Dostupni linkovi

Najbogatija žena Afrike iz siromašne Angole


Najbogatija žena Afrike i ćerka bivšeg predsednika Angole, Izabel dos Santos
Najbogatija žena Afrike i ćerka bivšeg predsednika Angole, Izabel dos Santos

Istraga tima istraživačkih novinara ukazuje da je ćerka bivšeg predsednika Angole Izabel dos Santos došla do ogromnog bogatstva zahvaljujući sumnjivim dogovorima s državom dok je njen otac bio predsednik.

Procureli dokumenti do kojih je došao međunarodni tim istraživačkih novinara otkrivaju kako je najbogatija žena u Africi i ćerka bivšeg predsednika Angole Izabel dos Santos (Isabel) došla do bogatstva iskorišćavanjem svoje siromašne zemlje i korupcijom, pišu svetski mediji, ukazujući da su njeno ogromno bogaćenje pomogle konsultantske kompanije sa Zapada.

2,2 milijarde dolara

Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) objavio je više od 700.000 dokumenata koji navodno pokazuju kako je Dos Santos preusmerila stotine miliona dolara javnih sredstava na ofšor račune, ukazuje agencija Frans pres (Agence France-Presse).

ICIJ, koji je već sarađivao sa svetskim medijima 2016. u objavljivanju "Panamskih papira" o skandalu s poreskim rajem, saopštio je da istraga ističe slab međunarodni regulatorni sistem koji je omogućio uslužnim kompanijama da rade za moćne bez postavlja pitanja.

Ćerka bivšeg predsednika Angole Žozea Eduarda dos Santosa (Jose Eduardo dos Santos) optužila je novinare da lažu, tvrdeći da je njeno bogatstvo izgrađeno na njenom karakteru, inteligenciji, obrazovanju i upornosti.

Izabel dos Santos, čije je bogatstvo časopis Forbs (Forbes) prošle godine procenio na 2,2 milijarde američkih dolara, optužila je pojedine evropske medije za "rasizam i predrasude" koji podsećaju na "kolonijalnu eru kada se Afrika nikada nije mogla smatrati ravnopravnom s Evropom", dok je za dokumente rekla da su deo lova na veštice protiv nje i njenog oca.

Procureli dokumenti do kojih je došao ICIJ otkrivaju kako je najbogatija žena u Africi došla do poslovnog carstva u vrednosti više milijardi dolara preko niza spornih poslova s državom tokom 38-godišnje vladavine njenog oca, ukazuje Blumberg (Bloomberg).

Dos Santos je došla do unosnih poslova s državnom naftnom kompanijom, dijamantima, zemljom, telekomunikacijama i fondovima preusmerenim na ofšor bankovne račune povezane s njom i njenim suprugom Sindika Dokolom, navodi se u izveštaju nazvanom "Luanda Leaks".

Poslednje dve godine Dos Santos živi van Angole, pošto je pod pritiskom otkako je Žoao Lorenso (Joao Lourenco) zamenio njenog oca na čelu zemlju, uz obećanje da će iskoreniti korupciju i razmontirati uticaj svog prethodnika na ključne poslovne sektore, navodi Blumberg.

Predsedničkim ukazima do milijardi

Veći deo bogatstva Dos Santos je zasnovan na udelu u portugalskoj kompaniji Galp koji je od državne naftne kompanije Sonangol 2006. kupila jedna od njenih kompanija, ukazuje BBC. Dokumenta pokazuju da je morala da plati samo 15 odsto cene, dok je ostalih 70 miliona dolara pretvoreno u zajam s malom kamatom od Sonangola. Sada njen ulog u Galpu vredi više od 750 miliona dolara.

Dos Sants je predsedničkim ukazom oca došla na čelo Sonagola 2016, ali je nakon dolaska novog predsednika Angole 2017. smenjena posle dva meseca. Tada se, kako navodi britanski servis, dogodio i jedan od najsumnjivijih poslova, pošto je po odlasku iz kompanije odobrila isplatu od 58 miliona dolara konsultantskoj kompaniji iz Dubaija koju je vodio njen poslovni menadžer i koja je bila u vlasništvu njenog prijatelja.

Slična priča, podvlači BBC, bila je i s poslovima s dijamantima. Njen suprug Dokolo 2012. je potpisao sporazum s državnom kompanijom Sodiam, prema kojem je trebalo da budu ravnopravni partneri u dogovoru za kupovinu švajcarske kompaniju za luksuzni nakit, ali je to finansirala državna kompanija. Dokumenta pokazuju da je 18 meseci posle dogovora Sodiam uložio 79 miliona dolara u partnerstvo, a Dokolo četiri miliona, pri čemu mu je Sodiam dao pet miliona dolara za postizanje dogovora, tako da nije morao da koristi svoj novac.

Procurili dokumenti pokazuju da je Dos Santos kupila zemlju od države u septembru 2017. Opet je morala da plati samo mali deo za kvadratni kilometar zemlje u prestižnom delu Luande uz pomoć predsedničkog ukaza, navodi BBC. U ugovoru je navedeno da zemlja vredi 96 miliona dolara, ali dokumenta pokazuju da je njena kompanija platila pet odsto te sume pošto je pristala da investira ostatak u razvoj.

Takođe je imala veliki profit od telekomunikacione industrije, ističe BBC. Godinu dana pošto je njen otac 1999. dao licencu mobilnom operateru Unitelu, ona je kupila 25 odsto udela u kompaniji od jednog visokog zvaničnika. Unitel joj je već platio milijardu dolara u dividendama a njen udeo vredi još milijardu dolara. To, međutim, nije sva njena zarada iz Unitela – uredila je da Unitel pozajmi 350 miliona dolara novoj kompaniji koju je osnovala i dokumenta pokazuju da je Dos Santos potpisala dokumente i kao strana koja daje zajam i kao strana koja uzima zajam, što je očigledan sukob interesa.

Bogatstvo u siromašnoj zemlji

Dok Dos Santos insistira da je njeno bogatstvo rezultat napornog rada i poslovne pronicljivosti, a njene pristalice kažu da je njen uspeh inspirativna priča, posebno za afričke žene, kritičari kažu da je njeno ogromno bogatstvo sramno u jednoj od najsiromašnijih zemlja u svetu i užasan primer nepotističke korupcije koja je ostavila ožiljak u mnogim afričkim državama, ukazuje Gardijan (The Guardian).

Način na koji je stekla svoje bogatstvo je predmet sve veće pažnje, ističe list i dodaje da su tužioci u Angoli otvorili istragu o njenom delovanju dok je bila na čelu Sonangola, a pre tri nedelje je najavljeno zamrzavanje imovine Dos Santos i njenog supruga uz optužbe da su njeni poslovi s državnim naftnim i dijamantskim kompanijama oštetili državu za milijardu dolara.

Dos Santos je takođe imala sreće, pošto je ušla u mali i tajnoviti svet poslovne elite Angole u vreme kada je zemlja bila na ivici velikog buma, ocenjuje Gardijan, navodeći da su rast cena nafte i povećanje proizvodnje podigli prihode s tri milijarde dolara u 2002. na 70 milijardi dolara u 2008, mada je malo toga stiglo do običnih žitelja zemlje.

Angola je takođe dobila velike zajmove od Kine i drugih. Iako je, kako, ukazuje Gardijan, deo novca potrošen na infrastrukturu, putevi i železnička mreža su i dalje uveliko ruinirani, dok je snabdevanje strujom nedovoljno. Suša je nanela velike probleme i milioni žive u užasnim uslovima.

Čak i u Luandi, milioni žive bez prikladne sanitacije, stanovanja ili hrane i Svetska banka je procenila da dve trećine stanovnika preživljava s manje od dva dolara dnevno.

Pomoć sa Zapada

Dokumenta koje je objavio ICIJ pokazuju da je globalna mreža konsultanata, advokata, bankara i računovođa pomogla da Dos Santos stekne bogatstvo i izmesti ga u inostranstvo, ukazuje Njujork tajms (The New York Times), dodajući da su neke od vodećih uslužnih kompanija - Boston konsalting grup (Boston Consulting Group), Mekinsi end kompani (McKinsey & Company) i PwC - omogućili da profitira na račun svoje zemlje, dok su joj istovremeno davali legitimitet.

Američke savetodavne kompanije reklamiraju kako uvode najbolje prakse širom sveta, ali su, navodi Njujork tajms, u potrazi za naknadama radile su za autoritarne i korumpirane režime na mestima kao što su Kina ili Saudijska Arabija.

Sada, dodaje list, dokumenta pokazuju da se obrazac ponovio u Angoli gde fakture ukazuju na desetine miliona dolara koje su otišle takvim firmama – prihvatile su da ih za poslove za vladu Angole plaćaju kompanije – povezane s Dos Santos i njenim saradnicima – s ofšor lokacija koje se koriste za izbegavanje poreza i skrivanje nelegalnog bogatstva. Ti aranžmani, pokazuju dokumenti, omogućili su Dos Santos da zadrži veliki deo državnih sredstava.

PwC je sada saopštio da istražuje poslove s Dos Santos i da će prestati da sarađuje s njenom porodicom, dok je Mekinsi ocenio da su optužbe protiv Dos Santos "zabrinjavajuće", dodajući da sada ne obavlja nikakve poslove za nju i njene kompanije. Boston konsalting je naveo da je, kada je angažovan, preduzeo mere da se osigura pridržavanje ustanovljenih pravila i da se izbegnu korupcija i drugi rizici.

Kada su zapadne savetodavne kompanije došle u Angolu pre skoro dve decenije, globalna finansijska zajednica je smatrala da će to doneti profesionalizam i visoke standarde u bivšu portugalsku koloniju opustošenu godinama građanskog rata, ali su na kraju uzele novac i radile šta su tražili klijenti, rekao je Rikardo Soares de Oliveria (Ricardo), profesor međunarodne politike na Oksfordu koji proučava Angolu.

XS
SM
MD
LG