Dostupni linkovi

Autoritarni režimi pokazali slabost u borbi protiv korona virusa


Medicinska sestra u Pekingu, 14. juni 2020.

Zdravstveni radnici odigrali su izvanrednu ulogu u globalnom odgovoru na pandemiju COVID-19, bolesti koju izaziva novi korona virus SARS-CoV-2.

Širom zemalja oni ugrožavaju svoje zdravlje i dobrobit, često u vrlo teškim okolnostima i uz vrlo malu podršku, kako bi osigurali da ljudi mogu pristupiti osnovnim uslugama koje su im potrebne, ističe se u izvještaju “Izloženo, ušutkano, napadnuto” koji je sačinio Amnesty International, neovisne, nevladine i neprofitne organizacija koja poduzima akcije u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava.

Amnesty International naglašava da su se u nekoliko zemalja zdravstveni radnici, mediji i drugi građani suočili s represalijama vlasti i poslodavaca zbog postavljanja pitanja o svojoj sigurnosti, a u nekim su slučajevima bili izloženi nasilju i stigmi javnosti.

Gušenje kritičnih glasova

U izvještaju se podsjeća da je Svjetska zdravstvena organizacija u martu 2020. proglasila pandemiju COVID-19.

Većina zemalja uvela je neki oblik ograničenja kretanja ljudi i ograničenja drugih ljudskih prava radi kontrole širenja virusa. Prema podacima koje sakuplja Univerzitet John Hopkins prema zvaničnim podacima vlada širom svijeta, do 15. septembra 2020. registrirano je više od 29,3 miliona zaraženih, oko 929.000 umrlih te više od 19,8 miliona oporavljenih, od čega najviše u Sjedinjenim Američkim Državama, Indiji, Brazilu, Rusiji i Peruu.

Amnesty navodi kako se u Kini gdje je zvanično registrirano oko 90.000 zaraženih, Turskoj gdje je registrirano oko 293.000 zaraženih, Rusiji gdje je broj zaraženih zvanično nešto veći od milion, Bjelorusiji u kojoj je potvrđeno više od 74.000 slučajeva te u brojnim zemljama centralne Azije autoritativni režimi se žele prikazati kao jaki sistemi, sposobniji od demokracija za rješavanje krize izazvane pandemijom COVID-19.

Kako se ističe u izvještaju, oni su poduzeli različite mjere za povećanje kontrole kako nikakve druge informacije iz inozemstva niti alternativna mišljenja ne bi izašla na vidjelo.

Amnesty International je ukazao na brojne slučajeve u tridesetak zemalja gdje su uvedena ograničenja slobode kretanja i protoka informacija i gdje su zdravstveni radnici spriječeni da iskažu svoju zabrinutost zbog širenja bolesti.

Analiza Amnesty Internationala pokazala je da je više od 3.000 zdravstvenih radnika u 79 zemalja izgubilo život zbog COVID-19, uz napomenu da je brojka vjerovatno veća s obzirom na nedostatak informacija - a mnogi drugi medicinari radili su u nesigurnim okruženjima zbog nestašice osobne zaštitne opreme. Prema Međunarodnom vijeću medicinskih sestara (International Council of Nurses), više od 230.000 zdravstvenih radnika oboljelo je od ove bolesti, a više od 600 medicinskih sestara do sada je umrlo od virusa, navodi Amnesty International.

U Španjolskoj je do 29. maja među ukupnim brojem oboljelih od COVID-19 bilo 24,1 posto zdravstvenih radnika od čega je najmanje 63 preminulo. U Ukrajini je do 9. juna među ukupnim brojem zaraženih bilo 18 posto zdravstvenih radnika. U Brazilu je do juna registrirano više od 80.000 oboljelih zdravstvenih radnika. Amnesty je s još nekoliko organizacija napravio i bazu u kojoj se može naći podatke o broju preminulih zdravstvenih radnika.

Prema Amnestyju, zemlje s najvećim brojem do sada poznatih smrtnih slučajeva zdravstvenih radnika uključuju SAD (507), Rusiju (545), Ujedinjenu Kraljevinu (540, uključujući 262 socijalna radnika), Brazil (351), Meksiko (248 ), Italiju (188), Egipat (111), Iran (91), Ekvador (82) i Španjolsku (63).

Amnesty International je utvrdio da su u nekim zemljama vlade ili određeni poslodavci uveli ograničenja ili upute kako bi spriječili zdravstvene i druge radnike da govore o svojim problemima. Međutim, u drugim zemljama, iako nisu postavljena službena ograničenja za zdravstvene i druge ključne radnike, kritiziranje vlasti često je nailazilo na represiju i rizik od odmazde.

Manjak osobne zaštitne opreme za zdravstvene i druge spomenute radnike zabilježen je u gotovo svih 63 zemlje i teritorije u kojima je Amnesty International prikupljao informacije, od čega 18 u Evropi, četiri u regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, 10 u Aziji, 10 u Americi i 21 u Africi.

Manje od četvrtine sindikata izvijestilo je da njihovi članovi imaju ima odgovarajuću opremu. U nekim su zemljama zdravstveni radnici izvijestili da moraju nabavljati osobnu zaštitnu opremu i plaćati je sami, jer im nije osigurana. Drugi su izvijestili da moraju improvizirati i prenamijeniti predmete u pokušaju da se zaštite, uključujući vreće za smeće i kabanice.

Zdravstveni radnici u nekim zemljama također su rekli da nisu pošteno plaćeni i da im se ne nadoknađuje šteta u slučaju bolesti ili čak smrti. Amnesty International primijetio je izvještaje u najmanje 31 zemlji u kojima su zdravstveni i drugi esencijalni radnici javno prosvjedovali zbog svojih radnih uvjeta, štrajkali ili prijetili da će to učiniti.

Nadalje, u maju 2020. godine 13 medicinskih i humanitarnih organizacija koje predstavljaju 30 miliona zdravstvenih radnika izdale su deklaraciju kojom osuđuju više od 200 napada na zdravstvene radnike koji su povezani s COVID-19.

Primjerice, u Rusiji su vlasti pokrenule upravni postupak protiv endokrinologa Julije Volkove optužujući je za širenje 'svjesno lažnih' informacija o COVID-19, nakon što je 25. marta na Twitteru objavila video u kojem je zatražila da se liječnicima osigura osobna zaštitna oprema.

U Rusiji su novine Vedomosti procijenile da je od 1. maja bilo dostupno samo 26 posto potrebnih maski, 27 posto respiratora, 17 posto rukavica i 30 posto potrebnih zaštitnih odijela, navodi Amnesty International.

Možda najistaknutiji slučaj bio je onaj Li Venlianga u Kini, doktora zviždača koji je umro nakon zaraze virusom.

U Maleziji je policija rastjerala mirno okupljanje radnika i aktivista koji su protestirali protiv firme za čišćenje bolnica. Žalbe radnika fokusirale su se na, kako su rekli, nepravedan odnos te firme prema članovima sindikata, kao i nedostatak dovoljne osobne zaštitne opreme za bolničke čistače. Policija je uhapsila, privela preko noći i optužila petoricu aktivista koji su protestirali pod optužnicom za "nedozvoljeno okupljanje" kršeći njihova prava na slobodu udruživanja i okupljanja. Slično tome, u Egiptu su vlasti uhapsile i pritvorile devet zdravstvenih radnika zbog izražavanja njihove zabrinutosti ili kritiziranja vladinog postupanja s pandemijom pod optužbom za “širenje lažnih vijesti” te “terorizam”.

Vlade Filipina, Rusije, Kirgistana i Kazahstana i druge prigušile su kritične glasove u vezi s pandemijom, navodi se.

Prema izvještajima, u Indoneziji je sekretar Agencije za pravnu pomoć indonezijskog udruženja medicinskih sestara rekao da je bilo 330 izvještaja da su medicinskim sestrama u državnim ili privatnim bolnicama smanjenje plaće i da nisu primile nikakav dodatak za godišnji odmor od 25. maja 2020. dok su 65 posto njih bili radnici s ugovorima na određeno vrijeme.

U Egiptu je Ministarstvo zdravstva obećalo liječnicima naknadu od približno 1.200 američkih dolara mjesečno ako bi 14 dana radili na slučajevima COVID-19 i još 14 dana poslije toga bili u karanteni. Međutim, većina liječnika dobila je plaću oko četvrtine obećanog iznosa ili preračunato oko 300 dolara mjesečno.

Zdravstveni radnik u Južnom Sudanu, zemlji koja je 5. aprila zabilježila svoj prvi slučaj COVID-19, rekao je za Amnesty International da je, “u maju bilo oko 4000 komada osobne zaštitne opreme, da im je trebalo najmanje 10.000... ali da je vlada financijski ograničena i oslanja se na donacije”.

Krivi jer su tražili zaštitnu opremu

Peticija na Visokom sudu u Lahoreu u Pakistanu, kojom se tražilo da sud naredi vladi da dostavi komplete za osobnu zaštitnu opremu svim zdravstvenim radnicima koji obavljaju svoje dužnosti u borbi protiv COVID-19 odbačena je i presuđena protiv zdravstvenih radnika. U presudi je navedeno da su prekršili mjerodavni zakon ili su pokretanjem takve molbe pokušali nanijeti lošu reputaciju instituciji koja je slobodna pokrenuti postupak protiv njih, navodi Amnesty International.

Amnesty navodi i da su pakistanske snage sigurnosti 6. aprila upotrijebile prekomjernu silu protiv liječnika koji su protestirali u pakistanskom gradu Quetti, tukle ih palicama i pritvorile 53 zdravstvena radnika najmanje 24 sata, kako je izvijestio DW.

Druga zanimanja s povišenom stopom smrtnosti uključuju taksiste i vozače autobusa, radnike u tvornicama i zaštitare.

Potkopani režimi

U izvještaju se navodi da je neuredno vođenje krize često narušilo “imidž” tamošnjih režima.

Nakon snažne nazočnosti u javnosti u ranoj fazi koronakrize, čelnici poput indijskog premijera Narendre Modija ili ruskog predsjednika Vladimira Putina, sada izbjegavaju svjetlost reflektora, navodi novinska agencija France Presse prenoseći izvještaj Amnesty Internationala.

Uma Kambhampati s Univerziteta Reading u Velikoj Britaniji kaže da je njihov način vođenja krize “macho vodstvo”, koje zadovoljava “potrebu ljudi za jednostavnim odgovorima i rješenjima”:

“Na početku su mogli optuživati druge, reći da je virus došao iz inozemstva, ali nakon šest mjeseci više ne mogu optuživati druge, moraju preuzeti odgovornosti i to im se ne sviđa”, naglasila je Kambhampati, kako je javio France24.

Ona kaže kako ne vjeruje da će ijedan od autoritarnih lidera iz ove krize izaći s boljim imidžom. Navodi se i primjer Bjelorusije, gdje je kaotično postupanje s pandemijom s optužbama za prijevaru na predsjedničkim izborima izazvalo masovne demonstracije.

XS
SM
MD
LG