je država zaista željela da kazni počinioce zločina.
“Ako je željela da kazni počinioce zločina onda je taj posao državnog tužioca. Ako državni tužilac nema dovoljno dokaza i argumenata za izvođenje nekog na optuženičku klupu onda očigledno on ne radi svoj posao na način kako je to propisano ustavom i zakonom”, kazao je on.
Prema Rastoderovim riječima, to znači da država u sudskom postupku prije svega simulira pravni proces tako što izvodi ljude za koje unaprijed zna da će biti oslobođeni.
On je ocijenio da su imena i broj svjedoka jedna vrsta folklora u sudskom procesu i da se oko njih stvara dodatna politička priča.
Viši sud u Podgorici oslobodio je zbog nedostatka dokaza sve optužene za deportaciju bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore.
“To je nevjerovatno retuširanje događaja iz 90-tih godina i nevjerovatna neodgovornost države Crne Gore u onome što je proces suočavanja sa prošlošću i osuda zločina iz nedavne prošlosti”, rekao je Rastoder agenciji MINA.
On smatra da je, kao i u slučaju zločina u Bukovici, i u procesu deportacije, nevjerovatno da djelo postoji a da se ne mogu pronaći njegovi počinioci.
Rastoder je rekao da bi se, kao i u slučaju Bukovica gdje je bila oslobađajuća presuda, moglo zaključiti da možda pravi ljudi nijesu izvedeni na optuženičku klupu.
On je ocijenio da se može postaviti pitanje da li je država zaista željela da kazni počinioce zločina.
“Ako je željela da kazni počinioce zločina onda je taj posao državnog tužioca. Ako državni tužilac nema dovoljno dokaza i argumenata za izvođenje nekog na optuženičku klupu onda očigledno on ne radi svoj posao na način kako je to propisano ustavom i zakonom”, kazao je on.
Prema Rastoderovim riječima, to znači da država u sudskom postupku prije svega simulira pravni proces tako što izvodi ljude za koje unaprijed zna da će biti oslobođeni.
On je ocijenio da su imena i broj svjedoka jedna vrsta folklora u sudskom procesu i da se oko njih stvara dodatna politička priča.
