Dostupni linkovi

Zveckanje oružjem Japana i Kine oko spornih ostrva


Ovim ostrvima upravlja Japan od 1972, ali i Tokio i Peking tvrde da im pripadaju polažući prava koja sežu daleko u istoriju (na fotografiji japanski avion pored jednog od ostrva)
Ovim ostrvima upravlja Japan od 1972, ali i Tokio i Peking tvrde da im pripadaju polažući prava koja sežu daleko u istoriju (na fotografiji japanski avion pored jednog od ostrva)

Kina je poslala svoje brodove u područje spornih ostrva nakon što je Japan usvojio zakon po kojem ona pripadaju njemu.

Vlasti Okinave odobrile su pravne akte kojima je promenjen administrativni status nenaseljene grupe ostrva, koje u Japanu nazivaju Senkaku, a u Kini Diaoju.

Tenzije oko ovih ostrva su poslednji u nizu incidenta u jugoistočnoj Aziji sa sve ambicioznijim nastojanjima Kine da demonstrira svoju moć i ostvari geostrateške interese.

Kina šalje brodove u sporno područje

Zakonom je iz administrativnih razloga promenjeno ima ostrva sa "Tonoširo" na "Tonoširo Senkaku", kako bi se izbegla konfuzija sa nazivom drugog područja Išigaki.

Lokalna vlast, prema navodima japanskih medija, želi da razdvoji ova ostrva od naseljenih delova ostrva Išigaki zbog administrativnih procedura. Međutim, u rezoluciji gradskog Saveta Išigakijia "ostrva se deklarišu kao deo japanske teritorije".

Ovim ostrvima, koja se nalaze 1.931 kilometara jugozapadno od Tokija, upravlja Japan od 1972, ali i Tokio i Peking tvrde da im pripadaju polažući prava koja sežu daleko u istoriju.

Ministarstvo inostranih poslova Kine je saopštilo da će oštro protestovati kod vlasti u Tokiju.

"Ostrva Diaoju i druga pripadajuća su nerazdvojni deo kineske teritorije. Kina je odlučna da očuva svoj teritorijalni suverenitet. Ovo takozvano administrativno preimenovanje je ozbiljna provokacija prema kineskom teritorijalnom suverenitetu", izjavio je Žao Lidžijan, portparol Ministarstva inostranih poslova.

Brod kineske obalne straže
Brod kineske obalne straže

U isto vreme, kineska Obalska garda je poslala flotilu brodova u vode koje okružuju sporno područje. Vlasti u Pekingu su upozorile pre odluke vlasti na Okinavi da ne menjaju status kvo.

"Pozivamo Japan da se podržava duha konsenzusa o četiri principa, izbegava nove incidente o pitanju ostrva Diaoju i preduzme praktične korake u cilju očuvanja stabilnosti u Istočno kineskom moru", saopštilo je u petak (19. juna) Ministarstvo inostranih poslova u Kini.

Jedan od četiri pomenuta principa je da Japan prizna kineski suverenitet nad spornim ostrvima, podseća CNN. Međutim, vlasti Okinave se nisu na to obazirale.

"Prilikom usvajanja ovog akta nije uziman u obzir uticaj drugih zemalja, već poboljšanje efikasnosti administrativnih procedura", saopštile su lokalne vlasti.

Takva retorika izaziva nezadovoljstvo u Pekingu.

Međutim, kako navodi CNN, ironija je da kineske vlasti protestuju zbog poteza Japana, a one same su promenile status spornih ostrva Spratli/Nanša i Paracel/Ksiša u Južnom kineskom moru, koja su dobila višu poziciju u državnoj hijerarhiji. Takođe, tokom nedavnih incidenata na spornoj granici sa Indijom u Himalajima, državni mediji su u Pekingu su objavili mnoštvo storija o modernoj vojnoj tehnologiji koja se može brzo prebaciti u to područje.

Japan: Ostrva su naša

"Promena administrativne odrednice u ovom trenutku samo može da dodatno zakomplikuje spor i poveća rizik od izbijanja krize", kazao je za provladin list Global tajms (Times) Li Haidong, profesor na Univerzitetu za kinesku spoljnu politiku.

Protesti u Kini 2012 izazvali su i proteste u Japanu te iste godine (na fotografiji protesti u Pekingu)
Protesti u Kini 2012 izazvali su i proteste u Japanu te iste godine (na fotografiji protesti u Pekingu)

Strah od mogućih konfrontacije pojačan je prošle sedmice nakon što je japanska Obalska straža saopštila da je uočila kineske brodove u blizini spornih ostrva svaki dan od sredine aprila, što je novi vremenski rekord. U tom periodu su održani i izbori na Okinavi.

U odgovoru na pojačano kineskog prisustvo, glavni sekretar Vlade Japan Jošihide Suga je u prošlu sredu ponovio odlučnost Tokija.

"Ostrva Senkaku su pod našom kontrolom i neupitno su naša teritorija istorijski i prema međunarodnom pravu. Veoma je ozbiljno što se ove aktivnosti nastavljaju. Mi ćemo reagovati prema kineskoj strani čvrsto i mirno", poručio je Suga.

Uništavanje japanske imovine tokom krize 2012.

Pre odluke vlasti na Okinavi u ponedeljak, poslednja kriza oko ostrva se desila 2012.

Te godine Japan je nacionalizovano ostrva koja su do tada bila u privatnom vlasništvu da bi sprečila planiranu prodaju tadašnjem guverneru Tokija, nacionalisti koji je planirao da razvije i naseli to područje.

To je izazvalo masovne proteste širom Kine, podstičući nacionalni sentiment.

Protesti su na momente prerasli u nasilje jer su demonstranti gađali kamenicama i drugim predmetima zgradu Ambasade Japana, demolirali japanske radnje, restorane i automobile. Jedan Kinez je pao u komu jer su ga demonstranti pretukli zato što je vozio automobil marke Tojota Korola.

U sukob mogu biti uvučene i SAD

Zaoštravanje situacije može izazvati nesagledive posledice jer u slučaju vojnog sukoba, SAD prema ugovoru sa zvaničnim Tokijom imaju obavezu da brane Japan od napada druge zemlje, uključujući i sporna ostrva kao deo njegove teritorije.

Vilijam Čung (William Choong), analitičar ISEAS Instituta u Singapuru, nedavno je upozorio da sukob oko ovih ostrva može biti zapaljivije bure baruta nego bilo koji drugo sporno područje u Istočnoj Aziji.

"U poređenju sa drugim kriznim područjima u regionu – Južnokinesko more, Tajvan i program naoružanja Severne Koreje – Istočnokinesko more je jedinstvena i zapaljiva kombinacija istorije, časti i teritorije"
Vilijam Čung.

"U poređenju sa drugim kriznim područjima u regionu – Južnokinesko more, Tajvan i program naoružanja Severne Koreje – Istočnokinesko more je jedinstvena i zapaljiva kombinacija istorije, časti i teritorije", napisao je Čung na blogu.

"Nije pitanje da li će Kina želeti da izazove Japan oko ovih ostrva. Pitanje je kada i kako? To je ono što drži kreatore japanske (i američke) politike budnim noći", istakao je Čung.

Kako navodi Azijska inicijativa za pomorsku transparentnost (AMTI), moguće je da bezazleni scenario dovede do ozbiljnog međunarodnog incidenta. Na primer, da se na ostrvo iskrca posada onesposobljenog broda ili na njih sleti avion.

"Ako se posada kineskog ribarskog broda, obalske straže ili ratne mornarice iskrcaju na Senkakus, onda će Obalska straža Japana bez sumnje nastojati da ih ukloni. Međutim, pošto Kina ne priznaje pretenzije Japana, svakako je moguće da bi Peking na to gledao kao na eskalaciju, koja bi mogla rezultirati znatnim vojnim odgovorom Kine", navodi AMTI.

Imajući u vidu sadašnju klimu u indijsko-pacifičkom području, Kina pokazuje da je spremna da deluje u cilju ispunjenja svojih ciljeva. Na primer, u Južnokineskom moru je napravila veštačka ostrva na koja je razmestila borbene avione.

I Tajvan polaže pravo na sporna ostrva

Situaciju dodatno komplikuje što i Tajvan, koga Peking smatra svojom provincijom, takođe polaže pravo na pomenuta ostrva.

Tsaj Ven – ji, član Saveta okruga Jilan, izjavio je da ako Japan ostvari nameru o promeni administrativnog statusa – onda će on organizovati flotilu ribarskih brodova u cilju njihove "odbrane".

Iako su ostrva nenaseljena, u igri su i ekonomski interesi. Kako navodi vašingtonski Savet za spoljne poslove (CFR), ova ostrva "imaju potencijalno rezerve nafte i gasa, nalaze se u blizini važnih pomorskih ruta i okružena su područjima bogatim ribom".

Iako su ova ostrva nenaseljena, u igri su i ekonomski interesi
Iako su ova ostrva nenaseljena, u igri su i ekonomski interesi

Spor od Srednjeg veka

Kina navodi da su joj ova ostrva pripadala još u 15. veku, kada su korišćena kao pristanište za ribare, i da su upisana u imperijalne mape dinastije Ming 1534. Godine.

Međutim, Japan tvrdi da prema izveštaju iz 1885. godine nema tragova i dokaza da je Kina ikada imala kontrolu na tom području, tako da su nakon rata dve zemlje ova ostrva formalno priznata kao deo Japana 1895. Grupa od oko 200 naseljenika je sušila ribu i skupljala krzno.

Do Drugog svetskog rata na ostrvima je radila fabrika sa 200 zaposlenih u kojoj su prerađivane sardele, ali je 1940. godine razorena u ratnim dejstvima pa su ostrva opustela.

Naslednici osnivača te fabrike posle su prodavali ostrva porodici Kirihara.

Predaja Japana na kraju Drugog svetskog rata 1945. dodatno je zakomplikovala situaciju.

Naime, Kina i Japan se spore da li su i ova ostrva obuhvaćena deklaracijom Potsdamske konferencije iz 1945, koja definiše uslove japanske predaje. Njima su upravljale američke okupacione snage. Međutim, Vašington ih je vratio Japanu 1972, kao deo dogovora o povlačenju svojih trupa sa Okinave.

Jačanje tenzija u jugoistočnoj Aziji

Tenzije oko ovih ostrva su poslednji u nizu incidenta u jugoistočnoj Aziji sa sve ambicioznijim nastojanjima Kine da demonstrira svoju moć i ostvari geostrateške interese. Nedavno je došlo do incidenta na spornoj granici Kine i Indije u predelu Himalaja.

Takođe, kineska flota je potopila vijetnamski ribarski brod, uznemiravala je malezijsko istraživačko plovilo i poslala svoj brod u vode na koje polaže pravo Indonezija. Istovremeno, tajvanska avijacija je najmanje pet put presrela kineske avione koji su ušli u njen vazdušni prostor.

Zbog toga raste zabrinutost od dalje destabilizacije stanja u ovoj regiji u kojoj je prisutna i američka flota.

XS
SM
MD
LG