Iako su u BiH trenutno dvije najjače političke stranke socijaldemokratskog naziva, u njihovom načinu rada nema niti jedne od izvornih ideja. Dok se političari pravdaju lošim ustavnim rješenjima, analitičari kažu da su ove stranke zauzele nacionalni kurs jer je profitabilniji od izvornog - socijaldemokratskog.
Profesor Nijaz Duraković, osnivač Socijaldemokratske partije BiH i dugogodišnji predsjednik ove stranke, koju je napustio 2002. godine, kaže kako od izvornih ideja socijaldemokratije danas nije ostalo ništa.
„Socijaldemokratija je bila naglašena ideja antifašizma, baštinjenje titoizma, sa primarnom idejom socijalne države, socijalne pravde i solidarnosti, sa temeljnom tezom da se mi obraćamo i agitujemo članstvo i simpatizere, prije svega u populaciji koja živi od svoga rada i stvaralaštva, a ne od lopovluka, mešetarenja i pljačke kapitala. Nažalost, od tih izvornih ideja ne vidim da je nešto ostalo u današnjem SDP-u, koji se pretvorio u stranku koja se jedino bori za samu vlast. Naravno, stranke postoje i formiraju se da osvoje ili da zadrže vlast, ali ne po svaku cijenu, jer izgubila se temeljna, idejna, teorijska i programska orijentacija“, ocjenjuje Duraković.
Nekadašnji član SDP-a, sada predsjednik Socijaldemokratske unije, Miro Lazović, kaže da je SDP imao prijelomni trenutak u kojem je preostali dio članstva krenuo pogrešnim putem.
„Karakteri lidera su veoma bitni za profiliranje socijaldemokratske stranke. Uvjeren sam, da je SDP sačuvao svoje vodstvo iz 2002. godine, kada su najjači ljudi bili u SDP-u, da bi sada SDP bio opše prihvatljiva stranka za cijeli prostor Bosne i Hercegovine. Međutim, mnogi značajni ljudi su otišli iz SDP-a, koji se pretvorio u jednu lobističku grupu u interesu jednog čovjeka ili grupe tih ljudi“, tvrdi Lazović.
Analitičaraka Tanja Topić navodi da su socijaldemokrati, u jednom trenutku, počeli podilaziti biračima.
„Za mene je vrlo otvoreno pitanje da li građani u Bosni i Hercegovini doista znaju šta je socijaldemokratija, da li oni žele glasati za socijaldemokratiju. To mogu potkrijepiti primjerom – godinama, dok je na neki način Savez nezavisnih socijaldemokrata držao kurs socijaldemokratije, imao je neznatan broj zastupnika u vlasti, bili su opozicija. Onog trenutka, kada je taj diskurs i njihova priča okrenuta u nacionalno, dobili su i ogromnu podršku građana. Sa druge strane, imamo i strašne promjene koje su se desile u socijalnoj i društvenoj strukturi, tako da jedno važno uporište, kojem se obraća socijaldemokratija u BiH, gotovo da ne postoji, pritom mislim na radničku klasu“, smatra Tanja Topić.
Nacionalizam je profitabilniji od socijaldemokratije, objašnjava analitičar Aleksandar Trifunović iz banjalučkog on-line magazina Buka.
„U Bosni i Hercegovini je politika postala roba i trgovina. Ako to posmatramo sa te strane, socijaldemokratija, to jeste ljudi koji su istinski socijaldemokrati u našoj zemlji, praktično su na marginama političkog života. Za njih se ne interesuju ni birači, ni javna scena. Ko god želi da se bavi politikom, a da od nje ima neke koristi, ili da obnaša vlast, neće izabrati socijaldemokratiju kao izraz“, kaže Trifunović.
Prilagođavanje trenutku
U Dodikovom SNSD-u tvrde kako su ostali na fonu socijalemokratske ideje, ali su je prilagodili trenutku.
Lider SNSD-a Milorad Dodik na predizbornom skupu, oktobar 2010„Radimo na tome da se stvore uslovi da ta ideja dobije primarno mjesto u ovom društvu, ali to se ne može desiti dok se ne stabilizuju međunacionalni odnosi, koji su i bili uzrok rata i propasti ljevičarske komunističke vlasti. Možemo mi gurati glavu u pijesak, možemo pričati o nekoj građanskoj državi, ali se dešava da ekstremne nacionalističke snage stalno dobijaju izbore“, kaže Nikola Baštinac, član glavnog odbora Stranke nezavisnih socijaldemokrata.
Članica Predsjedništva SDP-a Besima Borić, kaže kako se ni SDP nije odrekao principa socijaldemokratije, ali u državi u kojoj je nacionalnost osnova svega, morao je biti spreman koalirati i sa nekim nacionalnim strankama.
„Ja se slažem da je to jedna neobična kombinacija i da je to za mnoge ljude razočarenje. Međutim, mi moramo pogledati kakvu opću političku konfiguraciju u BiH imamo danas, kao i rezultate izbora. Sigurno je, da je bilo mogućnosti i da su građani dali dovoljan broj glasova SDP-u, ali i ostalim građanskim strankama u BiH, da bi SDP napravio jednu takvu koaliciju, koja ovako praktično nije bila izvodljiva“, navodi Besima Borić.
Mnogi smatraju da su rezultati ovakvog vođenja politike poražavajući jer se ispostavilo da sve opcije, bez razlike, samo vode bitku za funkcije. O narodu, pa čak ni narod sam, niko i ne razmišlja. No, još je poraznija činjenica da ni mladim ljudima ovakav odnos vlasti spram građana BiH ne smeta, kaže profesor Duraković.
„U prirodi je mladosti da bude buntovna i revolucionarna, da bude lijevo opredijeljena, ali danas su mnogi zapravo najveći desničari jer su zadojeni raznim nacifašističkim ideologijama. Vjerujete li da u Bosni trenutno cvjeta Ravnogorski četnički pokret, da se javljaju talibanske, vehabijske i slične ideje, da se javlja najgori kršćanski nacionalizam ili naci-klero fašizam i slično?! To se dešava na svim stranama i to je ono što treba da zabrinjava. Ne bojim se za ideje, one će uvijek biti i opstat će. Na kraju krajeva, sve danas prosperitetne države u Europi su zasnovane na principima socijalne pravde i države. Druga je stvar što se ovdje kod nas to zbiva u uslovima primitivizma i beskrupulozne borbe za prizemne ciljeve. To je vjerovatno i rezultat toga što mi nemamo pravne države i što još uvijek nemamo dovoljno demokratske, građanske svijesti. Zarobljeni smo u zamračenim, nacionalnim i etničkim ksenofobijama, stereotipima i predrasudama, koje danas caruju. To je ta logika koju nam danas nameću vajni zastupnici velike majke nacije - ugroženog srpstva, ugroženog hrvatstva, ugroženog bošnjaštva. Svi su oni ugroženi, a zapravo su ugroženi jedino građani ove države, koji su na granici egzistencije. A ovi jebivjetri, oprostite na izrazu, beskrupulozni u pljački, oni nisu ugroženi. Oni se samo bore da još više pljačkaju, otimaju, uzurpiraju ono što im, naravno, ne pripada“, ocjenjuje Duraković.
A što se tiče građana BiH, njima treba objasniti kako mogu uticati na politiku, smatra Aleksandar Trifunović.
„Sa građanima treba početi raditi jer ljudi u najvećem broju slučajeva ni ne shvataju koje su mogućnosti politike i šta to zaista socijaldemokratija jeste. Stalnim objašnjavanjem o čemu se radi i kakav je to društveni poredak, bi se i postigao interes za takvu politiku. Problem je što u ovom trenutku nema baš puno partija koje zaista jesu socijlademokratske“, zaključuje Trifunović.
Profesor Nijaz Duraković, osnivač Socijaldemokratske partije BiH i dugogodišnji predsjednik ove stranke, koju je napustio 2002. godine, kaže kako od izvornih ideja socijaldemokratije danas nije ostalo ništa.
„Socijaldemokratija je bila naglašena ideja antifašizma, baštinjenje titoizma, sa primarnom idejom socijalne države, socijalne pravde i solidarnosti, sa temeljnom tezom da se mi obraćamo i agitujemo članstvo i simpatizere, prije svega u populaciji koja živi od svoga rada i stvaralaštva, a ne od lopovluka, mešetarenja i pljačke kapitala. Nažalost, od tih izvornih ideja ne vidim da je nešto ostalo u današnjem SDP-u, koji se pretvorio u stranku koja se jedino bori za samu vlast. Naravno, stranke postoje i formiraju se da osvoje ili da zadrže vlast, ali ne po svaku cijenu, jer izgubila se temeljna, idejna, teorijska i programska orijentacija“, ocjenjuje Duraković.
Nekadašnji član SDP-a, sada predsjednik Socijaldemokratske unije, Miro Lazović, kaže da je SDP imao prijelomni trenutak u kojem je preostali dio članstva krenuo pogrešnim putem.
„Karakteri lidera su veoma bitni za profiliranje socijaldemokratske stranke. Uvjeren sam, da je SDP sačuvao svoje vodstvo iz 2002. godine, kada su najjači ljudi bili u SDP-u, da bi sada SDP bio opše prihvatljiva stranka za cijeli prostor Bosne i Hercegovine. Međutim, mnogi značajni ljudi su otišli iz SDP-a, koji se pretvorio u jednu lobističku grupu u interesu jednog čovjeka ili grupe tih ljudi“, tvrdi Lazović.
Analitičaraka Tanja Topić navodi da su socijaldemokrati, u jednom trenutku, počeli podilaziti biračima.
„Za mene je vrlo otvoreno pitanje da li građani u Bosni i Hercegovini doista znaju šta je socijaldemokratija, da li oni žele glasati za socijaldemokratiju. To mogu potkrijepiti primjerom – godinama, dok je na neki način Savez nezavisnih socijaldemokrata držao kurs socijaldemokratije, imao je neznatan broj zastupnika u vlasti, bili su opozicija. Onog trenutka, kada je taj diskurs i njihova priča okrenuta u nacionalno, dobili su i ogromnu podršku građana. Sa druge strane, imamo i strašne promjene koje su se desile u socijalnoj i društvenoj strukturi, tako da jedno važno uporište, kojem se obraća socijaldemokratija u BiH, gotovo da ne postoji, pritom mislim na radničku klasu“, smatra Tanja Topić.
Nacionalizam je profitabilniji od socijaldemokratije, objašnjava analitičar Aleksandar Trifunović iz banjalučkog on-line magazina Buka.
„U Bosni i Hercegovini je politika postala roba i trgovina. Ako to posmatramo sa te strane, socijaldemokratija, to jeste ljudi koji su istinski socijaldemokrati u našoj zemlji, praktično su na marginama političkog života. Za njih se ne interesuju ni birači, ni javna scena. Ko god želi da se bavi politikom, a da od nje ima neke koristi, ili da obnaša vlast, neće izabrati socijaldemokratiju kao izraz“, kaže Trifunović.
Prilagođavanje trenutku
U Dodikovom SNSD-u tvrde kako su ostali na fonu socijalemokratske ideje, ali su je prilagodili trenutku.
Članica Predsjedništva SDP-a Besima Borić, kaže kako se ni SDP nije odrekao principa socijaldemokratije, ali u državi u kojoj je nacionalnost osnova svega, morao je biti spreman koalirati i sa nekim nacionalnim strankama.
„Ja se slažem da je to jedna neobična kombinacija i da je to za mnoge ljude razočarenje. Međutim, mi moramo pogledati kakvu opću političku konfiguraciju u BiH imamo danas, kao i rezultate izbora. Sigurno je, da je bilo mogućnosti i da su građani dali dovoljan broj glasova SDP-u, ali i ostalim građanskim strankama u BiH, da bi SDP napravio jednu takvu koaliciju, koja ovako praktično nije bila izvodljiva“, navodi Besima Borić.
Mnogi smatraju da su rezultati ovakvog vođenja politike poražavajući jer se ispostavilo da sve opcije, bez razlike, samo vode bitku za funkcije. O narodu, pa čak ni narod sam, niko i ne razmišlja. No, još je poraznija činjenica da ni mladim ljudima ovakav odnos vlasti spram građana BiH ne smeta, kaže profesor Duraković.
„U prirodi je mladosti da bude buntovna i revolucionarna, da bude lijevo opredijeljena, ali danas su mnogi zapravo najveći desničari jer su zadojeni raznim nacifašističkim ideologijama. Vjerujete li da u Bosni trenutno cvjeta Ravnogorski četnički pokret, da se javljaju talibanske, vehabijske i slične ideje, da se javlja najgori kršćanski nacionalizam ili naci-klero fašizam i slično?! To se dešava na svim stranama i to je ono što treba da zabrinjava. Ne bojim se za ideje, one će uvijek biti i opstat će. Na kraju krajeva, sve danas prosperitetne države u Europi su zasnovane na principima socijalne pravde i države. Druga je stvar što se ovdje kod nas to zbiva u uslovima primitivizma i beskrupulozne borbe za prizemne ciljeve. To je vjerovatno i rezultat toga što mi nemamo pravne države i što još uvijek nemamo dovoljno demokratske, građanske svijesti. Zarobljeni smo u zamračenim, nacionalnim i etničkim ksenofobijama, stereotipima i predrasudama, koje danas caruju. To je ta logika koju nam danas nameću vajni zastupnici velike majke nacije - ugroženog srpstva, ugroženog hrvatstva, ugroženog bošnjaštva. Svi su oni ugroženi, a zapravo su ugroženi jedino građani ove države, koji su na granici egzistencije. A ovi jebivjetri, oprostite na izrazu, beskrupulozni u pljački, oni nisu ugroženi. Oni se samo bore da još više pljačkaju, otimaju, uzurpiraju ono što im, naravno, ne pripada“, ocjenjuje Duraković.
A što se tiče građana BiH, njima treba objasniti kako mogu uticati na politiku, smatra Aleksandar Trifunović.
„Sa građanima treba početi raditi jer ljudi u najvećem broju slučajeva ni ne shvataju koje su mogućnosti politike i šta to zaista socijaldemokratija jeste. Stalnim objašnjavanjem o čemu se radi i kakav je to društveni poredak, bi se i postigao interes za takvu politiku. Problem je što u ovom trenutku nema baš puno partija koje zaista jesu socijlademokratske“, zaključuje Trifunović.